Moj omaž Madam Madeleine Albright

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Bosna joj ostaje zauvjek dužna i zahvalna!
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 – 2012)_623d2716979c1.jpeg
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Tužna vijest o smrti Madam Albreit u 84. godini ne ostavlja me ravnodušnim.

Čini me tužnim!

Osjećam se dužnim da joj posvetim moj omaž, kao izraz bosanske zahvalnosti ne samo za službeni američki probosanski civilizacijski stav, kojeg je Madam Albright revnosno kreirala, već i za njezin osobni odnos prema Bosni, koji je bio iskren i sudbinski emotivan.

Predsjednik Clinton je baš u Madam Albright prepoznao sposobnost da na najbolji način artikulira američku vanjsku politiku nakon hladnog rata.

Bio je to trenutak, kojeg je famozni Fukujama proglasio kao „kraj povijesti“ ili kao „ostvarenje krajnjeg cilja povijesti“, gdje se nagovještavao da se cijeli svijet definitivno okreće prema „liberalnoj demokraciji“ i „ljudskim pravima“.

Raspad bivše Jugoslavije koincidirao je s raspadom Sovjetskog Saveza. Bosna je, između ostalog, bila lakmus papir, koji nije izdržao test u zaštiti ljudskih prava.

Dogodio se genocid nad Bošnjacima nakon univerzalnog krika: „Nikad više“ („Never Again“) – Holokaust!

Cijeli svijet je bio zaprepašten krvoločnom srbijanskom agresijom na suverenu i međunarodnu priznatu državu Bosnu i Hercegovinu.

Svijet je oklijevao da Bosnu poštedi genocida, ali kad se genocid dogodio svijet je, na čelu s Amerikom, vojno intervenirao.

Pouzdano mogu reći da je Madam Albright, koja je preživjela Holokaust, bila odlučujući glas da NATO, prije svih Amerika vojno intervenira u Bosni kako bi se srpska ratna mašinerija zaustavila te Miloševića prisililo na mirovni sporazum u Daytonu.

Imao sam privilegiju da se više puta sretnem sa Madam Albright.

Posebno mi se dojmio moj susret sa njom u njezinom kabinetu u Washingtonu, gdje sam vidio trenutni izvještaj o stanju u Sandžaku iako nije više bila u funkciji državnog sekretara.

No, Madam Albright je, zaista, bila emotivno vezana za ovdašnje prostore. Vjerovatno zbog njezinog iskustva iz djetinjstva u Beogradu, gdje je bila sklonjena od nacizma.

Ali, i zbog njezinog slavenskog, tj. češkog porijekla.

Sa ove distance, posebno danas kada vidimo što se događa u Ukrajini, mi u Bosni moramo biti zahvalni što smo u vrijeme ratne krize u Bosni imali Madam Madeleine Albright za iskrenog prijatelja.

Uistinu, Madam Albright je bila i ostala više od prijatelja kada je glasno kazala: „Ja sam Sarajka“.

Ona je to, zaista, bila. Zato je podignuti spomen u njezinu čast trajna uspomena na Madam Sarajku, koja je ostavila i dušu i srce našem i njezinom Sarajevu.

Za razliku od mnogih državnika s kojima sam se susretao za vrijeme mandata reisu-l-uleme u Bošnjaka u ratu i miru, Madam Albright je najviše pokazivala zanimanje za stanje vjerske duhovnosti kod ljudi.

Naslov njezine knjige: „Moćni i Svemoćni – Refleksija na Ameriku, Boga i Svjetska Pitanja“ („The Mighty & the Almighty – Refelections on Amerika, God and World Affairs“), potvrđuje to njezino zanimanje.

Ne mogu ne iskazati moje zadovoljstvo što je Madam Albright našla za vrijedno da u toj svojoj knjizi posvjedoči o tome da sam govorio da u Europi nije moguće u potpunosti implementirati „šerijatsko pravo“, ali da to ne znači da muslimani u Europi nisu u stanju da žive u Šerijatu, kao moralnom kodu suživota i tolerancije, kroz preuzimanje odgovornosti u slovu i duhu društvenog dogovora. (Vidi: The Mighty & Almighty, HarperCollins, 2006, str. 237-8).

Volio bih da je gospođa Leslie S. Lebl, članica Američkog centra za demokraciju, pročitala ovu knjigu od Madam Albright jer bi tada shvatila našu pravu ulogu u Bosni u ime islama i muslimana.

Sigurno, Leslie nas ne bi optužila za „islamizam“, niti bi imala potrebe da joj jedna od glavnih referenci bude prokazani i dokazani Putinovac Dževad Galijašević za njezinu svojevrsnu monografiju o islamizmu i sigurnosti u Bosni i Hercegovini u izdanju Instituta za strateške studije (2014).

Zamamljivo, Leslie me optužuje za Šerijat u Europi baš u onome u čemu Madam Albright vidi moju prednost.

Naravno, riječ je o razlici između onoga ili one koja traži i nalazi pozitivno u svakom čovjeku pa makar to bio trun i onoga ili one koja traži i nalazi negativno pa makar to bila zehra.

Madam Medeleine Albright je bila izuzetna osoba, koja je imala dušu i srce za Bosnu kad joj
je bilo najteže. Koja je tražila trun dobra u svakom čovjeku.

Imam obavezu da to posvjedočim pred Bogom i ljudima što evo i činim, posvjećujući joj ovaj moj omaž uz izraze suosjećanja sa njezinom porodicom i američkim narodom, kojeg je Madam Madeleine Albright časno i ponosno predstavljala.

Bosna joj ostaje zauvjek dužna i zahvalna!

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.