Troja  domovina moja – o novoj knjizi  Miraša Martinovića 

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Pjesnik se fokusirao na tip misaone, filozofske lirike koja u značajnom broju pjesama ima intimistički ton.
AECBDDF2-83AB-4268-A86E-47CFD18CE92C
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Mogu slobodno reći da u beskrajnom crnogorskom kulturnom krugu (a i van njega) mali je broj pjesnika i proznih pisaca koji ostavljaju tako snažan i autentičan lični stvaralački pečat kao što to radi Miraš Martinović. Njegova knjiga poezije Troja domovina moja predstavlja vrlo složeno i kompleksno pjesničko štivo sa vrlo jasnim ali i dubokoumnim porukama, koje su se u samom autoru taložile kao vid višedecenijskog iskustva u istraživanju antičke prošlosti Crne Gore. Knjiga sadrži četrdesetak izuzetnih pjesama koje nas vraćaju u drevnu antičku prošlost ne samo Grčke već i Prevalisa. Antička književnost neraskidivo je povezana s mitologijom.

Autor ove knjige povezuje vizuelnu umjetnost pronalazeći inspiraciju ali i poetske zaplete uglavnom iz grčkih mitova koji sadrže priče o bogovima, drevnim gradovima, nepreglednim prostranstvima na kojima su nastajale drevne civilizacije. Miraš Martinović je unikatna i rijetka figura savremene crnogorske književnosti orginalnog može se reći filigranskog umijeća i stila. On podsjeća na drevne grčke kipare koji su svoja djela klesali decenijama dajući im najbolji dio sebe.

Fasciniran je prošlošću, velikim civilizacijama, antičkim temama. Njegovo poezija čitaoce osvaja helenizmom i mistikom koji se obostrano prepliću kroz paradigmu nastajanja i događaje iz daleke prošlosti. U sintezi mitskog, književnog, enciklopedijskog, etimološkog i kulturološkog, on na poseban način budi našu maštu i pretvara je u stvarnost.

Već u samom uvodu knjige nailazimo na stihove u pjesmi ,,Odisej”  (odlomak) u kojima se kaže:

Mnogo ljudi je

Zbog mene

izginulo

Mnoge izbjeglice

Rasule se

Po svijetu

Žene i djeca

Gladna

Umirala

Majkama

Na grudima

Autor u ovoj pjesmi pokazuje svoj autentični stav da moderni pjesnici su u antici pronašli uzor u  vizuelizaciju poezije, odnosno za povezivanje vremenske i prostorne dimenzije u umjetnosti riječ najbolje odslikava ideju i da duhovni svijet, i poetska ljepota može postati protivteža ratnoj pometnji i istorijskim neprilikama. U antici se vjerovalo da čistom duhu ili logosu, kroz pjesmu odgovara stanje Platonove katarze. Autor je u pjesmi ,,Odisej” pronašao ekvivalent modernom shvatanju stvaralačke inspiracije, koja počiva na harmonizaciji Odisejevog (mita) principa.

Troja domovina moja  kao pjesničko djelo se naslonio na tradiciju velikih grčkih pjesnika  (Odisesja Elitisa, Nikosa Kavadijasa,  Jorgos Seferisa i drugih), koji su podvlačili kreativnu snagu pjesničke imaginacije i čudotvornu moć pjesničkog jezika. Koncepcija intelektualne metafizičke poezije Miraša Martinovića podudara se u velikoj mjeri s  definicijom idealne poezije i  koncepcijom čiste (apsolutne) poezije. Upliv emocija u poeziji tekao je paralelno sa destabilizacijom tradicionalnih formalnih (pjesničkih) ograničenja. Kroz poeziju samog autora slobodni stih najadekvatnije iskazuje nova duševna stanja u svim emocionalnim i misaonim nijansama.

Drugim riječima, slobodni stih pokazuje nam svu snagu umjetničkog senzibiliteta i on se od svojih pjesničkih savremenika izdvaja neposrednošću svog lirskog izraza, orijentacijom na lični doživljaj, sukobe, krize i bolne zanose i trzaje svoje sopstvene (antičke) duše koja svoj kovitlac pronalazi na putevima od ,,bogova ka ljudima. ”

U pjesmi ,,Hor ratnika” (odlomak) se kaže:

Pred neprijateljem

Naša koplja i strijele

Oružje svekoliko naše

Neka drhte neprijatelji

Pred našim oružjem

Nek drhte od naših pogleda

Nek strepe od naših vojskovođa

Vojnika falange bojni redovi

Uništiće mrskog neprijatelja

Koji bi da nas uništi

Da nestane nas i našeg grada

Njegovih bedema i kula

Autor u ovoj pjesmi, ,,isijava” najviši kosmički zakon uređuje ritam neprestanog rađanja i umiranja u svijetu, vojnika i falangi kao inspirativne teme koja predstavlja (vrlo složen) zadatak moderne umjetnosti. Autor na najljepši način pokazuje snagu poezije. U ovoj pjesmi o falangama i vojnicima nije samo transcedentno, već i imanentno izjednačavan svijet u kome čitaocu približava različite umjetničke discipline ali i dimenzije. Na antičkom tlu najviše jedinstvo nadličnog i ličnog, kosmičkog i čovejčanskog, spekulativnog i afektivnog, mitskog i stvarnog ostvareno je u orfejskim pristupom samog pjesnika.

Zajednička crta svih kritičkih i teorijskih tekstova u kojima se sagledava stvaralaštvo Miraša Martinovića, predstavlja svojevrsnu (ličnu) borbu za autonomiju umjetničkog stvaranja koje u imaginarnoj formi čitaocu nudi potpuno novu realnost originalnosti i neposrednosti umjetničkog izraza. Troja domovina moja, predstavlja ideju da je autentično iskustvo najbolja osnova za umjetničku ubjedljivost poezije kao književnog djela. Budući da su kod autora najočigledniji upliv imaju emocije i intuicija, smatramo da čista intuitivna lirika prevazilazi ljepotu koja je data u stvarnosti jer je  pjesnikova vizija ljepote uvjerljivija.

Drevni antički svijet je osnova poetskog  te je zbog toga Martinovićeva poezija oslobođena svega materijalnog i okrenuta Olimpu. I ovo uzdizanje učiniće da velelepno i prekrasno zaronimo svojim duhom, tijelom i mislima u tajne vječnosti i neotkrivene dubine života drevnih civilizacija. Pjesnik se fokusirao na tip misaone, filozofske lirike koja u značajnom broju pjesama ima intimistički ton. Martinović kao autor u ovoj panorami pjesama bavi se pitanjima umjetničkog stvaranja, priziva novo (antičko) doba koje će donijeti nove forme, ulazeći duboko u mistične ekstaze koje dopiru do beskraja i naslućuje božanstvo.

U pjesmi O Heleni (odlomak) autor piše:

Ratovati tolike

Godine

Poginulima se

Broja nezna

Ko da je

Važan broj

Ko je brojio mrtve

Na kraju

Kip bačen

Na smetlište

Zbog čega smo

Ratovali

Martinović u ovoj pjesmi je pod uticajem drevnih helenskih i renesansnih eklektičnih doktrina, pa svojim stihovima razobličava ljudsku egzisteciju doživljavajući je kao konstantno nadvladavanje međusobno suprotstavljenih sila koje se najjasnije uočavaju kontemplacijom prirode. Sama pjesma je nastala kao odraz pjesnikove dugogodišnje fascinacije svijetom kulturnog nasleđa stare Grčke, i čini unutrašni alter-ego autora između svijeta poezije i svijeta svojevrsne vizuelne umjetnosti. Savršenstvo ove pjesme leži u njenoj jednostavnosti i ravnoteži.

Fokusirati se samo na helenizam Miraša Martinovića, kao jedini suštinski fenomen u njegovim pjesmama, značilo bi zanemariti druge paralelne dimenzije njegovog stvaranja. Autorove pjesme zaslužuju trijumf pobjednika zbog karakteristične mješavine antike, helenizma i romantizma u kojima je uticaj helenskog samo naglašavanje dublje pjesničke i ljudske empatije. Autor je pretočio svoje pjesničke ideje iz filozofskih rasprava o helenizmu, iz vizija kosmičke identifikacije čovjeka i božanstva, subjektivnog i univerzalnog principa rijetko prisutnog kod crnogorskih ali i kod mnogih pjesnika Evrope.

Ovakvo shvatanje sugeriše ideju da postoji harmonija između bića i duha, između egzistencije i svijesti o prolaznosti života. Ovo panteističko osjećanje svijeta poniklo u helenizmu, našlo je svoje mjesto u pjesništvu i ponovo aktualizuje filozofsku i pesničku tradiciju orfizma, platonizma. Troja domovina moja je knjiga koja nam govori o poeziji koja se oslanja na shvatanje da je čovjekovom duhovnom biću imanentna želja da prevaziđe neposredno iskustvo.

Puni smisao pjesnik postiže tek uspostavljanjem harmonije između sopstvene egzistencije i duhovne realnosti, u koju vješto  publikuje svoje empirijsko iskustvo snagom stvaralačke volje i otkrivanjem dublje suštine stvari. Siguram sam da će knjiga poezije  Troja  domovina  moja zablistati ne samo na crnogorskoj već i na evropskoj sceni i biti jedna u nizu zlatnih niti vitalističkog koncepta poezije koja je toliko dragocjena, intimistička ali i realistična kao i Orfejevi putevi.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.