Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Nedelja (27. mart) bila je lagani dan za redakciju televizije B92. U devet ujutro je predsjednik Vučić gostovao na sestrinskoj TV Prvoj i sve do predveče u 17.55 apsolutno ništa drugo se u Srbiji nije desilo, što bi zavrijedilo makar informaciju u kratkim vijestima B92. Svih pet minuta potrošeno je na detalje iz gostovanja predsjednika.
Dva sata ranije, u dužim vijestima u 16h, kao vijest se pojavila i informacija da je predsjednik na Tviteru čestitao osvajanje još jedne zlatne medalje u streljaštvu.
Televizija Pink je istog dana u dnevnicima od 13 i 14.55 takođe kao vodeće vijesti postavila predsjednikovo gostovanje tog jutra. „Predsjednik Vučić rekao da ga brine izjava Bajdena da će rat dugo trajati, mladi dobijaju još po 100 evra, cijene niže nego u Evropi“, prenijeto je, kao i da „u Evropi skaču cijene osnovnih proizvoda, u Velikoj Britaniji sve više Britanaca srednje klase spas traži u dobrotvornim bankama hrane, hrvatski građani šokirani cijenama u pekarama“.
Prva vijest u udarnom dnevniku Pinka od 18:30 glasila je da ruski mediji posvećuju veliku pažnju i „svi svjetski mediji“ prenose izjavu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je rekao da je ponosan što „naša zemlja sprovodi svoju politiku bez međunarodnog miješanja“.
Dva nasumice odabrana primjera vjerni su odraz medija u Srbiji – ne samo u izbornoj kampanji koja traje do četvrtka, nakon čega kreće izborna tišina – već i za stanje godinama unazad. Osim toga šta je predsjednik uradio, koga je vidio, šta je rekao i koju je fabriku otvorio, teško da postoji tema koja zavrjeđuje vrijeme u informativnim emisijama na nacionalnim televizijama.
Oaza stabilnosti
Eventualno, stvari se istumbaju kad se desi nešto poput rata u Ukrajini, ali se i to brzo upodobi za potrebe neprestane propagande vlasti – tako je bilo i sa nesuđenim Vučićevim predizbornim sloganom „Dela govore“.
Čim je Rusija napala Ukrajinu, narativ se promijenio, a time i noseći slogan kampanje: „Mir. Stabilnost. Vučić.“
U hodu su se prestrojili i tabloidi, udarna Vučićeva pesnica, koji od tada na svojim naslovnim stranama neprestano sami sa sobom igraju „dupli pas“, potencirajući snažni kontrast – u svijetu je haos, Srbija je stabilna.
„Zahvaljujući šefu države, Srbija izbjegla nestašice“, javio je tabloid Objektiv početkom marta, a slijedio je Informer: „Svijetu preti velika glad – Srbija ima dovoljno hrane“. Blic je prije neki dan objavio da Italijani plaćaju hljeb osam evra, Nijemci „pustoše rafove“, a u Srbiji „sasvim druga priča“.
„Osnovni motiv kampanje je da dolazi ekonomski smak svijeta, a mi ćemo ostati oaza koja neće biti dotaknuta“, kaže za DW Vladimir Milutinović, filozof i autor knjige „Sipanje istine“ o tehnikama Vučićeve propagande.
„Tehnike propagande su iste, ali je frekvencija ogromna. Glavna tehnika je zastrašivanje koje tabloidi pojačavaju do maksimuma: prijeti rat, u Njemačkoj se tuku ljudi za hranu, glad je u drugim zemljama, ekonomski smak svijeta… A naša stvarnost u Srbiji, koja je bukvalno ista kao i juče – ako ne računamo neka poskupljenja, koja nisu drastična u smislu da ljudi gladuju – postaje zapravo dragulj stabilnosti u moru nestabilnosti“, kaže Milutinović.
Vučićev „medijski post“
Učestalost pojavljivanja Aleksandra Vučića dostigla je nove dimenzije – tolike da je snimio izborni spot u kojem izlazi iz frižidera.
Koliko 16. marta, Vučić je na pitanje TV N1 – zašto posjećuje već otvorenu fabriku i da li je to funkcionerska kampanja – odgovorio da se od 20. marta neće pojavljivati „ni u čemu što je funkcionerska kampanja“, da je jedini kandidat koji će deset dana prije izbora odustati od kampanje i da će biti „potpuno posvećen poslu bez kamera”.
No, izgleda da je sa ovim planom nešto pošlo po zlu, jer je Vučić u prethodnih nedelju dana imao turneju od čak šest „obraćanja“ i intervjua na televizijama sa nacionalnom pokrivenošću.
„Najobičnijim uvidom u programe vidi se da Vučića ima mnogo više nego što bi trebalo, čak i u posljednjih par dana, kada, po novoj izmjeni Zakona o elektronskim medijima, mediji ne bi trebalo da prate funkcionersku kampanju – otvaranje novih fabrika ili polaganje kamena temeljaca“, kaže za DW Rade Veljanovski, profesor Fakulteta političkih nauka u penziji i predsjedavajući Privremenog nadzornog tijela za praćenje medija tokom izborne kampanje.
„Kad se pogleda period od 15. februara, dakle, od trenutka raspisivanja izbora, ali i prije toga, nema sumnje da smo imali permanentnu funkcionersku kampanju predsjednika Vučića, što i te kako smanjuje mogućnost građana da dobiju pravu informaciju. To nije nikakva tajna, ali toga je sada, u ovim izborima, više nego ikada“, priča Veljanovski.
„Bilo je funkcionerske kampanje i 2012, kada je Boris Tadić bio predsjednik, ali ukupan odnos u minutaži pojavljivanja predstavnika tadašnje vlasti i tadašnje opozicije, bio izbalansiran i ujednačen – vrlo mali procenat je bio na strani tadašnje vlasti. Ovo sada je sasvim drugačija priča i ne vidim mogućnosti da se do izbora promijeni“, kaže Veljanovski.
Više opozicije posljednjih dana
Poslanik vladajuće SNS Vladimir Đukanović, pak, tvrdi da Vučić sada nije više u medijima nego što je bio Tadić kao predsjednik države 2012. godine, s tim što on naglašava razlike u tadašnjim i današnjim medijima.
„Tada su većina medija bili javni servisi ili opštinski servisi – svi su bili dužni podjednako da zovu kandidate. Sada je većina medija privatizovana i ne moraju nikoga da zovu. Da li je to pravedno ili nije, to je druga stvar – svako ima pravo da navija za koga hoće, a jasno je da Vučić diže gledanost, on je najatraktivniji gost. Sada imamo ogromnu ponudu kablovskih kanala i besmisleno je danas pričati o medijskoj blokadi, kada postoje Jutjub i društvene mreže, gdje opozicija dominira“, navodi Đukanović za DW.
Od navijanja za vlast mediji pak imaju velike materijalne koristi, ali i na taj način krše Zakon o javnom informisanju. Čak je i REM našao da je TV Pink od početka kampanje šest sati utrošio na kritiku opozicije i negativne izjave o Zdravku Ponošu, Draganu Đilasu i Vladeti Jankoviću, dok je vodeća tema i na TV B92 i na TV Hepi bila – „kritički prema opoziciji“. Ove dvije televizije, uz kritike pojedinih opozicionara, utrošile su na ove teme skoro 19 sati svog programa.
Milutinović i Veljanovski, ipak, primjećuju da se posljednjih dana sve političke opcije mogu vidjeti na svim televizijama, što je napredak u odnosu na sve izbore u posljednjih osam godina.
„Treba reći i da je sa posljednjim gostovanjima opozicije na Pinku i na RTS-u kampanja tek počela da liči na pravu izbornu kampanju. Ako zanemarimo da smo deset godina živjeli u nenormalnoj državi, koja je ‘pik’ imala u posljednje dvije ili tri godine, i posmatramo samo posljednjih pet dana, mogli bismo da kažemo da živimo u zemlji u kojoj koliko-toliko postoji kampanja kao u normalnoj državi“, kaže Milutinović.
Doduše – to je ograničeno na takozvane debatne emisije. Vijesti i dnevnici ne nude tu iluziju „normalne države“.
