Junaci doba zlog

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Dok razne Palme budu postojale i budu imale podršku predsjednika države ili patrijarha, niko nema prava da se zgražava nad turskim zulumom, osim u svrhu poređenje ovih savremnih dahija sa onim prošlim.
Ilustracija: Rodrigo Lorenzo
Ilustracija: Rodrigo Lorenzo
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

O Draganu Markoviću Palmi sam dosta toga znao. U dokumentarnom serijalu „Junaci doba zlog“ sva ta saznanja – kao i ono što nijesam znao – na dobar način su povezane u jednu cjelinu – sklopljen je mozaik njegovog političkog i poslovnog uspjeha, poslije kojeg sam se kao građanin, iako druge države, osjećao nelagodno. Osim nelagode, zaprepašćenosti i poraženosti, osjetio sam i neku vrstu ličnog poniženja što živim u okruženju u kojem je moguće postojanje ljudi poput Dragana Markovića.

Posebno sam se zgrozio kada mi je palo na um da i mi u Crnoj Gori imamo svoje Palme, istina, ne tako i toliko proste, zadrigle i sirove. Kod nas oni, u tolikoj mjeri i tako bahato, javno bar, ne pokazuju svoju moć, nedodirljivost, da su iznad zakona i da on za njih ne važi.
„Indolentni mužeci“, kakav je Dragan Marković Palma, postali su nacionalni heroji ovih ojađenih prostora, koji će biti još ojađeniji dok god takvih ljudi bude, ne samo na „političkom tržištu“, već u javnom životu uopšte, čak u rijaliti programima, a da ne govorim u državnoj Skupštini ili na mjestima gradonačelnika.

Kao što napisah, gledajući dokumentarnu emisiju o Palmi, sjetih se naših, crnogorskih Palmi i kaba-dahija, njihovih bunga-bunga žurki, načina kako su stvarali bogatstvo, upravljali gradovima, životima ljudi i cijelih zajednica. Sve to najčešće pod firmom zaštite nacionalnih interesa, rodoljublja, patritotizma. Upravo zbog takvog patriotizma regionalnih političkih elita i moćnika, građani, pogotovu mladi ljudi, bježe glavom bez obzira iz njihovih feuda, a demografska slika nam postaje katastrofalna.

Dragan Marković je pljačkao državna dobra i preduzeća u Srbiji na sličan način kako je npr. naša „radnička majka“ Brković pljačkao državna preduzeća i šumsko bogatstvo kod nas. Bivši gradonačelnik Mugoša je upravljao Podgoricom naizgled različito, a opet veoma slično onome kako je Palma vladao i vlada Jagodinom. Bunga-bunga žurke – javna je tajna, organizovao je Cane Subotić u svojoj vili na Svetom Stefanu, podvođene su žene – i maloljetnice, kako iz Crne Gore, tako one iz Srbije, uz prisustvo nezaobilaznih „eskort dama“. Redovan gost na tim žurkama je bio Đukanović, ljudi iz „biznisa“, politike, podzemlja, estradni „umjetnici“. I tamo se desio incident kada su maloljetnici u seksualnim orgijama nanešene takve povrede da je morala biti hitno prebačena u KBC, jer joj je život bio u opasnosti, a „estradnom umjetniku“ koji joj je to uradio, pod dejstvom kokaina i alkohola – uobičajenim „menijem“ na takvim žurkama – od tada je bio zabranjen pristup na tim bunga-bunga zabavama.

Istina je, da se kod nas to nije radilo na tako očigledan i praktično javan način, kako je to radio Dragan Marković Palma, ali je znao dosta o tome bar onaj dio malo bolje obaviještene javnosti u Crnoj Gori. Međutim, kod nas nema nikog da to istraži, napravi dokumentarni film, poveže u cjelinu i prikaže javnosti. Tužilaštvo i sudstvo kod nas je takođe slično kao u Srbiji, potpuno zarobljeno, dakle, a jedan bivši tužilac –  sada „čuveni i ugledni“ advokat, bio je svojevremeno jedan od organizatora i učesnika „Ada-Ada-Bunga-Bunga“ žurki, znamenitih po orgijanjima i sadističkom iživljavanju nad učesnicima tih zabava.

Dok razne Palme budu postojale i budu imale podršku predsjednika države ili patrijarha, niko nema prava da se zgražava nad turskim zulumom, osim u svrhu poređenje ovih savremnih dahija sa onim prošlim. Turska je, ipak, bila osvajač i okupator, a ovdje se radi o domaćim „rodoljubima i patriotama“, koje dobar dio građana glasa, neki ih bukvalno obažavaju i dive im se. Dahije savremenog doba su, stoga, neuporedivo gore.

Naša društva se guše u primitivizmu, nacionalizmu, lažnom patriotizmu, dok se moralne vrijednosti potpuno urušavaju, tj. urušene su. Stid je postao izuzetak, on izčezava, prijeti mu totalno odumiranje. Bez stida i moralnog preporoda, ne možemo postići nijedan drugi: ni politički, ni ekonomski. Obrazovanje i etika su temelj i oslonac svakog zdravog društva. Te temelje treba ponovo graditi i izgrađivati, u protivnom, tonućemo sve dublje i dublje, uvijek misleći i tješeći se da dublje i gore ne može.

Dragan Marković Palma: (KABA)DAHIJA

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.