Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Poštovani Asime,
Želim da te ovo pismo nađe u dobrom zdravlju.
Znamo se iz Zagreba. Prije agresije na Bosnu ja sam bio imam a ti pravnik u Zagrebu.
Bilo mi uvijek ugodno razgovarati s tobom. Cijenio sam te zato što su tvoja ne samo pravna već i znanja iz drugih oblasti bila uvijek inspirativna i poučna.
Obradovao me tvoj dolazak u Sarajevo i tvoj advokatski angažman na mnogim bosanskim kritičnim sudskim slučajevima, gdje je tvoja advokatura izlazila kao pobjednik.
Međutim, nemoj mi zamjeriti, ali ne mogu prešutite tvoju izjavu na TV Hayatu od 10.02. 2022. o tome da Dodikov napad na ustavni i sudski poredak bosanske države, tj., „coup d’état“, nema osnove za krivičnu prijavu, koju bi trebalo da otvori bosansko državno tužilaštvo.
Malo je reći da me ta tvoja izjava šokirala.
Ja sam hodža. Nisam pravnik, na što me svojedobno upozoravao Sulejman Tihić, govoreći da se ne razumijem u njegovo pravo. I bio je u pravu. Nisam razumijevao njegovo pravo, koje je ponio iz Titovog vremena.
Asime, i ti imaš pravo da mi kažeš da ne razumijem tvoje pravo, ali ne možeš mi reći da ne razumijem Kofija Anana, kad je rekao: „Ako ozbiljno namjeravamo spriječiti genocid, ne smijemo biti sputani legalističkim argumentima“.
Mislio sam da je tvoja izjava na TV Hayatu o Dodikovoj nekažnjivosti zbog najave udara na bosansku državu bio lapsus linguae, ali kad si to sinoć potvrdio na Face TV sa Senadom Hadživejzovićem u prisustvu studije Branka Perića, koji je klimao glavom, shvatio sam da je to tvoja konačna izjava, koja ne samo da me razočarala, već je kod mene izazvala traumatični šok.
Asime, takva vrsta „objektivne“ naivnosti koštala je Bošnjake genocida. Moram to kazati sa velikom gorčinom jer ne mogu da shvatim da moj vrsni advokat Asim Crnalić ne shvaća da je to što Milorad Dodik danas radi isto, čak i gore, od onoga što su radili takozvani „stvaraoci“ zločinačke paratvorevine zvane „Republika Pravoslavna“, gdje se danas kriju i štite osumnjičeni i presuđeni pravoslavni ratni zločinci.
(Napomena: Pošto su prema Iliji Garašaninu u Bosni oduvijek živjeli samo autohtoni Bošnjaci: pravoslavne, katoličke i muhamedanske (muslimanske) vjere, onda je ispravno oslovljavati „Srbe“, kao „pravoslavne“, kao što Milorad Dodik oslovljava Bošnjake, kao „muslimane“).
Posljedica tog njihovog udruženog zločinačkig poduhvata bio je zločin genocida na Bošnjacima ne samu Srebrenici, već širom Bosne.
Naime, Dodik ne pokušava obnaviti svoj ekskluzivni (privatni) tužilački i sudski aparat u „Republici Pravoslavnoj“ samo zato da zaštiti svoj i kriminal svojih vjernih pajdaša, već to radi i zbog zaštite pravoslavnih osumnjičenih i presuđenih ratnih zločinaca.
Sama ta činjenica, o kojoj ovih dana glasno govore i svjetski mediji, dovoljan je razlog da se shvati da je to, što Milorad Dodik radi kroz „Pravoslavnu skupštinu“ u Banjoj Luci, samo uvod u novi genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u „Pravoslavnoj Republici“ i šire.
Nije Bosna samo danas u kritičnoj zoni od mogućeg genocida zbog hereze. Ona je oduvijek to bila. To su, konačno shvatili i u UN-u pa su donijeli Akcioni plan za prevenciju genocida u Bosni, gdje se izričito kaže:
„Prikupljanje informacija i rano upozoravanje putem posebnog savjetnika UN-a za sprječavanje genocida, koji daje preporuke Vijeću sigurnosti UN-a o mjerama za sprječavanje ili zaustavljanje genocida“.
Ovaj paragraf je donešen zbog poticaja nama u Bosni da ne budemo „objektivno“ naivni u detekciji Dodikovih namjera, koje su u konačnici krivični poduhvat, odnosno genocid.
Dakako, oslobađajući Dodika na bilo koji način, svjesno ili nesvjesno, od tog krivičnog poduhvata je suicidno za naš narod.
Dakle, brate Asime, hajde da zajedno čitamo poruke UN-a o prevenciji genocida, kojeg Milorad Dodik ovih dana gromoglasno najavljuje, gdje se kaže:
– Jedan od razloga našeg neuspjeha u Ruandi bio je taj što se prethodno nismo suočili s činjenicom da je genocid realna mogućnost. A kad je jednom počelo, predugo se nismo mogli natjerati da ga prepoznamo, ili nazovemo njegovim imenom;
– Ako ozbiljno namjeravamo spriječiti ili zaustaviti genocid u budućnosti, ne smijemo biti sputani legalističkim argumentima o tome odgovara li određeno zlodjelo definiciji genocida ili ne. U trenutku kada budemo sigurni, često može biti prekasno za djelovanje. Moramo prepoznati znakove približavanja ili mogućeg genocida, kako bismo mogli djelovati na vrijeme kako bismo ga spriječili;
– Ovdje grupe civilnog društva mogu igrati vitalnu ulogu. Često su njihova izvješća ta koja prvo skreću pozornost na nadolazeću katastrofu – a prečesto se ignoriraju;
– Sustav ljudskih prava Ujedinjenih naroda također ima posebnu odgovornost. Ovo povjerenstvo, kroz rad svojih posebnih izvjestitelja, neovisnih stručnjaka i radnih skupina, kao i ugovornih tijela i Ureda visokog povjerenika, trebalo bi biti u dobroj poziciji da oglasi alarm. Doista, vaš posebni izvjestitelj za izvansudska ubojstva opisao je mnoge znakove upozorenja u Ruandi godinu dana prije nego što se genocid dogodio. Jao, niko nije obraćao pažnju;
– Izazov je sve te informacije objediniti na usredotočen način kako bi se bolje razumjeli složene situacije i na taj način bili u poziciji predložiti odgovarajuću akciju. Trenutačno još uvijek postoje uočljive praznine u našoj sposobnosti analiziranja i upravljanja informacijama koje imamo. Plan nastoji to ispraviti;
– Jedna odluka koju sam već donio je stvaranje novog radnog mjesta posebnog savjetnika za sprječavanje genocida, koji će preko mene izvještavati Vijeće sigurnosti i Opću skupštinu, kao i ovu Komisiju;
– Mandat ovog savjetnika odnosit će se ne samo na genocid, već i na masovna ubojstva i druga kršenja ljudskih prava velikih razmjera, kao što je etničko čišćenje. Njegove ili njezine funkcije bit će;
– Prvo, blisko surađivati s Visokim povjerenikom na prikupljanju informacija o potencijalnim ili postojećim situacijama ili prijetnjama genocida, te njihovim vezama s međunarodnim mirom i sigurnošću;
– Drugo, djelovati kao mehanizam ranog upozorenja Vijeću sigurnosti i drugim dijelovima sustava UN-a;
– I treće, dati preporuke Vijeću sigurnosti o radnjama koje treba poduzeti kako bi se spriječio ili zaustavio genocid.
– To me dovodi do petog i posljednjeg naslova akcijskog plana, a to je potreba za brzim i odlučnim djelovanjem kada, unatoč svim našim naporima, saznamo da se genocid događa ili da će se dogoditi.
– Prečesto, čak i kad postoji obilna upozorenja, nedostaje nam političke volje za djelovanje.
– Ko god se upusti u genocid, čini zločin protiv čovječnosti. Čovječanstvo mora odgovoriti poduzimanjem akcija u vlastitu obranu. Instrument čovječanstva u tu svrhu moraju biti Ujedinjeni narodi, a posebno Vijeće sigurnosti.
Pravoslavna politika, uključujući i takozvanu pravoslavnu opoziciju, koju personaliziraju litijaši Nebojša Vukanović i Draško Stanivuković, koji su, za razliku od Milorada Dodika, originalni pravoslavni četnici, ne odustaje od negacije genocida nad Bošnjacima, a to znači da su spremno ponovo učiniti genocid ako im se pruži prilika.
Zato je prevencija genocida u Bosne od prevelike važnosti, a znak da je moguće da se genocid ponovi u Bosni, u nekoj drugoj Srebrenica, je negacija genocida, a to znači odobravanje genocida i veličanje genocidaša.
Za razliku od pravoslavnih litijaši Nebojša Vukanović i Draško Stanivuković, koji su zakleti četnici, Dodik je poput Miloševića vještački hrišćanski oportunista i šovinista, koji luta u istorijskom bespuću, gdje mu ne gine da završi na smeću istorije poput Miloševića.
Asime moj, ja vjerujem u tvoju dobru namjeru i u tvoj bosanski patriotizama, ali me ipak brine tvoja „objektivna“ advokatska naivnost.
Posebno me iritira prešutno izjednačavanje Bakira Izetbegovića sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem. Uz sve moguće primjedbe, kojih ima, Bakir se ni na koji način ne može izjednačavati sa Dodikom i Čovićem, koji udruženo ruše bosansku državu, dok je Bakir brani kako zna i umije.
Politika, koju oni danas baštine protiv Bosne i Bošnjaka je osužena kao udruženi zločinački poduhvat. To je nepobitna činjenica.
Također, tobožnja papagajska kritika navlakuše Nebojše Vukanovića protiv Dodika je samo isprika za napad na Bakira i druge Bošnjake/Bosance, koji se argumentirano suprotstavljaju pravoslavnom naletu na suverenitet bosanskog ustava i na teritorijalni integritet bosanske države.
Najeklatantnija primjer tog bezobrazluka je nedavni napad na časnu poslanicu bosansku gaziju Begiju Smajić iz Srebrenice koje je u Srpskoj skupština kazala samo ono što piše u presudi Međunarodnog suda pravde u Haagu:
– Član 297. Sud zaključuje da su djela počinjena u Srebrenici, koja potpadaju pod član II (a) i (b) Konvencije, izvršena sa specifičnom namjerom da se djelomično uništi grupa muslimana u Bosni i Hercegovini kao takva, i shodno tome, da ona predstavljaju djela genocida koji su izvršili pripadnici VRS (Vojske Republike Srpske) u Srebrenici i u njenoj okolini počevši od 13. jula 1995.
Dragi Asimi, uz izraze mojeg osobitog poštovanja i priznanja za sve što si uradio za Bosnu i bosanski narod, primi ovo moje otvoreno pismo kao izraz moje brige za bošnjački/bosanski narod, koji ima iskustvo pravoslavnog genocida i moje brigu za bosansku država, koja se sada suočava sa novom bezočnom agresijom na njen ustavni poredak i suverenitet, kao i na njen teritorijalni i državni integritet uz želju da uskoro popijemo bratsku kahvu uz dovu Allahu Svemogućem da nas spasi od zla genocida zlih ljudi! Amin!
Iskreno tvoj,
Mustafa Cerić, Ph.D.
Bosanski reisu-l-ulema u ratu i miru
