Zavidnost prvo ubija svog vlasnika

Sada više nisam u stanju da neprekidno govorim i podižem glas, ali hvala Allahu što si došao i ponovio ono što ja govorim već 30 godina.
A60CCC84-FAB1-4F1E-B3B5-78A6CA82A967
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Dvadesetpetogodišnji muškarac koji je ostao bez posla, sjedio je ispred kafane koja se nalazila u gradskoj tržnici i počeo je posmatrati automobile koji su prolazili cestom, ponavljajući: ”O, da je ovo auto moje, a ne njegovog vlasnika, ja sam pametniji od njega i on to ne zaslužuje.”

Prošao je prvi, drugi a zatim i treći dan, a mladić je sjedio na tržnici ponavljajući iste riječi. Kad god bi prošao neki službenik, on bi govorio: ”Ja trebam biti na njegovom mjestu”, a kad god je vidio osobu u lijepoj odjeći, govorio je: “Ovo odijelo bi na meni ljepši stajalo.” Tako su prošle tri sedmice, a mladić nije tražio posao, već se zadovoljio zavidnošću ljudima koji su prolazili dok je on sjedio ispred kafane.

U blizini je sjedio jedan starac i odmahivao bi glavom kad god bi ovaj mladić ponovio svoje negativne riječi. Zavidni mladić u početku nije primijetio starca, ali ga je nakon nekoliko dana primijetio i počelo ga je ljutiti njegovo odmahivanje glavom, jer mu se činilo kao da se starac ismijava s njim.

Nakon što su prošla tri mjeseca, mladić je odlučio da provjeri zašto starac to radi, pa je otišao do njega i rekao mu: “Starče, zašto mi se rugaš odmahujući stalno glavom?”
Starac je podigao glavu prema njemu i rekao mu: “Nauči se poštovanju i pristojnosti u govoru, jer ja imam 65 godina.” Mladić se na trenutak osjetio postiđeno, pa mu je rekao: “Izvinjavam se, ali zašto si odmahivao glavom?” Starac se nasmiješio i rekao mu: “Ne rugam ti se, već me ti podsjećaš na moju mladost.

Prije tačno 30 godina došao sam u ovu kafanu koja je bila jedina na ovoj tržnici. Ponavljao sam stalno iste riječi kao i ti, govoreći da sam bolji od ostalih  ljudi. Tržnica se iz dana u dan širila, gradili su se novi objekti, a ja sam sjedio na svome mjestu, vjerujući da sam bolji od ostalih i da drugi ljudi ne zaslužuju to što imaju.”
Mladić je rekao: ”I šta si time htio reći?”

Starac je odgovorio: ”Sada više nisam u stanju da neprekidno govorim i podižem glas, ali hvala Allahu što si došao i ponovio ono što ja govorim već 30 godina. Zato odmahujem glavom na tvoje riječi da bih uvjerio sebe da sam ja nekada ponavljao te riječi i da i dalje vidim sebe boljim od drugih ljudi.”

Mladić je ostao zaprepašten nakon tih starčevih riječi i tek tada je shvatio da je zavidnost najgora ljudska osobina, jer nikada ne donosi dobro svom vlasniku, i da je nastavio tako, ostao bi sjediti 30 godina kao ovaj starac, ponavljajući iste riječi, a ništa od postojeće stvarnosti ne bi promijenio.
Mudri ljudi su davno kazali: ”Zavidnost počinje od svog vlasnika i prvo njega ubija.”

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.