Ibrahimova crtica

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Bilo mu je žao što mi, omladina, traćimo svoje najbolje vrijeme misleći da ćemo uvijek biti mladi i inspirisani.
15E44C43-1416-4383-BA84-CB9388F787BF
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

“Ibrahim Kurpejović je rođen 1960. godine u Sređanima, kod Rožaja. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Sarajevu, 1985. godine, a master studije na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, na kojem je doktorant.

Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 1987. godine, a Sandžačkog udruženja likovnih umjetnika od 2003. godine. Jedan je od inicijatora organizovanja Likovnog kluba „Kula“ u Rožajama 1989. godine, čiji je i predsjednik. Takođe je i inicijator Septembarskog likovnog salona, koji je do sada organizovan 15 puta.

Do sada je imao 17 samostalnih izložbi i preko 100 kolektivnih u zemlji i inostranstvu. Učesnik je više međunarodnih slikarskih kolonija. Dobitnik je nekoliko nagrada za slikarstvo, među kojima su: prva nagrada na konkursu „Stvaralaštvo mladih na temu NOB-a i Socijalističke revolucije“, 1985. godine u Sarajevu; druga nagrada za idejno rješenje amblema i grba Rožaja; Otkupna nagrada grada Bettona (Francuska, 2002); prva nagrada „Pivo Karamatijević“ za slikarstvo u 2004. godini, Međurepubličke zajednice za kulturno-prosvjetnu djelatnost iz Pljevalja.” (Salko Luboder, Barski ljetopis)

Đorđe Balašević je jednom rekao da ona crtica između datuma rođenja i datuma smrti – to je život. Nekima ta crtica bude ravna i monotona, dok je neki svojim postojanjem pretvore u remek djelo koje ostane zauvijek i neprocjenjive je vrijednosti.

Takvu jednu crticu živio je rahmetli Ibrahim Kurpejović – slikar, pedagog, prijatelj, kolega, roditelj. Interesantna činjenica je da sam se tek rodila kad je on završio studije, da sam kreirala svoje prve umjetničke radove dok je on već dobijao nagrade za svoja umjetnička djela – a da smo se ipak u jednom trenutku života sreli kao kolege na Internacionalnom Univerzitetu u Novom Pazaru, zajedno izlagali na nekoliko izložbi, kolonija. Mogu slobodno da kažem da su on, Mirza i Fatih “krivi” i za tih nekoliko izložbi, jer sam ja uvijek čekala neko bolje vrijeme.

Mnogo puta je nenametljivo pokušavao da mi kaže kako je šteta što sam prestala da izlažem. Bilo mu je žao što mi, omladina, traćimo svoje najbolje vrijeme misleći da ćemo uvijek biti mladi i inspirisani. Bio je roditeljski nastrojen, nesebično je podržavao mlade umjetnike i pomagao da pronađu svoje mjesto u umjetnosti.

Nedavno mi je poslao poruku da me obavijesti da piše svoj doktorski rad, i da sam i ja dio tog rada, ali od tih posljednjih zajedničkih izložbi nije nigdje našao o mom daljem umjetničkom stvaranju. Poslala sam mu potrebne informacije i fotografije, poselamila se, ne sluteći da ću, evo baš danas, ja pisati riječi o njemu.

Molim dragog Boga da rahmetli Ibrahimu život na onom svijetu učini lijepim kako ga je on činio na ovom, svima koje je poznavao.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.