Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Ustaško- četnička ili veliko srpskohrvatska nacionalistička koalicija, u agresiji na grad Mostar i njene građane, sa istoka i zapada, nalazi se u sadašnjem vremenu analiza svojih osvajačkih dostignuća i uspjeha u legalnom i legitimnom prestavljanju u gradskom sistemu vlasti.
U svojim susretima, razgovorima i dogovorima, zaboravljaju često evocirati uspomene na zaostala njihova stratišta ovih prostora, od Uborka i Sutine, do jama Rudnika i Goranjaca, kao i brojne logore širom Hercegovine.
Zaboravljaju na svoje genocidne tvorevine RS i HB, na katastrofalni urbicid grada Mostara, silna ubistva, progone građana i brojnu sistematsku pljačku njihove imovine.
Zaboravljaju na zajednička ubitačna dejstva svojom artiljerijom sa Podveležja i Čobanovog polja četničke zločinačke sile, kao i sa Huma djelovanje svih hr4vatskih snaga HV i HVO-a i njihovih crnokošuljaša, koji su žarili i palili po gradu, ubijali nevine građane, progonili i pljačkali njihovu imovinu.
Tada su već po ustaljenoj i dogovorenoj ideološkoj matrici, njihovoga Poglavnika i Vožda iz Karađorđeva, naumili sve Bošnjake ovoga grada i šire Hercegovine satjerati u Neretvu i poput jegulja, na njenom ušću u more, otpremiti ih za vječna vremena.
To je bio i planirani igrokaz izbora njihovih legalnih i legitimnih prestavnika njihovih konstitutivnih nacionalističkih stranaka HDZ-a i SNSD-a, odnosno njihovih genocidnih tvorevina RS-a i HB.
Evo ih, sada se oni i vračaju na mjesto zločina, zaboravljajući da prilikom svakog narednog razgovora i dogovora, bar radi pijeteta ili pokajanja, polože i cvijeće na brojna stratišta koja su ostavili iza sebe.
Ne, oni bi htjeli i želili i dalje da ostvare svoje fantazirajuće i luđačke ciljeve, ali ne ostvarene prljavim borbenim dejstvima, da stvore svoje istinske genocidne tvorevine „de facto” i „de jure” sa sljedbenicima njihovih ustaško- četničkih armada od Blajburga i Ravne gore, do Mostara i današnjih dana.
Nisu se još osvjestili, da se nalaze na trusnomome području sa temeljima lobanja i kostiju, ubijenih svojih žrtava, ponajviše Bošnjaka, a nisu ih uspjeli sve otpremiti niz Neretvu u nepovrat ka oceanima.
Dokle će se još ovi dušmani , nacionalisti i veliko srpskohrvatski đilkoši, koji su zaražene i metastazirane klice njihovih ustaško-četničkih izroda i smrtnika iz onoga fašističkoga doba, od kojih su mnogi davno otputovali u Argentinu, Čile, Australiju i gdje sve ne, a mnogi su se i povratili, ali njihove zločinačke ideje i nakane nisu izumrle.
Htjeli bi svirači, guslari i orguljaši, Milorad Dodik i Dragan Čović, da i dalje svojim orkestrom prolaze brojnim mostarskim ustaškim uliucama.
Da sviraju prije zore i bijeloga dana, bez Jure i Bobana,Draže i Ante, Slobe i Franje, bez Radovana i Bobana, sa Miloradom i Draganom, po njihovim notama i željama konstitutivnih nacionalističkih naroda, dušmana i rušitelja jedine nam domovine, naše Bosne i Hercegovine.
Neće moći još dugo djelovati, dogovarati i pregovarati sa svojim suludim idejama i željama, uz pomoć svojih mentora sa istoka i zapada, niti sa Janšom, Orbanom i Putinom, kao i njihovom atomskom artiljerijom, jer je Bosna i Hercegovina stamena sa kremenom i ljudima, koji je i srcem, ljubavlju i plemenitom dušom osluškuju i trajno brane.