Elif, Lam, Mim

Izgovaram riječi hvale, Slava Tebi Gospodaru, Dovoljno li je?
BE637B68-F69E-4B64-AFAB-72BA06B841CD
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Stojim kao Elif (ا)
Uspravno. Mirno.
Kao vojnik na straži.
Misli usmjeravam ka nebu,
Ka Aršu Veličanstvenom.
Duša mi se uzdiže,
Dok kosti polako spuštam,
Zemlja me vuče sebi da se predam.
Ali ja stojim kao Elif.
Dotičem svoja koljena,
Lam (ل) postajem.
I dok mi riječi sa usana izlaze,
Veličanje moje dovoljno li je?
I kičma ova savijena,
Od Adema oca izvedena,
Dovoljno li je?
Vraćam se.
Duša mi se vraća.
I svaki put za uzdah sam kraća.
Ali ne prepuštam se.
Zemlja me sebi vuče,
Zove me.
‘Hodi, predaj se.’
I idem prema njoj,
Kao klupko zamotana,
Izgovaram riječi hvale,
Slava Tebi Gospodaru,
Dovoljno li je?
Postajem Mim (م),
Tijelo Zemlji prepuštam,
Oči sklapam,
Ucim, dovim, šapućem,
Slavljen neka si,
Dovoljno li je?
I neka sam,
Elif, Lam i Mim,
Od Tvojih rijeci protičem,
Za Tebe živim,
Tebi se predajem,
Dovoljno li je?

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.