Poezija i proza Ferida Muratovića

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Doktori kažu duša ne postoji , ali to znaju samo oni koje boli, boli i steže disaiti ne da I tjera čovjeka da dušu Bogu preda.
EA8A5138-598D-4C3A-93E0-C49C50BFAAE4
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

LIJEK ZA DUŠU

Bol u duš nikad ne prolazi
Već se samo godinama slaže
Ako ima neko da zna lijeka
Molio bih neka mi pokaže.

Duša me boli, ne mogu više –
Više od rana sa moje kože
Ima li lijeka, ima li spasa
Pokaži jedini Bože.

Ako za dušu lijeka nema
Bolje da nema ni života
Jer ovaj život nije život
Ovo je bolna strahota.

Doktori kažu duša ne postoji
Ali to znaju samo oni koje boli,
Boli i steže disaiti ne da
I tjera čovjeka da dušu
Bogu preda.

GRUMEN ZEMLJE

Grumen zemlje – grumen hljeba
Grumen sebe ozemljenog
Luta svijetom zaboravljen
Pa i nisam možda čovjek.
Prije bit će da sam posto
Pismonoša – golub ranjen.

Kud i kome da se krene
Gdje i kada da se stigne
Grumen zemlje pod pazuhom
Ispod zemlje – zemlja zove.

Kada krenem da predahnem
I kad ne znam gdje ću leći
Uzmem grumen svoje zemlje
Postavim ga ispod glave
Otvoreno gledam nebo
I nebeske njive plave.

Dok pod glavom grumen šuti,
Što je zelen jastuk moj,
Čujem gluhi povik Neba,
I umilni ptica poj.

Kako znati šta je java,
Od umora šta je san,
Kako saznat šta noć jeste
Kako znati šta je dan?

CRNA ME GORA ZOVE

Crna me Gora zove
I iz sna zov me budi
Puni mi snovi Crne Gore
Pune mi čežnje grudi.

O, domovino mila,
Kakve su ovo sudbine naše
Ona koja ti u sred srca bila
Njome te neki danas plaše.

A ti si meni dio srca
I dio misli svake
Ljubim sva tvoja sela
gradove i palanke.

A čujem dan se provlači mio
Kroz polja moga Bihora
U tebi i s tobom srećan sam bio,
Samo je jedna Crna Gora.

Proći će huke i galame
A ti ćeš malena i sva od zlata
Ponovo djeci svojoj iz daleka
Širom otvorit vrata.

NEMOĆ

Teška li si noći crna u nemoći
Čekam nadu koje nema
Koja kroz noć posustaje
Te mi dušek od nemoći crne sprema.

I planine snijega pune
Zaleđene staze strme
Sve ih grlim da podignem
Da pomognem iz nemoći.

Ubijaju strah i slutnja
Preteške su ove noći
Kada ne znam kud i kako
ili poći ili doći.

Maglovita noć se spušta
Bog to svojom mišlju kroji
I nikako de me s nadom
Od djetinjstva moje spoji.

Teško se je uzbraniti
Sve bih boli uzo sebi
Umjesto njih patio bih
Zažalio nikad ne bih.

Noć se spušta neprolazna
Prisvojio ja bi sebi crne noći
No je došlo vrijeme boli
predajem se u nemoći.

SREBRENICA

Nigdje i nigdje dana
A noć je crna i kroz nju plač
To vuci pali žedni gladni
Vrebaju preplasenu nejac.

Sve gori od plača
Djeca se u naručja zbila
Pokraj njih majka
koja ih nije ni zadojila.

Ječe poljane i brda
I brat se drži brata
Za ocem i majkom svojom
U džehenemska nahrupiše vrata.

Mi vama nećemo ništa
Govori general mlad
A samo minut kasnije:
Sve ih koljite sad!

Iz vrha neba u nebo
Orlovski kljuni krvavi
Po zemlji srebrenoj caruju
Iz daleka stigli varvari.

STRAH OD NALAZA

Omerčić, kako su ga ponekad zvali, nabavio odnekud staro biciklo bez guma, pa ga očisti i podmaza kolamastom iz Rahmanove vlačare, nađe tvrdo vodeno kablo i njime obloži felgebicikla. Bio je to sada njegov mercedes. Tako ga je zvao, tako su ga zvali i drugi. Stizao je na njemudo u treće selo, čak do Bioče. Djeca su se diviladok je špartao bihorskim putevima, a on likovao.

Malo što bješe dijete bez roditelja, malo zbog njegovih šerluka – voljelo ga je cijelo selo. I nije bilo djeteta, i nije bilo žene, niti čovjeka da nisu poznavali Omera Jasiku i njegovog mercedesa.

Ali, majstor Tule, pronalazač kakvog nemaše cijeli Bihor, niti preko Lima, napravi mu malu radio stanicu kojom se uključivao na kanale radija. Doduše, to je moglo samo kada je bio u blizini radio aparata, ali njemu je to bilo dovoljno da pravi zbrke od kojih se narodu dizala kosa na glavi.

Hvala majstor-Tulu, ali – ne lezi vraže…

Porani on tako jednog proljećnog jutra kod tetke Naile u Studeni Do, a tih dana nekakva malaksalost bješe oborila muža joj i tetka njegovogVehbiju Sokolovića, te bješe davao nalaze u Domu zdravlja u Bijelom Polju, te je sad, onako bolešljiv, Vehbija više ležao kući nego što je išta drugo radio.

Ode Omer iza kuće, sjede na kladu i sačeka da završe vijesti koje je Vehbija bez daha slušao, pakad završiše – Omer uključi svoju spravu:

– Pažnja, pažnja ! – odjeknu iz crnog duguljastogradija pored Vehbijine glave. On se prenu:

– Šta li je sad, za Boga miloga? – kao da je slutio da se o njemu radi.

– Vehbiji Sokoloviću iz bihorskog sela Studenii Do, ne valjaju nalazu, ni hič… Odmah da se javi u Dom zdravlja u Bijelo Polje ili ni zoru neće iščekat.

– Aiiih… – skoči Vehbija kao oparen.

– Ženo, đeco, kamo vas ?… – kao bez glave jurioje po sobi i skupljao odjeću. – Kaiš, kamo mi kaiš, juče sam s njim bio Haruna, đe ga ostavih ?

– Šta bi, Vehbija, za Boga miloga, šta bi ?

– Gotov sam, gotovo je sa mnom, Boga mi sam sanj’o đe propadam u neki mutan jaz, obistini se… Sve meni san kaže, sve… I ne trebaju mi doktori… Radio javlja da su mi nalazi katastrofalni i da se hitno javim. O, Naila… U koliko ono ima autobus sa Glavice? Koliko je to sati ? Valja li mi ovaj kaput? Đe su mi one crne pantole?

Vehbija je unezvijereno trčao po kući. Omerčić ostavi spravu pod strehom i uđe u sobu.

– Šta je tetak ? – Upitaga kroz smijeh, a on ga tako prostrijeli pogledomda se ovaj umalo ne prevrnu na leđa.

– Tebi do smijeha, a meni život o koncu visi, je li? – razderase Vehbija i Omer umuknu.

I dok je krupnim koracima Vehbija koračao nizbaštu, Omer ga je dozivao:

– Tetak, ja sam se šalio ? – ali se Vehbija nije obazirao; ni lijevo ni desno, grabio je naprijed i ponavljao:

– Aiiih, Aiiih…

Poče i kiša, nekoliko puta Vehbiji se poklizaše cipele.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.