Prestajanje

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Mi nikada ne prestajemo biti, dio Vječnosti.
B3545721-19A1-4DDF-BB1F-E19D1D9D01EF
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Prestajanje moje, hoćeš li me proći?
Da bar jedan tren ne prestanem biti.
Hoćeš li mi dati vremena dio,
u postojanju mom
da vidim,
kako to vrijeme staje,
kako to vječnost traje,
kako to sve prolazi.

Prestajanje,
vidje ti velikane ovog svijeta,
kako ga pokoriše,
i vidje vladare ponosite što Zemljom hodaše,
i ti bi sa njima kad ih sjenom Božijom nazvaše,
i niko ne imade od ljudi veću vlast od njih,
ali oni bijahu i prestadoše.

Prestajanje moje,
ako uzimaš od mene mene,
dan po dan,
Šta će poslije mene ostati,
hoće li me se ko sjećati,
hoće li me zaborav odnijeti,
kada prestanem biti.

Nemilosrdno udaraš,
kap po kap mi uzimaš,
dah po dah zaustavljaš,
polako se boja mojih očiju gasi,
i ne mirim se s’ tim da možemo prestati.

Reci mi,
ovoj hudoj zaljubljenici,
može li se nit vječnosti prekinuti,
možeš li Vječnost od svih trajanja ugasiti,
možeš li vjetar što imena naša nosi,
i onaj pustinjski pijesak što sve zapisuje,
možeš li ih zbrisati.

Kada prođemo,
mi obični,
i kada se sve ledinom stvori,
kada sve prestane,
i kada u zaborav padnemo,
prestajanje moje,
Zemlja pamti, Voda pamti,
i mi nikada ne prestajemo biti,
dio Vječnosti.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.