Igra miša i mačke

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Na što sve ovo liči, jer samo u RBiH ima ovakve diskriminacije i nekakvih konstruktivnih naroda, kojima je ta Evropa i demokratski svijet dao pravo na nekakav veto.
Ilustracija: Margarita Ines Rossanno
Ilustracija: Margarita Ines Rossanno
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Svašto li se danas piše i šaruka, ali ponekad i to pisanje treba shvatit ozbiljno i da u tim piskaranjima ima bar trunka istine, tako da i slutnje uglednog profesora treba shvatit ozbiljno, koji kaže sljedeće: „Schmidt je došao pomoći Čoviću i uništiti BiH, EU stoji iza Dodika” i pita: “da li trebamo završit kao Palestinci?”
Ako se vratimo unazad čak i stoljeće i pol, onda sigurno možemo nas Bošnjake uporedit sa Palestincima, jer od Berlinskog kongresa 1878. pa dosad sa područja Balkana iselilo je Bošnjaka preko deset miliona.

Za Bošnjacima nisu izostali daleko ni Albanci, koji su prisutni u Turskoj preko šest miliona, gdje su Bošnjaci u prednosti. Govorimo samo o Turskoj gdje je to iseljavanje prisutno od Berlinskog kongresa, ali u novijoj historiji od šezdesetih godina prošlog vijeka do danas ova dva naroda su preplavila svijet i sigurno nema države na svijetu gdje nas Bošnjaka nema, ali i Albanaca. Zapadna Evropa, Amerika, Kanada i Australija, su države gdje Bošnjaci nađoše utočište, u početku kao radna snaga a devedesetih godina prošlog vijeka, kao narod koji je protjeran sa svojih topraka, i dobio status izbjeglica, umjesto da budu nazvani “protjerani”.

Biti musliman u Evropi pa i u većem dijelu svijeta nije poželjno, nije prihvatljivo, a razlog je nepoznavanje islama, mada mnogi koji su ogorčeno protiv muslimana ne poznaju ni svoju religiju.
Od 1995. i takozvanog Dejtonskog mirovnog ugovora, do danas protjerani su i dalje su na putu bošnjačke lutalica, tražeći negdje kutak mira, jer im je nedostajao na svojoj grudi, od okupacije Austrougarske, preko dvije Jugoslavije do današnjih dana. Svi pritisci na Bošnjake kao i na Albance nisu prestajali, mnogi su napuštali svoj toprak, ali devedesetih godina desilo se sistematsko iseljavanje, odnosno protjerivanje, Svijet odnosno takozvana međunarodna zajednica tijesno je sarađivala u tajnosti, i sarađuje sa Srbima, gdje je napravljen tajni plan kako da se isele muslimani sa Balkana, jer na tome je zapadna Evropa radila posljednjih hiljadu i više godina. Ustvari, nastavljeni su krstaški ratovi do današnjeg dana.

RBiH je priznata i prihvaćena od UN-u 22. maja 1992. godine kao ravnopravna članica sa svojom historijskom zastavom, bijelim bajrakom, sa šest zlatnih ljiljana. Odmah potom osnovana je nekakva kontakt grupa na prijedlog Rusije, Velike Britanije i Francuske, da se etničko čišćenje koje su počinili Srbi prizna, te da im se dodijeli 49% teritorije RBiH, a zna se da je prema popisu stanovništva iz 1991. godine u RBiH živjelo samo 31% Srba. SAD koje su se tobože protivile priznavanju rezultata rata, ipak su napravile politički zaokret i priznale ratna osvajanja u korist Srba. Dejtonskim mirovnim sporazumom agresor je nagrađen manipulacijama zapada. Gdje u ovom mirovnom ugovoru postoji pravda i kako su to sve Bošnjaci prihvatili, pa čak i odustali od svoje hiljadugodišnje historije i zastave i prihvatili ono što im Evropa servira, nikome nije jasno.

Posljednjih dvadeset i sedam godina RBiH nije krenula ni milimetra naprijed, jer srpska i hrvatska strana koče napredak, da bi Bošnjaci pristali na nekakve kompromise i popuštanja koji bi Bošnjake opet doveli u veliku Srboslaviju ili Veliku Hrvatsku.

Bošnjački političari na nekakav samo njima poznat način to sve prihvataju i gutaju, onako kako im se servira iz „demokratske“ Evrope. A ta Evropa im nametnu ne samo zastavu, koju prihvati jedan veliki procenat Bošnjaka, ali ne Srbi ni Hrvati, nego im također naturi i čovjeka (nečovjeka!) koji rovari Bosnom preko deceniju i pol.

Ko predloži i dovede Miću Duduka na poziciju da on danas bude taj koji bi da ruši RBiH i ko se krije pozadi njega, pitanje je na koje će odgovorit i dijete u prvom razredu osnovne škole. Mića Duduk je čovjek Zapada i igra kako mu oni sviraju, pa kad se okomi tobože na Zapad, on blefira samo glupe Bošnjake i nikog drugog. Ali svakako u Bošnjaka bude i nešto inteligencije, ali to što je, jako je kao čelik, pa dobro znaju gdje su i šta im je radit.

Da bih opet prevarili Bošnjake Inzko za El Pais kaže: „Ponosan sam na svoj zakon, Dodik je prešao Rubikon i bit će mu teško da se vrati“. I ovo je obmana jer taj zakon je dao tom Duduku i Srbima povoda da rade ono što im je drago i da se igra sa jednim narodom koji to ne zaslužuje. Najavljuju se sankcije Duduku što prema Tegeltijinom mišljenju ne mogu postići ništa, što je velika istina, također to je jedna od igre koje upotrebljava zapadni svijet, da bi pokrili svoju saradnju sa Srbima. Izaslanik Predsjednika SAD gospodin Eskobar je jedan od onih koji navrću vodu na srpsko-hrvatsku livadu i kaže: ““Smatramo da su Otvoreni Balkan i zelena agenda neophodni za evropske integracije”.

Dogovor o doprinosu EU za dva projekta RS u vrijednosti do 600 miliona eura mogu doći tek nakon povratka u puno funkcionisanje državnih institucija, kaže Evropska zajednica. Šta ta Evropa ustvari misli, da su Bošnjaci toliko blentavi i ne vide, pa i ne osjećaju šta Evropejci rade i pripremaju građanima RBiH! Umjesto da budu na strani pravde i da zahtijevaju eliminisanje RS koja je stvorena na genocidu i gdje Servi probaju svim kuvetom rušit nešto što je tvrđe i od čelika, gdje se nazire genocide istih a možda i većih razmjera, i to uz podršku nekih Evropejaca, koji su na istom putu kao njihovi preci, “krstaši”.

Pa otvoreni Balkan ustvari vodi te male narode i naivcu je jasno, pod srpske skute, Srbima u zagrljaj i stvaranje opet neke Srboslavije. Ono što treba da svakog Bošnjaka muči je, da njihovo političko vođstvo nikako da nauči lekciju, nego se i dalje uzda u strance. Svi mi znamo da je presuda Međunarodnog suda pravde u Strazburu stara jedanaest godina, zar nju ne treba provesti!? Ovime je utvrđena diskriminacija koje nema ni u jednoj državi u Evropi osim kod nas.

Na što sve ovo liči, jer samo u RBiH ima ovakve diskriminacije i nekakvih konstruktivnih naroda, kojima je ta Evropa i demokratski svijet dao pravo na nekakav veto, te se jedino u RBiH može igrati miša i mačke sa sudbinom naroda, odnosno građana. Mića Duduk i dalje negira stvarnost i istinu o genocidu u Srebrenici 1995. koji su počinile jedinice Vojske takozvane Republike Srpske i Ministarstva unutrašnjih poslova. Mića Duduk i dalje vjeruje u nekakav razlaz, a ono što mu poručuju Bošnjaci i ostali lojalni građani RBiH, da podvije rep i bježi ne samo iz Bosne, nego i sa Balkana ali da ne zaboravi svoj ološ i odvede ga Putinu kojem bi možda dobro došli u ovim mračnim vremenima. Tamo ga čeka Mira Marković-Milošević i mnogi Srbi koji su okrvavili ruke na Balkanu devedesetih godina prošlog vijeka.

Neki srpski političari se počeli budit iz dubokog sna ili duboke hipnoze, pa su počeli izjavljivat sljedeće: “Republika Srpska nema više vremena da bude taoc ni Milorada Dodika” i njegove bratije. A mi kažemo, RBiH nema više vakta bit taoc ni RS ni Miće Duduka i da bi funkcionisala kao normalna država RS mora nestati, i RBiH vratit se građanskoj državi i demokratskom uređenju, kao ostale evropske države.
Mića bi mogao povesti i svog zaštitnika, koji misli da je glavni u Bošnjaka, pa sigurno i njega ćemo mu halalit, neka ga vodi, jer možda tamo u tom tuđem svijetu će ga spašavat, kad Duduk zaglavi kao konjska zaprega u blatu.

Da bih uništio RBiH, koja je neuništiva, predsjednik Hrvatske Milanović, te premijer vlade Plenković, pomažu Mići Duduku. Njih trojica nastavljaju ono što su započeli Tuđman i Milošević. Milanović zagovara stajalište koje je potpuno protiv interesa Hrvata i RBiH.
Znamo da ovo bezvlašće u RBiH koje servira u većini Evropa a donekle i Rusija, preko satelita na Balkanu, može samo dovest do nesreća još gorih nego devedesetih. Bošnjaci i svi miroljubivi građani BiH nisu nikad bili spremniji da brane svoju domovinu kao danas. Spremni su odbranit je po cijenu života i u kratkom roku postavit bajrak sa ljiljanima na granici istoka, zapada sjevera i juga.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.