Ljudi spremni za borbu sa buldožerima

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Mještani hoće da im vide leđa. Ubijeđeni su da projekat nije mrtav i da će možda morati da mu se fizički suprotstave.
Ilustracija: Affectmedia Itd
Ilustracija: Affectmedia Itd
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Kuće bez krovova i prozora načičkane su tamo gdje je trebalo da bude rudnik. Vjetar nosi crveno-bijele trake kojima je omeđen „privatni posijed“ rudarskog giganta Rio Tinta. Na Brezjaku, selu koje dolazi prije Gornjih Nedeljica, firma unajmljuje kuću gdje su kancelarije. U selu je druga sa privatnim obezbeđenjem.

„Obezbjeđenje se i dalje šeta po svojim privatnim posijedima, obilazi kuće, obilazi imanje, šume, prijavljuje nas policiji. Još su u selu, dok im ne vidimo leđa, nema mira“, priča za DW Dragan Karajčić, šef mjesne zajednice, inače član Srpske napredne stranke.

Dok je premijerka Ana Brnabić u Beogradu proglasila „kraj“ projekta Jadar, a protesti ekoloških aktivista polako bivali sve manje posjećeni, ovdje u Gornjim Nedeljicama niko ne vjeruje da je kraj. Uvjereni su da će poslije izbora morati da se suoče sa buldožerima.

Posljednjih nedelja je Rio Tinto uknjižio još nekoliko parcela, vidi se u katastru. „Znači nije stavljena tačka kao što premijerka kaže. Stavljen je zarez“, dodaje Karajčić. „Jer čim se bude prelomilo u aprilu, možda ponovo vrate Rio Tinto. Ili neku drugu firmu pod lažnim imenom koja bi ovde eksploatisala i uništavala životnu sredinu.“

Rio Tinto priznaje rizike

Od prošle sedmice meštani imaju još jedan adut za svoju borbu. Rudnik litijuma i bora bitno bi uticao na okolinu, a jedini benefit je „ekonomsko-sociološki uticaj na stanovništvo“, pokazuje insajderski nacrt Studije uticaja na životnu sredinu ove kompanije, u koji je nedjeljnik Vreme imao uvid.

Ovaj nedjeljnik piše o nizu negativnih uticaja, od kvaliteta podzemnih voda i promjene kretanja tih voda, preko zagađenja vazduha suspendovanim česticama, do mogućih eksplozija u jamskom skladištu i uništenja životinjskog i biljnog svijeta. Jedno od rješenja ove kompanije je da radnici izmještaju gnijezda ptica na koje naiđu, a kompanija „preseli” ugrožene vrste biljaka.

Nekoliko seoskih domaćinstava bilo bi na pedeset do dvjesto metara od kompleksa rudnika, ali tvrde da bi prekomjerna buka smetala samo jednom domaćinstvu, kome bi ponudili „relokaciju“, navodi se Vremenu.

Iako povjerljivi dokument ne potvrđuje baš sve najave ekoloških aktivista, u njemu je dovoljno hazarda da potvrdi strahove.

Zato Karajčić i saborci i dalje traže zabranu iskopavanja bora i litijuma u cijeloj Srbiji. Zbog toga su i kampovali pred Predsjedništvom na Andrićevom vijencu, pokušali da okruže Savezno izvršno vijeće na Dan državnosti… ali, za sada, uzalud. Skupština je raspuštena, izbori raspisani, pa moratorijuma na litijum i bor neće biti bar do sljedećeg saziva.

Bivše komšije zovu „izdajnicima“

U kući veterinara i poljoprivrednika Zlatka Kokanovića već dvije godine zasijeda „krizni štab“. Reporteri iz cijelog svijeta svraćaju ovdje, i svima Kokanović govori da bi rudnik i postrojenje za preradu litijuma bili samo par stotina metara od njihovih kuća, te da bi Rio Tinto koristio hiljadu tona sumporne kiseline dnevno.

„Ovde se osamdeset odsto ljudi bavi poljoprivredom, prosjek starosti našeg sela je 38 godina. Imamo školu od osam razreda, sa ispostavama ima oko 250 učenika, tako da je to živ kraj, nije zamro“, kaže Kokanović.

Taj način života su u Gornjim Nedeljicama spremni da odbrane po svaku cijenu. Doduše, rudnik bi prema prostornom planu Loznice – koji je u međuvremenu povučen, kada je Vlada najavila kraj projekta – zahvatio 52 porodične kuće. Rio Tinto je već kupio 49, po cijenama pet ili šest puta većim od tržišnih.

„Za svakog od nas to su primamljive cijene – 100, 200, 300 hiljada evra, ali za te pare ne bi nigdje mogao da napraviš isto domaćinstvo koje sada imaš. I to su stvari koje ne mogu da se mjere“, tvrdi Kokanović.

On je jedan od predvodnika pobune meštana koji bi ostali izvan zone rudnika, i kojima za kuće ništa nije ni nuđeno. Komšije koje su prodale imovinu ovdje zovu „izdajnicima”, a sebe „braniocima srpstva”. Njive uglavnom neće da prodaju ni za živu glavu.

O tome nam svjedoči Branivoje Kokanović. Kaže, pravnici Rio Tinta su mu govorili da je rudnik izvjestan, da imaju podršku države, i da mu je pametnije da ne čeka eksproprijaciju. „Kaže, mi dajemo 160 evra po aru, a ako ne daš nama, daćeš državi po 50 evra. Znači prisiljavaju te da da prodaš. A od čega ja da živim poslije?“, pita se Branivoje.

„Rekao sam, ko uđe u moju zemlju bez pitanja i dogovora, ja ću da ubijem“, prepričava on. Zbog ovih riječi je ubrzo dobio krivičnu prijavu, a potom prijavu kod sudije za prekršaje. Policija ga je više puta saslušavala.

Odlučni da idu do kraja

Pitomo selo pokraj rijeka Jadra i Korenite odaje pomalo distopijski utisak zbog demoliranih kuća koje su već u vlasništvu Rio Tinta. Ljudima koji su se iseljavali davan je bonus ukoliko odnesu stolariju i crijep.

„To je psihološki rat između kompanije i stanovništva“, objašnjava predsjednik mjesne zajednice Dragan Karajčić. Vjeruje da Rio Tinto hoće da naruži selo, kako bi i drugi otišli odatle.

Ali ovi ljudi kažu da su odlučni da idu do kraja. Bilo je najava da će pokušati fizički da najure kompaniju iz sela, ili da će blokirati lokalne drumove. Osim moratorijuma na vađenje bora i litijuma, traže da se saniraju stotine probnih bušotina u njihovim poljima i da se ponovo pošume posječena područja.

„I tražimo da ove kupljene kuće poruše ili pokriju. I da zemljište koja sada pripada Rio Savi država otkupi i nama poljoprivrednim proizvođačima ponudi da mi otkupimo da bismo obrađivali, da ne bi rastao korov“, kaže Karajčić.

Od borbe neće odustati dok ne vidi leđa predstavnicima Rio Tinta. „Mi se nadamo da ćemo ih otjerati. Ako uspijemo, a uspjećemo, jer idemo srcem. Nas ne interesuje lova. Mogli smo i mi da je uzmemo, ali ne, mi ostajemo ovdje. Branićemo i odbranićemo.“

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.