Apstinenti

Najzad postaju svjesni da je razlika između vlasti i opozicije u nijansama, da je to sve isti kalup, te da im je partijski i lični interes ideja vodilja bavljenja politikom.
Ilustracija: Daniel Seeks
Ilustracija: Daniel Seeks
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Manjinska vlada i nada ili „izdaja narodne volje“ je još na čekanju, dok cijene prosto divljaju, takmiče se u prestizanju. Vekna hljeba ili litar mlijeka su svake sedmice veće, gorivo je na istorijskom maksimumu. Požarna sezona je počela nikad ranije, ali avioni za gašenje požara nijesu servisirani tj. osigurani, pa ne mogu obavljati svoju funkciju. Svako malo neko organizuje protest, uvijek neprijavljen, po ugledu valjda na političke partije koje se sve bore za „vladavinu prava“ – neprijavljenim protestima; blokira se saobraćaj ili prijeti raznim blokadama i radikalizacijama.

Sistem funkcioniše po inerciji. Vlade nema, a ova u tehničkom mandatu je u stalnoj predizbornoj kampanji, konstantnoj međusobnoj svađi, nadgornjavanjima i podmetanjima. Skupština je tu samo kao zdanje: ne funkcioniše, ne zasijeda, a predsjedavajući Skupštine je „čuvar izborne volje“, kome može biti da je tumači i da se od njegove volje, hira ili (para) političkog gledanja, blokira cijeli sistem zakonodavne i izvršne vlasti.

U takvoj situaciji održani su izbori u Beranama i Ulcinju, na kojima su, po običaju, svi pobijedili. Jedni su pobijedili zato jer su osvojili najviše mandata, drugi jer su zabelježili rast od 100 ili 200 odsto, treći jer su se tek formirali kao grupa građana, a osvojili neke mandate, četvrti jer su osvojinim mandatima niko nije nadao pa ni oni sami…

Turistička sezona – na kojoj se praktično zasniva ekonomija Crne Gore, samo što nije počela, cijeli svijet je zabrinut ratom u Ukrajini, ekonomskim i političkim posljedicama koje taj rat proizvodi, a kod nas ne postoji ni vlast, ni Vlada, ni davno umrle institucije. Najveći interes i briga „poštovanog naroda, braće i sestara“, po političkim partijama i njihovim neprikosnovenim liderima, bili su lokalni izbori u dva crnogorska, propala grada. Kada se oni završe tada će biti manjinska Vlada – kaže mandatar, koji time, nesvjesno, najbolje govori o ozbiljnosti, političkoj, moralnoj i svakoj drugoj vrsti odgovornosti političkih aktera, pa i njega samog.

Tako, dok ozbiljne države, sa razvijenom ekonomijom, odgovornim političarima i visokim standardom njihovih građana donose krizne mjere, osmišljavaju i sprovode planove o energetskoj i svakoj drugoj samoodrživosti, nama su najveća briga lokalni izbori, srpstvo, crnogorstvo, crkva. I patriotizam, normalno – lažni.

Ne pada mi na pamet da se u ovom tekstu osvrćem na postizborne kombinatorike i moguće koalicije na lokalnom nivou, što je poslije izbora glavna tema, kako analitičara tako političara – sve pobjednika izbora. Jedina kombinatorika kojom želim da se bavim je uočljiva apstinencija građana, koji, razočarani, najzad postaju svjesni da je razlika između vlasti i opozicije u nijansama, da je to sve isti kalup, te da im je partijski i lični interes ideja vodilja bavljenja politikom. U stvari, slobodno se može reći da im je to jedini interes, a ne država, nacija i crkva – u koje sa stalno zaklinju, što im je glavna tema čak i lokalnih izbora.

Crnoj Gori su definitivno potrebni novi ljudi, svugdje: u partijama, NVO sektoru, javnom životu. Ovako, jednostavno, više ne ide, građani gube ili su izgubili povjerenje u sve njih – čast pojedinim i rijetkim izuzecima. Potrebno je vratiti nadu, onu koja je bila rođena 30. avgusta pretprošle godine, a koja ja na najgori način ubijena. Nju ne mogu vratiti postojeće strukture, potrebno su neke nove, iskrenije, sa drugačijim pristupom politici i temama koje će im biti u fokusu, onim temama koje muče i zajedničke su za sve građane Crne Gore.

Ako se to ne desi, iz izbora u izbora apsteinenata će biti sve više, što je samo naizgled upozorenje i kazna postojećim političkim elitama. Jer, čini mi se, upravo onaj najsvjesniji dio građana, zgađen svime što se dešava na našoj javnoj sceni, apstinenciju i bojkot počinje da bira  kao način otpora. Ako se izbori svedu na izlazak partijskih članova i simpatizera, najčešće nacionalno ili vjerski ostrašćenih, te onih koji izbore smatraju obavezom i dužnoću i „koji za taj svečani dan obuku najbolje, svečano ili jedino odijelo“, onda nam tek nema spasa – najebali smo gore nego što smo.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.