Srce – posljednje uporište imana

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
I što je više moja svijest sazrijevala i što se više povećavalo moje iskustvo, shvatio sam neka značenja iz ovog hadisa koja su mi ranije bila skrivena.
Ilustracija: Steve Simpson
Ilustracija: Steve Simpson
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Još od rane mladosti moju pažnju privlačio je hadis u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko od vas vidi zlo, neka ga promijeni (ukloni) rukom, a ako to ne može, onda jezikom, pa ako ni to ne može, onda srcem, a to je najslabiji vid imana.” (Muttefekun alejhi)

U drugoj predaji (rivajetu) na istu temu, upozoravajući na ljude koji će se pojaviti u potonjim generacijama ummeta, a koji će govoriti ono što ne rade i raditi ono što im nije naređeno, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ko se protiv njih bude borio rukom, on je vjernik, ko se protiv njih bude borio svojim jezikom, on je vjernik, ko se protiv njih bude borio srcem (ko bude srcem prezirao takve ljude), on je vjernik, a poslije toga (tj. ko se ne bude borio protiv takvih ni rukom, ni jezikom, ni srcem) nema imana ni koliko zrno gorušice.” (Muslim)

Ono što je mene posebno zaintrigiralo jeste to što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preziranje zla srcem nazvao džihadom i promjenom, iako je taj prezir prisutan u srcu i on suštinski ne mijenja ništa od postojeće stvarnosti koja se želi promijeniti.

I što je više moja svijest sazrijevala i što se više povećavalo moje iskustvo, shvatio sam neka značenja iz ovog hadisa koja su mi ranije bila skrivena.

Naime, vojska u borbi može biti poražena, može se povući, a može je i neprijatelj prisiliti da napusti bojno polje. Da, ali postoji posljednje uporište ili utvrđenje u koje se vojska sklanja dok ne dobije priliku da uzvrati. I sve dok je vojska sigurna u toj tvrđavi, u posljednjem uporištu, dok ga ne preda neprijatelju, ona je u stanju džihada, jer je to utvrđenje sigurno utočište za vojnike i njihovu opremu. Ali, ako padne posljednje utvrđenje, onda je stvar gotova i dolazi do poraza od kojeg nema spasa.A ta tvrđava, u odnosu na promjenu ili uklanjanje zla (munkera) je srce. Stoga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preziranje zla ili munkera srcem naziva džihadom i promjenom, iako to ništa ne mijenja u postojećoj stvarnosti.

Onaj ko poriče i prezire zlo srcem ne prihvata status quo, ne miri se sa postojećom grješnom i iskvarenom stvarnošću i ne priznaje joj legitimitet, niti ispravnost. On samo smatra da u tom trenutku nije u stanju da promijeni lošu stvarnost zbog svoje slabosti i nemoći pred žestinom zla i grijeha. Međutim, on je ubijeđen da je njegova pozicija i njegov stav ispravan te da je on taj koji ima legitimitet postojanja. A što se tiče zla (iskvarene sredine), ono nema legitimitet, niti može ikada postati ispravno, čak i ako je dominantno u ovom trenutku.Jesu li onda isti onaj koji prezire i ”uklanja” zlo srcem i onaj koji je predao utvrđenje i digao ruke od borbe? Ne, naravno! Oni nikako ne mogu biti isti.

Što se prvog tiče, on je trenutno bespomoćan pred agresivnim i dominirajućim zlom, ali on duboko vjeruje u svoju stvar, prati događaje i čeka priliku kada će iz utvrđenja ponovo izaći na poprište bitke.A što se tiče drugog, njegov slučaj je okončan, on se pomirio sa postojećim stanjem i više ne pomišlja da ga mijenja. Tačnije, on je revidirao svoj prethodni stav u pogledu potrebe mijenjanja i uklanjanja zla, i odlučio je da se više ne vraća na taj stav.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao je – na osnovu objave – jasnu razliku između te dvije stvari, ali i pored toga, on nas upozorava da se ne priklanjamo ovoj situaciji i stanju udobnosti i pasivnosti.On zna da ljudske duše vole odmor, rahatluk i opuštanje, pa za posljednji vid uklanjanja zla, a to je prezir srcem, veli: ”To je najslabiji vid imana”, da bi vjernik pazio da ne odstupi od ove posljednje pozicije, da nipošto ne napušta ovo posljednje uporište bez obzira na okolnosti i situaciju.

To je taj ”džihad” srcem na koji je aludirao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. To je borba protiv unutrašnjeg poraza koji se ne može ničim opravdati, jer je to onda jedna od bolesti srca, kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”U tijelu ima jedan organ, ako je on zdrav bit će zdravi i ostali organi, a ako je on bolestan (pokvaren), bit će bolesni i ostali organi.” (Buharija i Muslim)

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.