Muškarac je, po islamu, vođa ili vodič žene, a ne njen gospodar, a žena je njegova supruga i životni saputnik, a ne sluškinja. I nije poenta u tome ko će nad kim vladati, niti ko će koga svrgnuti s ”trona”, o čemu se danas nadugo i naširoko razglaba u različitim muslimanskim krugovima, već je poenta u tome da se cjelina osloni na dio, a da dio nađe sigurno utočište u cjelini. Cjelinu i dio spominjemo u kontekstu hadisa: ”Oporučujem vam da se lijepo ophodite prema ženama. Zaista je žena (Hava) stvorena od (Ademovog) rebra (tj. dio od cjeline), a najiskrivljeniji dio rebra je njegov najviši dio, pa ako pokušaš da ga (naglo) ispraviš slomit ćeš ga, a ako ga ostaviš, ostat će iskrivljeno.” (Buharija i Muslim)
I kada je Allah stvorio čovjeka da bude vođa ženi, kako se navodi u ajetu: ”Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti..” (En-Nisa’, 34.), to vođstvo i prednost znači da je Allah učinio ženu jednom od čovjekovih odgovornosti, a ne njegovim posjedom i imetkom.
Arapski izraz ”el-kavametu” – vođstvo, starateljstvo – koji je spomenut u citiranom ajetu, znači svojski se brinuti o onome što ti je povjereno i u potpunosti ispuniti ulogu vođe i staratelja. Shodno tome, može se reći da je bračno vođstvo i starateljstvo (el-kavametu): mandat prema kojem je mužu povjereno i naređeno da čini sve ono što je dobro za svoju ženu uz mudro upravljanje i izdržavanje. A to znači i podrazumijeva zaštitu, oslonac, ljubav, sigurnost, nošenje odgovornosti, samilost, blagost, razumijevanje, utočište i mudrost.
