Amela Mlivić (21) studentica treće godine na Tekstilnom odsjeku Tehničkog fakulteta u Bihaću pod mentrostvom profesorice Dejle Ramić predstavila je zanimljivu kreaciju nastalu razmatrajući ideju eskapizma, svakodnevnom ljudskom potrebom za bijegom od stvarnosti u imaginarni svijet kroz misaoni proces i individualne karakteristike odraza ljudske percepcije.
Pod pritiskom vladajućeg sistema, načina života i nametnutih vrijednosti, u ovom slučaju odjeća ima značajnu ulogu kao zaštitni medij. Inspirisana idejom Balenciage tokom ’50-ih godina, eksperimentisanjem sa volumenom, oblikom i formom, kreacija predstavlja percepciju između stvarnosti i fantazije, uključujući monokromatski izgled i na taj način jasnije definiše suštinu eskapizma.
Voluminozni i predimenzionirani oblici
Kreaciju karakterišu voluminozni i predimenzionirani oblici koji su postignuti primjenom zahtjevnijih konstruktivnih tehnika, uključujući cocoon siluetu za koju su karakteristična spuštena ramena i kreiranje određenog luka na leđima.
“Na taj način postižem željeni odnos između tijela i kreacije koji ima značajnu ulogu u ovom slučaju. Prema tome, kreacija ne prati stroge linije tijela, nego se primjenom volumena stvara određeni prostor i na taj način tijelu u potpunosti omogućava slobodu prilikom kretanja. Postizanje predimenzionirane siluete zahtijeva i upotrebu određenih materijala koji su prilagođeni za takvu namjenu, u ovom slučaju najpogodniji materijal predstavlja neopren koji sam koristila kao osnovnu tkaninu za kreiranje ogromne i naglašene kapuljače za koju je također karakteristično i to da je kreirana iz jednog dijela i također predstavlja i zadnji dio kreacije”, kaže nam Amela Mlivić.
Pored stavljanja akcenta na kapuljaču, formirani luk na prednjem dijelu kreacije je izrađen od neoprena. S obzirom na slojevitost kreacije, prednji dio je izrađen i od keper materijala koji je bio pogodan za kreiranje nabora prednjeg dijela.
”Kako bih što bolje predstavila željenu ‘cocoon’ siluetu, koristim raglan oblik rukava koji odjevni predmet čini neobičnim i posebnim, gdje koristim Jersey pamuk kao laganiju tkaninu. Upotrebom crne saten trake na određenim dijelovima, kreacija pruža dodatni neobičan i zanimljiv izgled”, ističe Amela.
Univerzalni jezik
Ljubav prema umjetnosti općenito bila je prisutna tokom cijelog Amelinog odrastanja gdje je uvijek imala potrebu da razmišlja, eksperimentiše i stvara nešto novo, neobično i zanimljivo. Značajnu ulogu u tome imao je period tokom pohađanja srednje tekstilne škole u njenom gradu Visokom, gdje je stekla neizmjernu ljubav prema tekstilu, predstavljen kroz različite forme, gdje zapravo počinje shvatati značaj tekstila i njegovu primjenu u svakodnevnom životu.
Kako nam kaže, u tom smislu Tekstilni odsjek Tehničkog fakulteta u Bihaću je bio idealan nastavak njenog puta kroz pronalaženje u tekstilnoj struci.
“Za mene moda predstavlja lični izražaj svakog pojedinca, pomaže pri stvaranju individualnog stila i ima značajnu ulogu pri kreiranju čovjekovog identiteta, na taj način odjeća je ta koja govori više o nama, pomaže pri uspostavljanju komunikacije i odnosa među ljudima. Moda za mene predstavlja univerzalni jezik”, ističe Amela.
Yamamoto, Kawakubo i Margiela uzori
Kroz svoja istraživanja Amela je najveću inspiraciju našla u radovima dizajnera, japanskih avangardista poput Yohjia Yamamotoa i Rei Kawakubo, njihovog potpuno novog poimanja odjeće koji su razvili tokom ’80-ih godina kada odjeća prestaje imati samo osobinu funkcionalnosti nego počinje predstavljati i određeni koncept.
“Pored Yamamotoa i Kawabuku navela bih i Martina Margielu i njegovu konceptualnu filozofiju, uključujući pojam minimalizma i dekonstruktivizma. Njihov umjetnički i dizajnerski izražaj, konstruktivni i estetski elementi su zasigurno nešto što će mi biti jako inspirativno kroz vlastite, buduće dizajne, eksperimentisanje i unošenje vlastitog stila.
Kada govorim o vlastitom stilu, rekla bih da još uvijek učim, eksperimentišem i na taj način pronalazim sebe, smatram da ću uvijek prihvatiti nove mogućnosti u smislu kreativnog izražavanja i na taj način postići unikatan i prepoznatljiv stil koji će definisati moj dizajn. Ono što zasigurno mogu reći jeste da se pronalazim kroz apstraktne krojeve odjeće, neuobičajene forme i oblike, androgene siluete, te monokromatske palete boja, kaže Amela.
Razmatrajući navedene elemente, nastaje svaka Amelina skica. Pored estetskih elemenata, smatra da su konstruktivni i tehnički elementi odjevnog predmeta jako bitni, te da predstavljaju temelj i osnovu za dobar dizajn, odnosno kvalitetan gotov proizvod koji će zasigurno biti primjećen i pronaći svog kupca.
”Smatram da bilo koji oblik kreativnog stvaralaštva, uključujući i modni dizajn, pomaže samoj čovjekovoj svijesti i razmišljanju van granica ličnog postojanja”, ističe za kraj.
S nestrpljenjem čekamo još kreacija ove mlade umjetnice.
