Srbija između čekića i nakovnja

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Srbiji i Vučiću biće teško da kroz ukrajinsku krizu prođu bez ogrebotina, kažu analitičari. Ali, dodaju, Beograd teško da može skroz na ovu ili onu stranu. Kriza je i dvosjekli mač za vlast pred izbore.
Denis Mikhailovsky
Denis Mikhailovsky
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

„Putin matirao Ukrajinu”, udarna je poruka naslovnice tabloida Informer u srijedu. Nešto manja posvećena je procjeni ekonomista da Srbija ima gasa i hrane za narednih šest mjeseci. U Politici je objavljeno drukčijim riječima: „Kako je Vladimir Putin iznenadio lidere Zapada“. Dan ranije, bulevarska štampa bliska vlastima prenijela je da je Ukrajina prva napala Rusiju.

Na činjenicu da sa kioska širom Srbije vrebaju ovakvi napisi osvrnuo se i predsjednik Aleksandar Vučić, kritikujući tabloide koje inače koristi u napadima na političke protivnike. „Kada pogledate naše naslove, vidite da u 80 odsto medija ne postoji nikakva objektivnost, već su tih 80 odsto medija na ruskoj strani, a tih preostalih 20 su apriori protiv Rusa.”

„Mi svi sebi nanosimo štetu, umjesto da pokušamo da budemo mirni i da se kroz svjetsku krizu provučemo bez ogrebotina“, rekao je još Vučić.

Ali, to neće biti lako, smatraju analitičari. „Srpska pozicija je između čekića i nakovnja: između principa nepovredivosti teritorijalnog integriteta država i pragmatizma koji nalaže očuvanje dobrih odnosa sa Rusijom, prije svega u kontekstu energetike i zastupanja srpskih interesa u Savjetu bezbijednosti UN-a”, kaže za DW Mladen Lišanin sa Instituta za političke studije.

Dvije tačke za špagu

Očite su dvije tačke između kojih Srbija i njen predsjednik treba da naprave špagu. Prva je proruski sentiment u Srbiji, kulturna i istorijska bliskost, dodatno cementirane propagandom posljednjih decenija.

Niz je anketa poput one koju je prije par mjeseci objavio ISAC fond: tu je 59 odsto ljudi reklo da Rusiju vidi kao „najvažnijeg strateškog partnera“. Još je veći procenat onih koji u Rusiji vide tradicionalnog prijatelja (82%), i onih koji se protive srpskom ulasku u NATO (84%).

Velesila, tako se smatra, bezuslovno podržava srpsku stvar u pogledu Kosova, iako se šef Kremlja Vladimir Putin i ovih dana poziva na „kosovski presedan“ kako bi opravdao otkidanje dijela po dijela Ukrajine.

Druga tačka špage je takođe tu: Srbija ne može da podržava ruske akcije u Ukrajini, a da ne skoči sebi u usta na pitanju Kosova. Uostalom, ni zvanični Kijev nije priznao to jednostrano otcjepljenje.

Komadanje Ukrajine „mnogi Srbi sa osjećanjem zluradosti posmatraju kao odmazdu za sve što je Zapad sa SAD na čelu radio Srbiji po raspadu SFRJ“, piše u jednom komentaru nedjeljnik Vreme.

„S tim što Rusija sada Ukrajini radi ono što je Zapad činio Sbiji u slučaju Kosova – na silu otima dio po dio ukrajinske teritorije, jer pravo jačeg je iznad međunarodnog prava. Tu se krije nelogičnost u osjećanju simpatizera Putinove ukrajinske politike. To je i pokazatelj politike duplih standarda Zapada“, dodaje se u tom komentaru.

Sve teže biti neutralan

Vučić je previše iskusan da sebi na međunarodnom parketu dozvoli jeftina proklizavanja, pa oduševljavanje ruskom vojnom akcijom ostavlja tabloidima. On sam je poručio otprilike: poštujemo integritet Ukrajine, ali osudićemo ruski napad kad ukrajinski predsjednik Zelenski osudi NATO-bombardovanje 1999.

Da li će ipak špaga ovog puta biti previše bolna čak i za Vučića, kojeg bije glas da uspješno sjedi na raznim stolicama? Da li je došlo doba kad Srbiji da se provuče više neće biti dovoljan formalni put ka EU, ekonomija okrenuta Zapadu, i to što vojska češće izvodi vježbe sa zemljama NATO-a nego sa Rusijom?

Predsjednik je u Monaku, gdje je posjetio tamošnjeg vojvodu, uvijeno rekao da su već počeli pritisci da Srbija uvede sankcije Rusiji. „Ono što očekujem da tek slijedi posle svega što se dogodilo, u političkom smislu neće biti jednostavno za Srbiju“, rekao je Vučić.

Politikolog Mladen Lišanin se slaže da će neutralna pozicija biti sve teža kako kriza eskalira. „Srbija neće držati rusku stranu na način na koji to čine Venecuela ili Sirija, jer joj političke i ekonomske veze sa Zapadom to ne dopuštaju – mada nema ni indicija da će Moskva to zahtijevati.“

„Ali Srbija neće moći ni da prati glavni prozapadni kurs, s obzirom na predstojeće gasne sporazume sa Moskvom, prisustvo ruskih kompanija u energetskom sektoru, njihovo učešće u kritičnim infrastrukturnim projektima i uzdanje u rusku podršku povodom kosovskog pitanja“, dodaje sagovornik DW-a.

Ne treba protraćiti dobru krizu

U novembru je Vučić iz Moskve donio povoljnu cijenu gasa, barem za nekoliko mjeseci. Putin je takoreći potezom pera naložio da Srbija plaća bratsku cijenu od 270 dolara za hiljadu kubika, iako je tržišna cijena bila gotovo četvorostruka.

Taj dar Vučić je trijumfalno iznio pred birače i on nije mali. Jer, srpske vlasti u zemlji kontrolišu skoro sve, ali na prelivanje ekonomske krize i posebno skok cijena energenata ne mogu da utiču. A to im pred izbore trećeg aprila baš i ne treba.

Lišanin baš u predizbornom ključu čita i prizemne naslovne strane beogradske štampe ovih dana. „Odnos prema NATO-u je značajniji za šire javno mnjenje nego za same donosioce političkih odluka: mediji bliski vlastima će prenaglašeno forsirati proruski narativ, ne bi li kompenzovali ustupke koje će Beograd biti spreman da čini zapadnim centrima moći i na taj način minimizovali političku štetu pred izbore”, kaže on.

U aktuelnoj krizi je i šansa za Vučića i njegovu SNS da predizbornoj kampanji daju drugačiji, zapravo stari ton. Umjesto da se priča o nagomilanim problemima ili protestima zbog Rio Tinta, može da se priča o tome kako se veliko zlo nadvija nad Srbijom – možda rat, možda glad – a zna se za koga treba glasati da protjera barku kroz stjenoviti plićak.

Vučić je ovih dana iz nebuha rekao da u zemlji ima dovoljno mlijeka u prahu, soli i konzervi sa hranom. I da je naredio vojsci da bude spremna.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.