Ukrajina u odbrani svog teritorijalnog integriteta 

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Ukrajina ne može izgubiti rat. Onaj koji se brani na svojoj teritoriju ne može ga izgubiti.
BB946648-E1A4-4928-8A14-F9B972DE7B62
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Herojski narod Ukrajine brani svoja vjekovna ognjišta. Putinova politika krvi i zemlje pokazuje svoje najmračnije lice od II svjetkog rata. U ovako teškim trenucima potrebna je Evropljanima, hrabrost i odlučnost, ali i mudrost. To podrazumijeva i oprez u izboru riječi. Ovo nije Treći svjetski rat. Međutim, jeste nešto već znatno ozbiljnije, nešto što predstavlja invaziju ne samo na Ukrajinu već i indirektni Putinov mračni nacistički pohod ka Evropi. Samo jakom i jedinstvenom Evropom u obavezi smo ponuditi svaki mogući pomoć Ukrajini. Oni Ukrajinci koji su odlučni da brane svoju domovinu i pruže žestok otpor bore se vojnim i civilnim sredstvima da odbrane slobodu svoje zemlje, na šta imaju pravo po svakom mogućem zakonu i po ljudskoj savjesti, kao što bismo mi uradili za svoju Crnu Goru. Sve što ima tragove najstarije slovenske kulture bjesomučno se ruši kako bi se izbrisao svaki trag ove drevne civilzacije. Zločinačka mašinerija Ruske Federacije ispisuje svoje nacističke krvave tragove na mapi Evrope.

RUSKO-UKRAJINSKA SLIKA ODNOSA I SUKOBA KROZ ISTORIJU

Da bi smo razumjeli složene rusko-ukrajinske odnose kroz istoriju moramo ih hronološki sagledati i prihvatiti činjenice i razumjeti ih na pravi način. U XVII vijeku, rat između Poljsko-litvanske unije i ruskih careva doveo je sve oblasti istočno od rijeke Dnjepar pod rusku kontrolu. Ukrajinci to područje smatraju njihovom lijevom obalom. U istom vijeku, postojala je kozačka država u centralnim i sjeverozapadnim oblastima današnje Ukrajine, ali ju je 1764. anektirala ruska carica Katarina Velika. Ruska vojska je osvojila i djelove Ukrajine koji su bili pod kontrolom Poljske. Posle toga, sprovedena je politika poznata kao rusifikacija Ukrajine i predstavlja najmračnji period uništavanja Ukrajine. Rusifikacija je podrazumijevala zabranu upotrebe i učenja ukrajinskog jezika, a ljudi su bili pod pritiskom da promijene vjeru. Kada je talas nacionalizma zapljusnuo mnoge zapadne zemlje i prelio se na teritorije Poljske i Austrougarskog carstva, ljudi su sve češće počeli da se izjašnjavaju kao Ukrajinci duboko svjesni svog nasljeđa, istorije, kulture i identiteta ali i sa jasnim stavom da bi se razlikovali od Rusa. Ali XX vijek je donio boljševičku revoluciju, a sa njom i stvaranje Sovjetskog Saveza, koji je ponovo presložio ukrajinsku slagalicu. Josif Staljin, sovjetski lider je pred kraj Drugog svejtskog rata anektirao zapadnu Ukrajinu od Poljske. Sovjetska vlada decenijama je pokušavale da energičnije nametne ruski uticaj Ukrajini. Ukrajina je za to mnogo puta morala da plati vrlo visoku cenu. Tridesetih godina XX vijeka, milioni ljudi u Ukrajini, koja je bila dio silom nametnutog Sovjetskog Saveza, umrli su od gladi koju je odlukama nametnuo Staljin jer je želio da se seljaci pridruže kolektivnim zadružnim poljoprivrednim gazdinstvima – kolhozima taj period poznat je kao Gladomor. Posle toga, Staljin je u Ukrajinu naselio veliki broj stanovnika iz drugih djelova SSSR-a koji nisu znali ukrajinski jezik. Međutim, kulturološki gledano, sovjetska Moskva nikada nije uspjela da dominira Ukrajinom.

UKRAJINSKA ETNIČKA TERITORIJA I ETNIČKO PORIJEKLO

Ukrajinci imaju svoju etničku teritoriju na kojoj kompaktno žive već mnogo vjekova. Etnička teritorija Rusa nalazi se sjeveroistočno od nje i ne ukršta se s njom. Ukrajinci se ne mogu pripisati subetnima Rusa (Moskovljana-Moskalja), budući da čak ni imperijalni ideolozi XIX vijeka nisu tako mislili, a i zato što poznate ruske subetnove (Kamčadalci, Pomori itd.) Karakterišu slabe razlike u jezika i kulture među sobom, ekstremno malog broja i raseljavanja. Ukrajinci i Rusi imaju različito etničko porijeklo. Ukrajinci su nastali oko XIII vijeka zahvaljujući konsolidaciji određenih Slovenskih etničkih grupa (Bijeli Hrvati, Volinjani, Drevljani, Poljaci, Sjevernjaci, Tiverci i Ulici), uključujući skitsko-sarmatsku i blago tračku komponentu, a kasnije su bili pod uticajem turskih nomada. Rusi su nastali otprilike u isto vrijeme ujedinjenjem drugih slovenskih plemena (Vjatići, Ilmenski Slovenci, Pskovski i Tverski Kriviči), apsorbirajući finsko-ugarske i, u manjoj mjeri, baltičke komponente, a zatim asimilirajući dio Bjelorusa, Vepsi, Tatari i drugi narodi. U periodu od IX-XI vijeka Poljani su se zvali Rus – najvažniji etnos Kijivska Rus… Kasnije, u XII-XV vijeku, cijelo istočnoslovensko stanovništvo koje je pripadalo Pravoslavnoj crkvi, zajedno su nazivani Rusi, Rusini. A nakon raspada Ruske imperije, Veliki Rusi (Moskovljani) pretvorili su izraz „Rusi“ u etnonim, monopolizujući ga, uprkos činjenici da je Ukrajina glavni nasljednik Kijivske Rusije.

ODBRANA OD RUSKE OKUPACIJE

Svakim danom rata koji je silom nametnio ruski zločinac Putin u Ukrajini uništavaju se i stradaju brojni ljudski životi broj izbjeglih je prešao milion ipo. U vojnom i političkom smislu, napad je nastavak Putinove politike destabilizacije prostora Rusija-EU/NATO, što se ogleda u stvaranju zamrznutih konflikata kombinovanom metodom političkog, vojnog i hibridnog djelovanja. Ovo je ujedno i oživljavanje Brežnjevljeve geopolitike – ruski imperijalizam nije nestao, Rusija se nije odrekla dviju bivših Brežnjevljevih doktrina, odnosno doktrine ograničenog suvereniteta i doktrine isturene odbrane. Događaji se odvijaju u skladu sa ovim doktrinama. Uništava se sva infrastruktura, brojne kulturne i istorisjke znamenitosti civilni objekti škole, medicinske ustanove sve postaje zgarište Ukrajine, sa samo jendim ciljem da se zatre istorija slavne Ukrajine. Nema pošteđenih nema milosti samo oganj, mač, krv i suze. Hrabre odbrane Ukrajinaca prevazilaze sve vojne taktike i očekivanja od brojno nadmoćnijeg neprijatelja. Ukrajina ne može izgubiti rat. Onaj koji se brani na svojoj teritoriju ne može ga izgubiti. Kada dođe do gerilskih borbi u gradovima, ruski agresor ima slabe šanse. Strategija gerilskog ratovanja u odbrani svih gradova Ukrajine, je samo jedan od načina borbe i odbrane svog teritorijalnog integriteta. Stati u odbrani Ukrajine znači stati u odbranu ne samo jednog naroda i njegovog teritorijalnog identiteta već stati u odbrani čitave Evrope. Dikatorska i ratno-zločinačka doktrina Putina u koncepciji „Ruskog svijeta“ u prvom planu češće njegova „civilizacijska“ i „istorijska“ konotacija po kojoj je riječ o kulturnim, političkim i religijskim vrijednostima koje su, po uvjerenju ruske političke elite, ukorijenjene u zajedničkoj prošlosti većine naroda nekadašnje „istorijske Rusije“ izjednačene – u zavisnosti od situaciono procijenjenog odnosa snaga – sa Ruskom imperijom ili Sovjetskim Savezom. Takva strategija doživjeće svoj konačni slom u Ukrajini. Ukrajina će postati simbol besmrtne borbe ali i velike žrtve u odbrani najvećih civilizacijskih vrijednsoti u XXI vijeku. Neophodno je na svaki način podržati i pomoći Ukrajinu i Ukrajince i to svaka država treba da stavi sebi kao prioritet. Jednom će i ruski zločinac i oligarh Putin pasti sa vlasti a sa njim će se i stranice ove najmračnije istorije Rusije zauvjek zatvoriti.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.