Ukrajina i svijet

Kada svi i prema svima budu dosljedno i jednako poštovali povelju UN, opšte principe i principe međunarodnog prava,  a prije svega oni najveći i najmoćniji, ovaj svijet će biti mnogo pravednije i humanije mjesto za život.
Ilustracija: Taras Andruh
Ilustracija: Taras Andruh
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Poslije dvogodišne neizvjesnosti, straha, izolacija, ograničenja, bolesti, trauma, stresova i egzistencionalne ugroženosti zbog kovida-19, svijet se suočio sa novom traumom, ratom u Ukrajini. Rat na tlu Evrope nam se prenosi uživo, praktično. U momentu dešavanja gledamo stradanja i razaranja Ukrajine, kolone izbjeglica, strah građana, njihovu patnju i suze. Evropa i svijet ujedinjeno su na strani Ukrajine, osuđuju Putinovu agresiju, nude i šalju pomoć Ukrajinskoj vladi: materijalnu, vojnu, huminatarnu.

Skoro svi centri političke moći oštro osuđuju Putina i njegovu agresivnu politiku, dok se u gradovima širom svijeta, pa i u samoj Rusiji, organizuju demonstracije kojima se daje podrška Ukrajincima, poziva na mir i obustavu rata. Umjesto da dođe do raskola u Evropskoj politici – na što je Putin očigledno računao, nastupilo je nikad veće saglasje.

Blic krig u kojem bi se pokorila Ukrajina u par dana očigledno nije uspio, jedinstvo Zapada u osudi agresiji i sprovođenju sankcija prema Rusiji je nikad veće, raspoloženje javnog mnjenja širom svijeta je skoro apsolutno na strani Ukrajine. U toj, trenutno gubitničkoj poziciji, Putin prijeti nuklearnim ratom. Iako je to vjerovatno politički blef i novi pritisak, opasan i kretenski, građani Evrope i svijeta, do tačke psihičkog pucanja izmorenii kovid pandemijom, ponovo su u grču i još većem strahu: od rata na svom pragu, prijetnji sveopštom kataklizmom, koju, ako bi se desila, ne bi imao ko da opiše.

Sve stres za stresom, strah za strahom, neizvjesnot i briga što donosi sjutrašnji dan. Razmaženim građanima Evrope, poslije svega, sve više je potreban psihijatar umjesto psihologa. Psiholozi i psihijatri su zanimanja budućnosti na Zapadu, a ne, kako mnogi misle, stručnjaci za razvoj pametne tehnologije.

Ima i onih koji slave rat, uživaju u patnji cijelog naroda, diveći se Putinu. Nazivaju ga obnoviteljem Ruskog carstva, slavnim Imperatorom koji je poslat od samog Boga da uništi Zapad. Vidim ih na mreži kako slave okupaciju i tuđe imperijalne snove, uz, za mene neshvatljivi nedostatak empatije. Po podršci Putinu i Rusiji, odnosno Ukrajini, precizno i nesumnjivo mogu zaključiti ko kojoj političkoj opciji pripada, koju partiju i ideologiju podržava, koje vrijednosti baštini.

Do skoro su dnevnici počinjali izvještajem o novooboljelim od kovida, te umrlim iz prethodnog dana. Već neko vrijeme te informacije idu prema središnjem dijelu Dnevnika, a od rata u Ukrajini duboko u drugom dijelu. Tako bude i sa ratovima poslije izvjesnog vremena. Samo da se rat u Ukrajini ne oduži toliko, da „oguglamo“ na njega, sve patnje i stradanja koje se tamo dešavaju, postanu nam uobičajne, sporedne vijesti, koje nas više ne uzbuđuju.

Najkarakterističniji, ujedno i najžalosniji takav primjer je onaj sa Palestinom. Najveći i najduži aparhejd i okupacija od Drugog svjetskog rata, uz svakodnevna stradanja Palestinaca, čija je država pretvorena u koncentracioni logor, koji iz godine u godinu postaje sve manji, a sa sve više logoraša. Svijet i civilizovani Zapad nijemo posmatraju tu decenijsku okupaciju, koja je to po međunarodnom pravu i rezulucijama UN, a ne mom ličnom sudu. Kada, u prosjeku jednom godišnje, Izraelska vojska napravi masakar na okupiranoj terotiriji, sa stotinama, obično nedužnih žrtava – civila, tada zasjeda Savjet bezbjednosti, Generalna Skupština UN, gdje SAD, opet po pravilu, stave veto na predložene Rezulucije. Identično onome kako to radi Rusija sa Rezolucijama  o Ukrajini. Nema sankcija za Izrael, nema njegovog izopštenje iz međunarodne zajednice. Palestini, osim eventualno humanitarne, materijalne, pogotovo vojne pomoći i podrške, nema.

Kada svi i prema svima budu dosljedno i jednako poštovali povelju UN, opšte principe i principe međunarodnog prava,  a prije svega oni najveći i najmoćniji, ovaj svijet će biti mnogo pravednije i humanije mjesto za život. Putin, ali i Buš ili Tramp, u takvom svijetu bili bi prezreni, to jest ne bi ni postajali. Straha od rata, pogotovu nuklearnog, ne bi bilo, ili bi bio sveden na minimum. Psiholozi i psihijatri, u tom slučaju, ne bi bili zanimanja broj jedan u budućnosti, već naučnici i inovatori.
Koliko god ovakvo razmišljanje trenutno izgledalo utopijsko, takvo vrijeme jednostavno mora doći. U suprotnom, nećemo postojati.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.