Čovićev “Hrvatski Narodni Sabor” – dan poslije?

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Bosna se održala na nogama zahvaljujući svojim hrabrim sinovima i kćerima!
42560726-328E-4EC2-812B-124E1B1EE7F6
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Čitao sam i slušao današnje Zaključke Hrvatskog narodnog sabora (HNS). U tim zaključcima nema ništa novoga, osim ponovljenog i podebljanog zahtjeva ili zavjeta za obnovu poraženog i pred međunarodnim sudom pravde u Haagu osuđenog „udruženog zločinačkim poduhvata“ (UZP) zvanog „Herceg-Bosna“.

No, ima nešto novo što su danas Dragan Čović i kompanija svjesno ili nesvjesno previdjeli. Previdjeli su činjenicu da je Bosna, odnosno bosanska nacija, danas mnogo organiziranija i snažnija i kao društvo i kao država nego što je bila kada je pravljena hrvatska paradržava “Herceg-Bosna”.

Dakle, logika zdravog razuma upućuje da, ako udruženi zločinački poduhvat „Herceg-Bosna“ nije uspio urušiti ili uništiti bosansku državu kad je Bosna, odnosno bosanska nacija, bila nespremno zatečena dvostrukom agresijom od Srbije i Hrvatske, onda bi Čoviću i kompaniji trebalo biti jasno da obnova „Herceg-Bosne“, kao treći entitet, nije moguća ni danas kada je Bosna mnogo snažnija i organiziranija.

Obnova „Herceg-Bosne“ danas nije moguća zato što je državna i nacionalna svijest legitimnih bosanskih građana na mnogo većoj razini nego što je bila devedesetih kada nisu imali ni političku ni vojnu moć da se brane od klanja, ubijanja, paljenja, logora, progona, silovanja, genocida, UZP…

U stvari, bosanska nacija je imala embargo na oružje, tj., embargo na samoobranu od napada pet organiziranih vojski – srpske iz Srbije i domaće srpsko-izdajničke sile te hrvatske iz Hrvatske i hrvatske domaće paravojne silu i autonomaško-izdajničke paravojske u Bosanskoj Krajini.

Unatoč tim vojnim silama, Bosna se održala na nogama zahvaljujući svojim hrabrim sinovima i kćerima!

Bosna se nije predala, a to znači da nije bila poražena. Istina, zavodljivo lice princeze Bosne je djelomično bilo unakaženo, ali se oporavlja do svoje prepoznatljive ljepote i prkosa od sna.

Neshvatljivo je kako Dragan Čović i kompanija ne shvaćaju da ni agresivni susjedi ni domaći izdajnici danas nemaju tu silu koju su imali kada su namjeravali da unište suverenitet i teritorijalni integritet bosanske države prema dogovoru iz Karađorđeva.

Zaista, kakao im nije jasno da je danas Bosna, odnosno bosanska nacija, mnogo sposobnija da dokumentira svaki prijeteći govor (HNS, Dragan Čović, Zoran Milanović, Andrej Plenković, Gordan Grlić Radman, Željana Zovko…) i svaki udruženi agresivni poduhvat, koji dolazi iz Banja Luke i Mostara, protiv bosanskog mira, kao sigurnosnog interesa prvoga reda Europske Unije.

Zar Dragan Čović i kompanija ne vide da Glavni tužitelj Mehanizma Serž Bramerc (Serge Brammertz) još uvijeg aktivno prati sve što se govori i radu u Bosni i oko Bosne?

Važnije od svega. Zar oni, zaista, nisu shvatili poruku od strane 504 europska parlamentarca, koji su ovih dana jasno podcrtali da Europa neće tolerirati prepreke i opstrukcije za normalno funkcioniranje bosanske države te osudili secesionizam Milorada Dodika zahtjevom Evropskom vijeću da njemu i njegovim suradnicima uvede sankcije?

Ta poruka europskog parlamenta se ne odnosi samo na Milorada Dodika, već i na sve one u Bosni, kojima je Dodik uzor na način da mu se javno i emotivno sugerira da čuva genocidni plijen „republiku srpsku“.

Ovih petsto četiri glasa u Europskom parlamentu predstavlja svijest i savjest Europe, koja je naučila iz iskustva genocida i udruženog zločinačkog poduhvata nad Bosnom da zatvaranje očiju pred etničkim čišćenje, humanim preseljenjem, secesionizmom i aparthejdom, bez obzira od koga to dolazilo, ugrožava mir i sigurnost sâme Europe.

Ali, to je poruka i potrošenim i pohabanim europskim „specijalnim“ činovnicima, koji se smjenjuju u Bosni, padajući pod utjecaj priče o prebrojavanju etničkih krvnih zrnaca u Bosni, što nije samo europska anticivilizacijska norma, već je to, prije svega, antibosanski zločin protiv bosanske čovječnosti, koja se temelji na kozmopolitizmu Bosne otkad zna za sebe.

Dakle, danas (19. februara, 2022. mīladskog ljeta) ništa se nije novo dogodilo na Hrvatskom Narodnom Saboru, već se, nakon toga događa mnogo toga novoga što HNS svjesno ili nesvjesno previđa pa je naša bosanska dužnost da naše susjede podsjetimo:

1) Bosna je nacija-država, odnosno država-nacija, kao punopravna članica Ujedinjenih Nacija, prema tome Bosna je neupitna i nedjeljiva!

2) Bošnjaci/Bosanci ako ništa drugu, pokazali su da znaju dokumentirati i na vrijeme obavještavati relevantne institucije u svijetu o opasnosti od genocida i udruženog zločinačkog poduhvata!

3) Nikad u Bosni nije bilo više dobronamjernih promatrača iz političkog, sigurnosnog, tužilačkog, sudskog i medijskog svijeta, kojima je na srcu bosanski suživot i tolerancija a protiv etničke podjele i aparthejda!

4) Nacionalna i državotvorna bosanska svijet nije nika bila snažnija i spremnija da se bori svim dozvoljenim sredstvima za suverenitet i teritorijalni integritet bosanske države!

5) Nikada u svojoj povijesti Bosna nije imala svoju bosansku dijasporu na svim meridijanima svijeta, dijasporu koju uvažavaju društva i države svijeta u osobama poput Baronese Armenke Helić u Velikoj Britaniji.

6) Bošnjaci/Bosanci imaju svoju neprikosnovenu crvenu liniju, koju nijedan pojedinac ili grupa ne smije prijeći kada je riječ o suverenitetu, teritorijalnom integritetu i nedjeljivosti bosanske države, crvenu liniju koja je deblja i crvenija od svake hrvatske linije o trećem entitetu „Herceg-Bosna“.

7) Novo je, također, i to da nakon današnjih zaključaka HNS-a, sa ultimatumom i prijetnjama na način „My Way or No Way“, bosanska nacija nije bila nikad jedinstvenije i snažnija za građansko uređenje bosanske države unatoč šizofrenim porukama histeričnog predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića i njemu sličnih.

Cvitanoviću, jesam li jasan?

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.