Mostarski Sarajlija o sarajevskom Mostarcu 

Ako je zaista istinska vrlina reći za neku osobu da je “čovjek“, za našeg Salku bih rekao da je to jedna velika ljudska gromada čovjeka ne samo od krvi i mesa, već je bio stvoren od mišića kao istinska sportska asketa.
372C4541-2ECC-4509-AECE-29ED6EB48704
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Kada čovjek u godinama, sa emocijom, prisjećanjem, znanjem i velikim životnim i radnim iskustvom želi ispisati veoma sadržajna, istinska i željna poimanja na lik i djela, nekih ličnih ideala i idola, svoga vremena, kao mostarski Sarajlija o sarajevskom Mostarcu, za pohvalu je i veoma interesantno.

Povodom dugo očekivane i željene odluke Gradskog vijeća grada Mostara, da elktrotehnička srednja škola u Mostaru, u kojoj sam nekada radio kao profesor i obrazovao generacije elektro stručnjaka, ponese ime našeg sugrađanina, moga kolege diplomiranog elektro inžinjera, rah. Saliha Salke Ćurića.

Upravo je riječ o mome idealu i idolu, o kojem sam već ranije pisao na portalu tačno.net, Sjećanje na Saliha Salku Ćurića /23.maja 2015. god./

Upravo zahvaljujući ovom prilikom, novom sazivu vijećnika Gradskog vijeća i neposrednim aktivnostima i zahtjevima, mlađanog i poštovanog moga kolege profesora i sadašnjeg direktora ove škole, gosp. Jasmina Drljevića, konačno se i ostvario i naš san i želja, da ova škola od danas nosi njegovo ime.

Kada sam početkom 70-tih godina, kao stručnjak i rođeni Sarajlija došao u Mostar na izgradnju budućeg kompleksa firme Aluminij, upoznao sam po prvi puta moga Salku, od milja nazvanoga, kada me je u samome startu opčinio, oduševio i za sva naredna vremena okupirao i preuzeo uvodom u ovaj sport i sve docnije manifestacije karatista. Istina je od trenutka kada je mojoj djeci, sinu Goranu i kćerci Ljiljani i meni neposredno prikazao i mnoge njegove filmove iz Japana, kolijevke ovoga sporta i brojnim njihovim borilačkim scenama, kao i njegovo neposredno učešće u istim događajima, postali smo veliki zaljubljenici i moja djeca, sin i kćerka su odmah počeli trenirati karate, a ja sam od tih trenutaka postao angažovani sportski radnik i dogurao sam do tadašnjeg Predsjedništva Karate saveza Jugoslavije.

Normalno sam u narednom toku dešavanja i u kontinuitetu pratio sve manifestacije karatista, njihova kampovanja i seminare, razne klubske aktivnosti i cjeloviti angažman i napredak ovih masovnih sportskih učesnika, od koji su i mnogi postali vrsni i priznati majstori ovoga sporta. U svemu ovome važno je napomenuti da je naš Salko bio „alfa i omega„ svih ovih aktivnosti, neposredni rukovodilac i trener, organizator, sudija i ispitivač na seminarima i polaganjima za sve nivoa nosilaca raznobojnih pojasa u karateu.

Ako je zaista istinska vrlina reći za neku osobu da je “čovjek“, za našeg Salku bih rekao da je to jedna velika ljudska gromada čovjeka ne samo od krvi i mesa, već je bio stvoren od mišića kao istinska sportska asketa, veličina humaniste sa srcem i dušom, sportistom nad sportistima, pionirom i utemeljiteljem karatea na našim prostorima, nosiocem crnoga pojasa majstora najvećega ranga, radnim i sposobnim intelektualcem i diplomiranim inžinjerom elektrotehnike, porodičnim i plemenitim ocem i suprugom, borcem naše Armije koji je i svoj život podario u odbrani voljene i cijenjene domovine Bosne i Hercegovine i našim sugrađaninom za ponos i diku rođenim Mostarcem, ukratko bi to bio moj i naš Salih Salko Ćurić.

“Salko Ćurić je bio prvak bivše SFRJ u karateu, državni prvak u borbama u srednjoj kategoriji, viceprvak u apsolutnoj kategoriji i standardni reprezentativac koji je diljem svijeta tadašnju državu digao u sjajne sportske visine. Kao reprezentativac bivše države učestvovao je i na šest evropskih i dva svjetska prvenstva, odakle se vračao sa medaljama. Ekipno je osvojio drugo mjesto na Evropskom prvenstvu 1971. godine u Londonu, dva puta je, također ekipno, osvojio treće mjesto, na evropskim šamionatima 1969. u Londonu i godinu poslije u Hamburgu.

Nakon što je i sam bio na eksjugoslavenskim, evropskim tronovima poslije je izgradio generaciju sportista, takmičara i trenera, uzdigao Karate klub Bosna u svjetske visine, odškolovao brojne omladinske i seniorske prvake i osvajače medalja. Dovoljno je kazati da je kao trener „Bosne“ i reprezentativnih selekcija doprinio osvajanju 25 evropskih i jedne svjetske medalje. Okupljao je, obučavao i hrabrio karatiste u Sarajevu, svom rodnom Mostaru, Goraždu, Bihaću…

Oni koji su ga poznavali kazat će vam da je Salku Ćurića bilo nemoguće ne voljeti, a uživao je veliko poštovanje upravo zbog ljubavi i energije koju je unosio u svoj rad, ali i svakodnevno, ljudsko ophođenje s ljudima. Činilo se da takav put jednog sportiste, nadasve velikog čovjeka, niko i ništa ne može poremetiti.

Međutim, desila se agresije na BiH i Salko Ćurić se, kako i doliči velikom sportisti patrioti, u prvim danima našao na odbrani domovine. Otišao je na častan put s kojeg se, nažalost, nikada nije vratio. Poginuo je 25. maja 1992. godine u borbama na Igmanu. Njegovo tijelo ekshumirano je tek osam godina kasnije, a dženaza je obavljena 17. aprila 2000. godine, u haremu Haljinovci – Lišani – Bijelo polje kod Mostara.

Njegovim najbližim, supruzi Almasi (nekada vrhunska karatistkinja, danas predsjednica Karate kluba „Salih Salko Ćurić“), sinu Eldinu i kćerci Emini, ostalo je da slijede ljudske i sportske vrline koje su krasile Salku Ćurića. Današnjim karatistima i karatistkinjama treba biti jasno da uspjehe koji su uslijedili nakon agresije na BiH stavljaju na temelje koji je velikim dijelom postavio Salih Salko Čurić, pionir bosanskohercegovačkog karatea i heroj odbrane Bosne i Hercegovine.” /citat mostarski.ba/

Kao rođeni Mostarac, god.1946, po završetku srednje škole, nastavio je studij elektrotehnike u Sarajevu i dugo je vremena živio u ovome mome rodnome gradu, zato je on i moj sarajevski Mostarac, dok sam ja otišao u Mostar i postao mostarski Sarajlija.

Mnogo bi se lijepog istinskoga moglo napisati o našem rah. Salki, ali je za mene dovoljno reći da je on moj ideal i idol, kao Valter, ili Brus Lee ili Tesla ili mnogi znani umni i hrabri junaci, sportisti, intelektualci, ali časni ljudi iznad svega.

Zato se izuzetno radujem, što ću i kao njegov prijatelj i bivši professor elektrotehničke škole, koja će ponijeti njegovo ime imati i priliku da se tim povodom još jednom za vječnost prisjetimo njegovog lika i djela i zvanično postavimo ploču sa nazivom njegovog imena.

Sjećanje na Saliha-Salku Ćurića | Tacno.net

Neka naš rah. Salko počiva u miru u mezarju svoga harema u mostarskim Lišanima, uz zahvalnost svim dobrim ljudima koji vječno i trajno će se prisjećati lika i djela njegovoga.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.