Vrijeme izazova

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
“Trebalo bi da Srbiju osudimo na karantin, sve dok se virus koji ona nosi ne izbriše”
Ilustracija: Aleksandar Todorović
Ilustracija: Aleksandar Todorović
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Da bih prikazao jedan narod, mislim na većinu, ne bih se upuštao da govorim i ispoljavam svoje mišljenje, jer nije fer. Svakoji narod ima svoje dobre strane a i loše mahane, tako je i kod Srba, mada dobrih strana je sasvim malo, i ponekad se čak i ne primjećuju.

Jednostavno bih rekao, da nema jedinstvenijeg naroda nego što su Srbi, ali ne u dobru nego u zlu, kao ijedan narod na planeti. Također smo primijetili kroz historiju da nema krvoločnijeg naroda na tim prostorima od Srba, ali ako ima po koji iskren i pravičan čovjek, on je uvijek za primjer, a bit takav je samo onaj koji poznaje svoj narod i njegovu krvoločnost koja dostiže čak na razinu hajvana. Žalosno ali istinito, pa se neću više zadržat da karakterišem jedan narod sa kojim smo živijeli mnoge godine, mada teške i sa velikim pritiskom i diskriminacijom, gdje su muslimani Balkana desetkovani. Mnogi Srbi koji se ne slažu sa radnjama svojih vođa i vlada, kad progovore istinu, nisu dugo među živima ili su smješteni u mentalne institucije i proglašeni ludim.

Danas smo svjedoci okupacije Ukrajine od ruske soldatske mašinerije koja prijeti i svjetskom miru, ali Srbima to kao da odgovara i kao da i oni namjeravaju isto uradit na Balkanu, ali Srbima to bi bio kraj takvih avantura.

Za početak upotrijebit ću ispovijest jednog Srbina, koji poznaje mentalitet svog naroda, pa kaže:
“Mi, Srbi, poznati smo po tome što olako opraštamo, a još brže zaboravljamo. I to je naša najveća tragedija. Dovoljan je samo jedan mali osvrt na sve ono što su drugi godinama govorili o nama kako bismo shvatili sve ono što smo davno zaboravili. I oprostili”.

Jedno sigurno ne odgovara istini, jer Srbi ništa ne opraštaju, a dokaz je da izgubljenu bitku na Kosovu još svete, mada nad pogrešnim narodima.

“Srbe treba spokojno bombardovati, jer će sve brzo zaboraviti” – govorio je Džejmi Šej, portparol NATO-a, marta 1999. ne sluteći koliko je bio u pravu što se naše zaboravnosti tiče.

“Trebalo bi da bombardujete Srbe” – rekao je Papa Jovan Pavle Drugi. Ove njegove reči bile su upućene predsedniku Klintonu tokom javnog pojavljivanja u Denveru.

“Srbi su narod bez zakona i bez vere. To je narod razbojnika i terorista”, – bila je izjava Žaka Širaka, tadašnjeg predsednika Francuske, za ručkom, juna 1995. povodom sastanka šefova vlada država članica EU.

“Trebalo bi ih bombardovati. Narod bez zakona i bez vere. Neka se vatra nebeska obruši na njih. Bolestan narod, zločinački dupeglavci. Banda razbojnika i ubica”, samo je jedna od izjava o srpskom narodu.

“Molim se da se vatra nebeska obruši na Srbe”, – rekao je otac Pjer, poznati francuski svještenik – humanitarac, po povratku iz Sarajeva i posjete Markalama 2, na svojoj konferenciji za štampu.

“Što se Srba tiče… To je danas jedan bolestan narod” – izjavio je general Žak Kot, bivši komandant UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini, Vojni mjesečnik Difens nacional, jun 1997. u Parizu. “Srbi nisu naročito pametni… Srpska deca se više neće smejati”, – bila je to zlokobna prijetnja Lorensa Inglbergera bivšeg državnog sekretara SAD-a.

“Srbi trguju ljudskim organima svojih žrtava kako bi obezbedili novac za svoj rat… Trebalo bi da đavolski bombardujemo Beograd!”, – izjava Pola Džeksona, urednika lista „Kalgari san” za Fani star,13. oktobara 1992.

“Trebalo bi da Srbiju osudimo na karantin, sve dok se virus koji ona nosi ne izbriše” – kazao je David Gompert, stariji direktor za Evropu u Savjetu za nacionalnu bezbjednost u vrijeme Bušove administracije, časopis „Forin afers”, jul-avgust 1994. godine.

“Srbe treba baciti na kolena”, – bila je izjava Klausa Kinkela, njemačkog ministra inostranih poslova, data 27. maja 1992. godine.

“Srbi su zločinački dupeglavci”, – pričao je Ričard Holbruk 6. novembra 1995. godine u „Njujorker”-u, kao tadašnji Klintonov emisar u Jugoslaviji.

“Zaustavite Srbe. Odmah. Zauvek” – Margaret Tačer, bivša premijerka Velike Britanije, u „The New York Times” 4. maj 1994.

“Hrvatska ne želi da u njoj žive ljudi koji pripadaju drugom narodu”, – Bosiljka Mišetić, potpredsjednica hrvatske vlade, na press konferenciji 1995.

“Suštinski uzrok sukoba je ideologija etničkog čišćenja koju je obnovio gospodin Ćosić”, predsjednik Srbije, koji je već 1990. objavio Memorandum – bila je izjava na francuskoj televiziji Žaka Delora, bivšeg predsjednika EU, u maju 1994.

“Uostalom, bosanski Srbi su za nas uvek bili i ostali samo banda razbojnika i ubica”, – Johan Fric, direktor bečkog dnevnika Di Prese i direktor Međunarodnog Instituta za Štampu. Gle čuda! Upravo ovaj Johan Fric imao je, u to vreme, veliku moć nad štampom… i velikog udjela u satanizovanju Srba!

“Srbi su dvodimenzionalan narod s težnjom ka prostakluku… Životinje koriste svoje resurse znatno srećnije nego ovi naopaki stvorovi, čija pripadnost ljudskoj rasi je u velikom zakašnjenju”, – Ser Piter Justinov, glumac i ambasador UNESCO, The European, 10. jun 1993.

“Predlažem da se srpskoj deci zabrani u školama učenje srpske nacionalne poezije”, – prof. dr Rolf-Diter Kluge, direktor slavističkog seminara Univerziteta Tibingen na okruglom stolu Univerziteta u Tibingenu, 1997.

“Na nesreću, nisam pobio sve Srbe” – Tomislav Merčep u govoru na kongresu Hrvatske pučanske stranke, Feral Tribune, 1995. godine.

“Neka se Srbi podave u sopstvenom smradu”, – izjava Helmuta Kola, njemačkog kancelara, početkom 1998. godine.

“Rat protiv Srba nije više samo vojni sukob. To je bitka između dobra i zla, između civilizacije i varvarstva” – Toni Bler, britanski premijer tokom NATO agresije na Srbiju 1999. godine.

“Srbi sprovode teror i siluju albansku decu” – Bil Klinton, američki predsjednik, govor na proslavi 50-godišnjice NATO pakta u Vašingtonu, 23-25. april 1999.

“Prošle nedelje imali smo devetoro ubijenih Srba, ove nedelje – osmoro. To je jasan napredak” – Bernar Kušner, Šef civilne misije UN na Kosovu i Metohiji u izjavi za TV France 2, krajem marta 2000.

Dovoljan je samo osvrt na sve što su drugi govorili o nama kako bismo shvatili sve ono što smo davno zaboravili. (Espreso.co.rs / Izvor: intermagazin.rs)

Žalosno da jedan narod bude okarakterisan na ovaj način, ali sve ono što su rekli ovi ljudi, valjda znaju što govore i poznaju Srbe i njihove namjere kao i njihov mentalitet. Ako ne bude bilo pomaka u ponašanju Srba, svijet je dužan stavit ovaj narod u karantin i držat ih sve dok ne shvate da pripadaju ovom svijetu i ljudskom rodu.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.