Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
I poslije pet hiljada godina dokumentirane historije ratova, čovječanstvo još uvijek odbija da se suoči sa istinom da je rat rezultat našeg razuma a ne napad ludila! S pravom se divimo specifičnoj inteligenciji boksera koji se bori protiv jednog protivnika, pri čemu se oba rivala oslanjaju samo na svoje psihofizičke sposobnosti, dok istovremeno ljude koji rukovode stotinama hiljada ljudi organizovanih na najracionalniji način u vojničke formacije, naoružanih tehnološki najsofisticiranijim proizvodima ljudske inteligencije, bez oklijevanja proglašavamo za ludake!?
Ne, dame i gospodo, rat nikada nisu vodili ludaci, manijaci, psihopate! Uzde rata drži naš razum. Na čelu zaraćenih strana uvijek su bile harizmatične ličnosti snažnog karaktera uz podršku komandnog kadra sastavljenog od vrhunskih profesionalaca, izrazito inteligentnih i uravnoteženih ličnosti, naglašeno racionalnih u svojim odlukama. Samo takvi ljudi sa takvim osobinama, mogu isplanirati najsloženije logističke operacije kakve su bez sumnje, upravo ratovi; samo su oni mogli nametnuti bespogovornu disciplinu stotinama hiljada mladih ljudi spremnih da u svakom trenutku poginu za njihovo uspješno realizaciju.
Ignorirajući ovu činjenicu, sa TV ekrana i naslovnih strana svjetskih dnevnih novina i nedeljnih magazina i dalje nas zasipaju tim istim notorno banalnim stereotipima o ludacima i manijacima na čelu armija, o „budalama što svakog trenutka mogu neodgovorno pritisnuti crveno dugme i uništiti svijet“.
Krajnji je čas da se suočimo sa istinom. Razum nije nevin! Razum se ne smije abolicirati od krivice za rat. Um ratuje, savjest teži miru! Razum će uvijek naći dovoljno dobre razloge za rat, jer iz perspektive razuma rat nije zločin, nego pragmatični, potencijalno najprofitabilniji poduhvat i najefikasniji način postizanja određenih ciljeva! Samo savjest ne dopušta da se upustimo u tu vrstu profitabilnih poduhvata, samo nas savjest odvraća od rata kao sredstva za postizanje naših ciljeva.
Razum je amoralan, imoralan i utoliko, striktno pragmatički instrument. Moralne odluke ne donosi razum, jer moral nije zasnovan na premisama racionaliteta niti je izveden iz njih. O moralnosti i nemoralnosti sudi samo savjest. Savjest je jedino sposobna da stane na put razumu. Rat je djelo razuma, mir je djelo savjesti. Razum je stvorio oružje, dok je savjest ćutala. Atomsku bombu su stvorili izuzetno inteligentni i razumni ljudi koji su dali neograničeno pravo glasa svom razumu i potpuno oduzeli to isto pravo glasu svoje savjesti. Tačno su znali šta rade ali nisu marili!
Kao i svi ratovi, i rat u Ukrajini je sukob dva racionalna projekta iz kojih je isključena varijabla savjesti. U ovom, kao i u svakom drugom ratu, postoje mnogi racionalni razlozi pro et contra, u pogledu izabranog trenutka za početak rata, obima operacija, načina njihovog vođenja. Ali samo je savjest u načelu i bezuslovno protiv rata.
U kalkulusu razuma, rat je opravdan ostvarenjem određenih racionalno planiranih ciljeva: da se ubije maksimalan broj neprijateljskih vojnika uz minimalan broj poginulih na svojoj strani; da dobitak bude veći od gubitka, ćar veći od zijana. U kalkulusu savjesti, rat je neprihvatljiv i nenadoknadiv gubitak ljudskih života jer je svaki ratni ćar beskrajno manji od zijana plaćenog makar jednim jedinim ljudskim životom. Iz perspektive razuma, rat se ne može isključiti kao racionalna opcija pozivanjem na izlizane fraze da „Rat vode budale“, da „U ratu nema pobjednika“ i da „U ratu svi gube“ – jer jednostavno nisu faktografski tačne. Svaki rat je imao pobjednika, u svakom ratu jedna strana je imala veći ćar nego zijan.
Dok god se čovječanstvo i svjetska politika vode razlozima razuma, ratovi neće prestati, jer se, iz perspektive strateških interesa pojedinih država, uvijek mogu ponuditi argumentirane i racionalno uvjerljive procjene da će se ti interesi najefikasnije ostvariti pobjedom u ratu i da će dobitak biti znatno veći nego što će biti gubitak. Zato ratovi neće prestati tako što će se čovječanstvo „opametiti“ nego će, sa napretkom razuma, postajati sve razorniji, kao što se to do sada i dešavalo!
Krajnji je čas da shvatimo da je upravo sada, dok se još vodi rat u Ukrajini, čovječanstvo na istorijskom vrhuncu svoje pameti, i da je realno najbliže svom samouništenju ukoliko dopusti da ga i dalje vodi samo razum. Jedini spas je da se savjest čovječanstva potpuno razbudi i čvrstom rukom uzme uzde u svoje ruke a razum skine sa trona i tretira ga u skladu sa onim što razum i jeste: kao instrument za rješavanje problema svakodnevnog života. Samo tako će se stvoriti uslovi da ratovi definitivno prestanu, samo tada će se ostvariti ideal vječnog mira u kom će ljudski rod, u skladu sa njegovim najvišim moralnim vrijednostima, voditi savjest i samo savjest.