Breme koje se ne može nositi

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Nekada protiv optuženog postoje jaki dokazi, ali se brani šutnjom.
Ilustracija: Hatem Ali
Ilustracija: Hatem Ali
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Sura Jusuf je neiscrpni izvor pouka i poruka. Ova veličanstvena sura svojim kazivanjima odgaja islamski ummet.

U ovom predavanju družit ćemo se sa punokrvnim bratom Jusufovim, Benjaminom, a.s. Allah, s.v.t., je o slučaju Benjamina objavio:  I kad iziđoše pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga i reče: “Ja sam, doista, brat tvoj i ne žalosti se zbog onoga što su oni uradili.” I pošto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu čašu u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: “O karavano, vi ste, doista, kradljivci!”  Oni im pristupiše i upitaše: “Šta tražite?” “Tražimo vladarevu čašu” – odgovoriše. – “Ko je donese, dobit će kamilin tovar hrane. Ja za to jamčim!” ”Allaha nam”, – rekoše oni – “vi znate da mi nismo došli da činimo nered na zemlji, i mi nismo kradljivci.” “A kakva mu je kazna ako ne govorite istinu?” – upitaše. “Kazna je onome u čijem se tovaru nađe – sam on” – odgovoriše. “Eto tako mi kažnjavamo kradljivce.” I on poče s vrećama njihovim, prije vreća brata svoga, a onda izvadi čašu iz vreće brata svoga. (Jusuf, 69-76).

Kada su čuvari u Benjaminovom prtljagu pronašli vladarevu čašu, ili pehar, Benjamin nije rekao: ”Tako mi Boga, ja nisam to ukrao”, on jednostavno nije ništa rekao. Nama je ova priča važna jer ćemo iz nje uzeti vrlo važne pouke za naš život. Prva pouka koju želimo spomenuti jeste da je Jusuf, a.s., prije nego što je pripremio zamku za braću, odvojio svog brata Benjamina ustranu i upoznao ga o svom slučaju i rekao mu da tajnu ne kazuje ostaloj braći.

Druga pouka se odnosi na optužbu. Kada optuže nekog čovjeka, koji je poznat po dobru i lijepom moralu, kojem se ne može prigovoriti, nemoj ni slučajno donositi sud o njemu pa makar i vanjština samog slučaja potvrđivala njegovu krivicu. Ti nisi zadužen time. Kadija je taj koji ima pravo suditi po vanjštini, odnosno na osnovu dokaza, a ne ti, Allah je sa tebe taj teret odavno skinuo, zašto onda tovariš sebi na leđa breme koje ne možeš ponijeti?!

Nije tvoja obaveza da sumnjaš u presudu nakon što je donijeta, niti da u laž utjeruješ, jer onaj koji je sudio uzeo je u obzir dokaze i on će biti pitan pred Allahom kako je sudio, a tebi nije od koristi da iznova istražuješ stvar i donosiš sud o tome na osnovu dokaza koji su tebi naizgled jasni, možda je ta stvar potpuno drukčija, možda je optuženi naveden da to uradi, možda mu je podmetnuto.

Ne donosi sud na osnovu nepotpunih dokaza

Da bismo ovo pojasnili navest ćemo primjer iz svakodnevnog života. Na punktu legitimišu čovjeka i nakon pretresa njegovog auta pronađu u njemu određenu količinu droge. Njemu biva suđeno zato što je u njegovom autu pronađena droga, a čovjek je ustvari potpuno nevin, njegovi neprijatelji su mu to podmetnuli želeći mu se na taj način osvetiti.

Glavna pouka iz kur’anske priče je ta da čovjek u svom svakodnevnom životu ne smije žuriti u donošenju suda o ljudima, te da ostane suzdržan jer dokazi optužbe mu nisu jasni. To ne znači da onaj koji treba donijeti presudu o tome iako posjeduje jasne dokaze ne može pogriješiti, može, ali on ima opravdanje, a ti nemaš opravdanja ako slijediš nekog insana u donošenju suda, on je od toga što ga ti slijepo slijediš čist, osim ako raspolažeš dokazima.

Treća pouka je Benjaminova, a.s., šutnja na iznesene optužbe. Benjamin je šutio zato što je u svojoj šutnji vidio koristi za sebe. Iz ovoga vidimo da pravilo “čim se ne brani kriv je“ ne važi stalno i ne može biti pravilo. Nekada protiv optuženog postoje jaki dokazi, ali se brani šutnjom. Kadija je taj koji će presuditi, davao on iskaz ili ne, pravdao se ili šutio, ali ti nemoj reći: ‘Evo, napadaju ga, a on šuti’, jer u njegovoj šutnji mogu biti koristi i štete koje tebi nisu poznate, ili je svjestan da će mu govor samo štetiti, a pred nama je upravo živi primjer koji Kur’an spominje, a to je primjer Benjamina, alejhis-selama.

Molim Uzvišenog Allaha da nas udruži sa onima koji čuvaju svoje jezike osim od hajra, i molim Ga da nas učini od onih kojima su jezici potčinjeni i koji ih koriste u svrhu onoga što Allah voli i čime je zadovoljan.

Preveo: Admir  Zekić

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.