Iz ciklusa ,,Kako vjetar puše” 

Kad dan i noć postanu isto, na jaje nalik, onda ni život više nema svoj smisao.
Ilustracija: Klemt.
Ilustracija: Klemt.
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

KAKO VJETAR PUŠE

Iz dana u dan
Sve više mijenjam se
Kako vjetar puše
Postajem prilagodljiv, blagoglagoljiv
Podražavam prirodi
Prepuštam se
Izgovor je u meni
Iz ove kože u drugu
ne mogu

OGRIZAK

Jedem jabuku
i mislim a sjemenim
kako tražim crve
da mi otkriju tajnu
svojih ćutanja.
Znak pitanja
odgovor u mojoj ruci

SREĆA

Ni zime nisu
kao što su nekad bile
Ni ja više mlad
i nezajažljiv
u potrazi za tobom

SVRHOVITOST

Kad dan i noć
postanu isto
na jaje nalik
onda ni život više
nema svoj smisao

MOJA PJESMA

Vrijeme je ručku
Stol je spreman
Perem ruke/ ubijam bakcile/
Sjedam za stol
Preko puta-koka
Prava
Mrtva
Sočna
Pečena
Divno izgleda
Zanosno miriše
Sva je moja
Nikoga nema
More se pjeni/ kamenje stenje/
Znak-polazak
Kidam je /na sastavne dijelove/
Puna je mesa
Usta žvaću
Stomak vari
Ostatak ručka
Na tanjiru kosti
Plačem
Pokušavam sastaviti

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.