Ćamil u Zagrebu

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Kakva su vremena ne znam, ali vrijedi pokušati. Vjerujem da će tvoje tijelo izdržati.
Ilustracija: Martin Leon Baretto
Ilustracija: Martin Leon Baretto
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Preko nekih svojih ruskih prijatelja koje je upoznao na bauštelu dok je vezivao armaturu na građevinama po Moskvi, a koji su sada tajkuni i na Balkanu tresu kesama para da mogu kupovati sitne duše koje im ponizno padaju u skute kada god trebaju da zašute, stigao Ćamil u Zagreb na mjesto savjetnika aktuelnog predsjednika lijepe naše. Odupirao se crveni jastreb kako nije zainteresiran da mu daje savjet netko tko dolazi iz perivoja “hrvatskog cvijeća” ali nije ni Ćamil obična havljika, pa prijatelje Ruse zalio dobro šljivovicom da utvrdi pazar. Biva savjetnik!

I samo što se smjestio u savjetnički ured na Pantovčaku zatraži od predsjednikove tajnice da ga predsjednik primi. Veli mu ona, da on ne prima tako rano, ali Ćamil uporan, ojačan ruskim vezama, pomalo zavodljivo će tajnici: “Čuj bona, ima da primi a neće ni tebi škoditi, sve je za dobrobit.”

Ulazi Ćamil u ured predsjednika, već pomalo odvažno, lijepo zategnut u taze kupljenom turskom odijelu boje neba, pa samo što se primakao stolu i pozdravio predsjednika onako isto kako je njemu učiteljica još kao pioniru znala reći: ”Ruke na pregled!” Predsjednik se trgnu da mu crveno lice dobi tamnu sjenu, sjetio se ucjene koju je još jučer čuo, ispruži ruke na stol okrenute dlanovima gore.

– Okreni! Ćamil se uigrao uloge i za koji decibel povisi ton.
– Uuu, uhhh, tako sam i mislio! Čudio se i odmahivao glavom kada je vidio tragove teške bolesti koja na noktima ostavi trag.
– Što je, moliću lijepo?
– Auuuuu! Sada će Ćamil još zabrinutije, pa nastavi nešto mirnije. Nije dobro! Treba sunetiti.
– Što? Mene? Znaš li ti kome ja pripadam? Znaš li ti o čemu zapravo pričaš? I krenu rukom do interfona da pozove svoje gorile, ali ga Ćamil presiječe.
– Kažiprst predsjedniče, kažiprst! Treba ga bolan odsjeći. Na njemu su debele naslage sline i to je patološki bolesno, a što se u savremenoj kirurgiji cijeni kao potrebito što prije odstraniti.
– A toooo! Sada donekle prihvatljivo i skoro pomirljivo reče predsjednik.
– Ja bolan tooo! Oteže Ćamil pa nastavi. Ako si mislio da ti sijeku dolje, biće da je i tebi fatamorgana osvojila oči. Nemaš ti predsjediče dolje što za sjeći a nije ni dobra osnova da bi se što kalemilo. Što bi kazao jedan stari hećim, pusti samo će otpast. A to što si se zamjerio sa premijerom oko nake cure, meni je skroz bez veze. Munta vas bolan, a vas dvojica k’o suha bojica. Niti boji, niti usprav stoji.

To što ste lijepu našu sveli na level promašene investicije u poljuljanim europskim tokovima, ništa.

– A je li? Otkud ti to znaš? Upita sada vidno iznenađen da mu lice dobi boju turske zastave pa je izgledao k’o lubenica naizvrat. Okolo crven unutra zelen.
– Muke znati da ste kobajagi jednorupići. Pih! Samo seksualno neostvareni čimbenici u vlasti ponašaju se poput vas dvojice. Zato sam i došao bolan da od tebe pokušam napraviti polupredsjednika.
-Kako to misliš polupredsjednika?
– Pa lijepo! Zaustavit ćeš iseljavanje Hrvata iz Hercegovine u treće zemlje jer u lijepu našu više i ne svraćaju, pa dati eurističan poticaj za svaku novorođenu bebu na kamenu hercegovskom. Hej, haj, hooooj! Sjeti se partizanske pjesme predsjedniče. Nisi zar toliko desno zglajzo?
– Ne razumijem! Uozbilji se predsjednik skroz i krenu onim istim prstom ka nosu.
– Neee! Vrisnu Ćamil. Predsjednik bez sinusa je amorfan i ne barči ih više. A što se tiče polupredsjednika slušaj me dobro. Još je Hercegovina ostala jedina tvoja polovina za glasovanje. Ovdje si ga već popušio, ali fakat. Ako sačuvaš to pola biračkog tijela imaš šanse još jedan mandat na Pantovčaku. Naravno, u to se kontaju određena davanja braći Rusima. Kakva su vremena ne znam, ali vrijedi pokušati. Vjerujem da će tvoje tijelo izdržati. Nisam mislio na izborno. Jok bolan! I ne spominji više izborni zakon suverene, nezavisne, nedjeljive, i tvojim prstima neljepljive Bosne i Hercegovine.
Budeš li se bunio protiv ulaska BiH u NATO, dobit ćeš u naturi koji ruski projektil za vlastitu uporabu.
Tvoje izjave tipa “Kakav rat, pa ti ljudi nemaju kruha, mogu se samo kestenima gađati. Ja kad nekoga primam u obitelj, želim znati tko je to. BiH u NATO-u? Pa kako? Ta država je nefunkcionalna,” sada ćeš lijepo polizati. Zamisli da je to onaj fini namaz što se pravi od lješnjaka sa plantaže u Krajini, baš tamo gdje rastu i kesteni. I da, nećemo te kestenima gađati, jazuk je, kestena bolan.

– Nego da ti na kraju šapnem nešto, onako gratis, dok ti je ruka još u zavoju a nos traži rudara u tri smjene. Nemoj više pušiti Partner, pogotovo ne sa onim koji ga švercao u ratu. Možeš ti popušiti kad god hoćeš, samo u BiH ne na javnom mjestu, jer smo se i mi uhavizali. Ali ako nastaviš pušiti k’o dosad ti ćeš, vjeruj mi predsjedniče, morati zaigrati, “aberećke, abertude”. Aber Tebe ćemo!
Samo da znaš predsjedniče, ni mi više nismo djeca, jebi ga. Pa Ja!

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.