Da li je Beograd Crnu Goru ostavio na miru?

Da li su u pravu oni koji tvrde da je padom vlade prekrojena narodna volja izražena na izborima u avgustu 2020?
Most: Da li je Beograd Crnu Goru ostavio na miru?_6209035915835.webp
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Tema Mosta Radija Slobodna Evropa (RSE) bila je kojim će putem krenuti Crna Gora nakon pada vlade. Sagovornici su bili Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje iz Podgorice, i Zlatko Vujović, profesor Fakulteta političkih nauka u Podgorici.

Bilo je reči o tome da li su u pravu oni koji tvrde da je padom vlade prekrojena narodna volja izražena na izborima u avgustu 2020, da li će Đukanovićeva demokratska partija socijalista, koja neće učestvovati u novoj vladi, iako je bila ključni faktor u obaranju Krivokapićeve vlade, ipak imati uticaja na njen rad, kako Srpska pravoslavna crkva, koja je imala veliki uticaj na prethodnu vladu, reaguje na promene, zašto je Dritan Abazović išao u Beograd da se sastane sa patrijarhom Porfirijem i šta će biti sa Temeljnim ugovorom između države i crkve za koji je Srpska pravoslavna crkva zainteresovana da se što pre potpiše.

Razgovaralo se i o tome da li protesti prosrpskih partija, koji su već počeli, mogu postati onako masovni kao što su bile litije 2020 godine, da li će se Đukanović povući sa mesta predsednika Demokratske partije socijalista, zašto se Beograd ovoga puta manje meša u političke prilike u Crnoj Gori, da li zbog toga što je Aleksandar Vučić izjavio da se ne bavi situacijom u Crnoj Gori jer je to druga država i da li će Vučić održati to obećanje.

Omer Karabeg: Nakon pada vlade glavna primedba Demokratskog frontra i Demokrata, koji su do sada sada činili parlamentarnu većinu, bila je da je formiranjem nove skupštinske većine i padom vlade prekrojena narodna volja koja je izražena na izborima avgusta 2020. godine. Da li su u pravu?

Daliborka Uljarević: Ne znamo šta je danas narodna volja jer je prošlo dosta vremena od avgusta 2020. Ne znamo ni kakva će biti nova parlamentarna većina, ali činjenica je da je ta većina promijenila strukturu, da aktuelna vlada više nema podršku i da su pred Crnom Gorom promjene koje će biti potvrđene tek nakon prijevremenih parlamentarnih izbora.

Zlatko Vujović: Svaka politička partija i svaki poslanik ima puni legitimitet da glasa u skladu sa svojim ubjeđenjem. Ukoliko je do sada podržavao vladu gospodina Krivokapića ima puni legitimitet i pravo da promijeni mišljenje i uskrati podršku toj vladi. I to nije prekrajanje volje.

Omer Karabeg: Vlada nije mogla da padne, a nova neće moći da se održi bez podrške najveće partije u Skupštini Crne Gore – Demokratske partije socijalista koja je izgubila vlast na izborima avgusta 2020. Oni su pristali da budu deo nove parlamentarne većine, a da ne učestvuju u vlasti. Da li će oni ipak imati nekakav uticaj na novu vlast?

Daliborka Uljarević: Nesumnjivo će imati. Tačno je da se predstavnici Demokratske partije socijalista neće naći među članovima kabineta novog premijera, međutim, ta partija će u zamjenu za svoju podršku postaviti određene uslove u programskom i političkom smislu. A to je čuvanje građanskog koncepta Crne Gore i spoljnopolitičkih prioriteta onako kako su oni ranije bili postavljeni.

I pored toga što je Demokratska partija socijalista, dok je bila na vlasti, zaslužila kritiku zbog brojnih devijacija, ipak su njeni spoljnopolitički prioriteti bili jedna od svjetih tačaka njihove politike, a oni su zaista bili ugroženi u mandatu prethodne vlade.

Zlatko Vujović: Manjinska vlada podrazumijeva vlast određenog broja političkih partija uz podršku onih partija koje formalno nisu u vladi. To takođe podrazumijeva da vlada ima platformu koja sadrži minimum zajedničkih elemenata oko kojih su složili i oni koji imaju ministre u vladi i oni koji ih nemaju. To znači da oni koji podržavaju manjinsku vladu uvijek na nju imaju uticaj bez obzira što nemaju ministre.

Kako će to izgledati u Crnoj Gori – to u ovom trenutku ne znamo jer pregovori nisu javni. Ali teško je očekivati da će Demokratska partija socijalista podržati vladu i dati sva upravljačka prava gospodinu Abazoviću, a da ne traži ništa zauzvrat. Da bi mu oni dali podršku i on njima mora dati nešto zauzvrat. U narednom periodu vidjećemo što je sve dogovoreno na toj relaciji.

Abazović kod patrijarha

Omer Karabeg: Da li će Srpska pravoslavna crkva, koja je imala presudan uticaj na formiranje bivše vlade, imati ikakav uticaj na novu vlast? Zanimljivo je da se Mitropolija crnogorsko-primorska izjasnila protiv manjinske vlade, dok je u isto vreme Dritan Abazović, glavni čovek ovog preokreta u Crnoj Gori, išao u Beograd na razgovor sa patrijarhom Srpske pravoslavne crkve Porfirijem.

Daliborka Uljarević: Kao građanka Crne Gore iskreno se nadam da nikada više nijedna vjerska zajednica neće uticati ni na jednu vladu kao što je Srpska pravoslavna crkva uticala na vladu gospodina Krivokapića. Srpska pravoslavna crkva je ne samo vjerska zajednica već je i politička organizacija koja se vrlo aktivno interesuje za unutrašnje procese u Crnoj Gori. Ta crkva krši i određena kanonska prava kada nastupa na taj način.

Mogu da razumijem kada se neka vjerska zajednica angažuje jer smatra da su joj neka prava ugrožena, ali ne mogu da razumijem kada predstavnici crkve pokušavaju da utiču na društvenopolitičke procese. Takođe sa nadam da naši političari više neće ići u Beograd da bi dobili instrukcije za ono što treba da budu autonomne odluke političkih predstavnika Crne Gore.

Omer Karabeg: A zašto je Dritan Abazović išao kod patrijarha Porfirija?

Daliborka Uljarević: Mogu samo da pretpostavljam zato što mi o tom sastanku ne znamo mnogo. Imajući u vidu dosadašnje uključenje Srpske pravoslavne crkve u društvenopolitičke procese u Crnoj Gori rekla bih da je to bio pokušaj dogovora da do takvog uključenja ovog puta ne dođe. Za sada nemamo tu vrstu uključenja. Osim saopštenja episkopa i jedne izjave mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija zaista nije bilo nečega što smo ranije mogli da vidimo. Vidimo i da su i beogradski mediji, koji su pod kontrolom Aleksandra Vučića, zasada prilično mirni.

A sjetimo se samo koliko su bili aktivni u nekim ranijim mnogo manjim previranjima u Crnoj Gori. Pretpostavljam da postoji neka vrsta prećutne saglasnosti Beograda – prije svega političkog, a onda i vjerskog – da procesi u Crnoj Gori idu u pravcu formiranja manjinske vlade.

Zlatko Vujović: Ja ne mogu da znam zašto je Dritan Abazović išao kod patrijarha, niti što je tamo govorio, ali mislim da je to veoma loš potez i da šalje dosta ružnu poruku da je Srpska pravoslavna crkva i dalje akter političkoga procesa u Crnoj Gori bez obzira da li se u ovom trenutku miješa ili ne miješa. Ona je na neki način umiješana samim tim što je crkveni Beograd bio jedna od prvih adresa na koju se gospodin Abazović obratio oko formiranja nove crnogorske vlade. To možda može da koristi gospodinu Abazoviću da umiri jedan dio agresivne javnosti, ali mi vidimo da su brojna bratstva, koja su pod pokroviteljstvom ili u organizaciji Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, bila veoma aktivna u organizaciji protesta koji su trebali da spriječe pad vlade.

Složio bih sa ovim što je rekla gospođa Uljarević da dosta zavisi od toga kako će se postaviti zvanični Beograd. Sada je tišina, posebno kad to uporedimo sa nekim ranijim kampanjama. Ne znamo zašto je to tako. Da li je zvanični Beograd miran zbog onog što je dogovoreno ili možda nema vremena zbog predizborne kampanje u Srbiji. Najmanje je vjerovatno da su odlučili da se ne miješaju u unutrašnje stvari Crne Gore.

U svakom slučaju, bojim se da će Srpska pravoslavna crkva i dalje biti veoma involvirana u politička zbivanja u Crnoj Gori jer je ona izašla iz kategorije vjerske zajednice. Postala je, ako ne ključni, ono jedan od nekoliko ključnih faktora na političkoj sceni Crne Gore – i kad dođe do toga nivoa niko se dobrovoljno ne odriče takve pozicije.

Vučićevo obećanje

Omer Karabeg: Ako je suditi po režimskim tabloidima nije baš da Beograd ćuti. Ima dosta negativnih tekstova o Abazoviću koga su slavili nakon prošlogodišnjih izbora. Pominje se i reč izdajnik. Međutim, što se tiče same vlasti, Vučić je izjavio da se ne bavi situacijom u Crnoj Gori jer je to druga država.

Daliborka Uljarević: Ovo što sada o Crnoj Gori pišu mediji pod kontrolom Aleksandra Vučića je zaista minimalno u odnosu na to kako su izgledale njihove ranije kampanje. Zato sam rekla da je to zasad još uvijek mirno. Ne znači da se o tome ne piše. Ali intenzitet i količina tekstova su potpuno drugačiji u odnosu na, recimo, kampanju tih medija pred izbore u Nikšiću. Tada smo u Beogradu imali bitku za Nikšić. Ipak ne vjerujem da je Aleksandar Vučić odjednom odlučio da se ne miješa u unutrašnja pitanja Crne Gore.

Nažalost, ne samo Vučić nego i njegovi prethodnici, od kojih su neki imali demokratskiji oreol, nisu Crnu Goru prihvatali kao ravnopravnu i suverenu državu. Uvijek je tu bilo određenog potcjenjivačkog odnosa. Ranije je bilo vidljivo Vučićevo otvoreno miješanja u izborne procese. Bio je vidljiv i pokušaj da se dobije dio kolača u vlasti Zdravka Krivokapića.

U stvari, jedini sukob Vučića s tom vladom bio je u tome što nije dobio onoliko uticaja na tu vladu koliko je očekivao. Sadašnje ponašanje Beograda je, po mom mišljenje, posljedica uticaja određenih spoljnih aktera koji su se umiješali na način pozitivan za Crnu Goru jer je jasno da Crna Gora u ovom trenutku i sa ovim političkim strukturama nema načina da se odupre Vučiću. Mislim da je sve to dio neke šire priče u kojoj se Crna Gora ostavlja da ove poslove završi sama.

Omer Karabeg: Da li će se Vučić držati svoje izjave da se neće baviti situacijom u Crnoj Gori jer je to druga država?

Zlatko Vujović: Svakako da se neće držati s obzirom da nije baš sklon tome da drži datu riječ. Sva dosadašnja praksa govori da će se Srbija, predsjednik Vučić i zvanični Beograd miješati u politička dešavanja u Crnoj Gori. Beograd ima ambiciju da korišćenjem srpskih nacionalnih grupa u raznim zemljama regiona utiče na politiku tih država. To nije nešto novo.

Tako je bilo za vrijeme Miloševića, ali i tokom mandata Tadića i Nikolića. To će biti konstanta politike zvaničnog Beograda dok na čelo Srbije ne dođe neko formata Latinke Perović koji će je snažno gurnuti ka evropskim integracijama i koji neće voditi retrogradnu politiku koja zadnjih decenija dominira u stavovima zvaničnog Beograda.

Vaseljenska patrijaršija

Omer Karabeg: Da li je pad vlade označio kraj nadama Srpske pravoslavne crkve da će biti potpisan Temeljni ugovor između države i crkve koji bi trebalo da bude izuzetno povoljan za crkvu?

Daliborka Uljarević: Zavisi šta Srpska pravoslavna crkva želi tim Temeljnim ugovorom. Jedini ugovor koji može da bude povoljan za obje strane je onaj koji je u skladu sa crnogorskim ustavom i ustrojstvom države Crne Gore. To je jedini ugovor koji može da potraje. Ugovor koji smo imali prilike da vidimo u medijima imao je niz neustavnih odredbi koje ne bi mogle da opstanu. Jer vlade će dolaziti i prolaziti, u Crnoj Gori više nikada nećemo imati višedecenijske vlade.

Zato je važno da ugovor bude utemeljen na ustavu i zakonu. Ako Srpska pravoslavna crkva to prihvati, mislim da se u vrlo kratkom vremenu može potpisati ugovor koji joj daje prava i obaveze koje pripadaju svakoj vjerskoj zajednici.

Zlatko Vujović: S obzirom da je Temeljni ugovor pitanje koje duboko dijeli crnogorsko društvo i izaziva tenzije, treba ga odložiti za neka bolja vremena koja neće toliko obilovati tenzijama. Mislim da manjinska vlada ne treba da se bavi tim pitanjem već treba sačekati naredne parlamentarne izbore i vladu koja će biti formirana nakon tih izbora. To nimalo neće uticati na položaj Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i ostvarivanje njenih prava.

Razumijem paniku i pokušaj Srpske pravoslavne crkve da se po svaku cijenu i u što skorijem roku potpiše Temeljni ugovor koji bi toj crkvi dao status ne države u državi nego države nad državom kao što kaže profesor Vučinić. Ta žurba je generirana očekivanjem da će Vaseljenska patrijaršija priznati autokefaliju Makedonske pravoslavne crkve kao i da bi moglo doći do povlačenja ili korigovanja tomosa kojim je Srpska pravoslavna crkva svojevremeno dobila jurisdikciju na teritorijama bivše Jugoslavije, odnosno tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. To bi se moglo odraziti i na status Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Zbog toga Srpska pravoslavna crkva koristeći svoju političku moć pokušava da obezbijedi status u Crnoj Gori kojim bi se na neki način anulirala moguća odluka Vaseljenske patrijaršije.

Mada smo još daleko od takvoga poteza, podsjetiću da je Vaseljenska patrijaršija samo dvije godine nakon inicijative ukrajinskog predsjednika Porošenka priznala autokefaliju Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi i pored toga što se tome žestoko protivila Ruska pravoslavna crkva.

S obzirom da su pregovori između Makedonske pravoslavne crkve i Vaseljenske patrijaršije prilično odmakli trebalo bi očekivati da u narednih nekoliko godina Makedonska pravoslavna crkva i zvanično dobije autokefalnost. Time bi Srpska pravoslavna crkva ušla u otvoreni sukob sa Vaseljenskom patrijaršijom i moglo bi se dogoditi da Vaseljenska patrijaršija odluči da radikalno kazni ne samo Rusku već i Srpsku pravoslavnu koja je ključni saveznik Ruske.

Omer Karabeg: Već su počeli protesti protiv formiranja manjinske vlade. Da li bi ti protesti, ako ih podrži crkva, mogli postati onako masovni kao što su bile prošlogodišnje litije koje su dobrim delom doprinele padu Đukanovićeve vlasti?

Daliborka Uljarević: Ne mislim da sada ima takvog mobilizacijskog potencijala. Ljudi bi izašli da brane što? Da brane nečije pozicije. Među građanima i građankama Crne Gore postoji snažno razočaranje onim što je bio učinak prethodne vlade tako da oni definitivno neće ući u odbranu takve vlade i njenih ministara.

Što se tiče Srpske pravoslavne crkve, ona rizikuje da, ukoliko uđe u taj proces, izgubi pregovaračku poziciju u pregovorima o Temeljnom ugovoru jer bi sebe apsolutno stavila na stranu jednog političkog aktera.

Zlatko Vujović: Teško da bi se protesti mogli ponoviti u onom obimu i intenzitetu kao što je to bilo prije dvije godine. Do većih protesta može doći jedino uz snažnu finansijsku, medijsku i logističku podršku zvaničnog Beograda i gospodina Vučića. Ni političke partije u Crnoj Gori prosrpske orijentacije, niti Srpska pravoslavna crkva nemaju snagu za tako nešto.

Jedino bi veliki dotok novca garantovao da je tako nešto moguće. Bile bi potrebne desetine miliona eura da se mobiliše veliki broj ljudi u dužem vremenskom periodu. U ovom trenutku ne vidim da se tako nešto dešava, ali možda je još preuranjeno izvlačiti zaključke.

I sidro i teg

Omer Karabeg: Kakva će biti sudbina Mila Đukanovića? Neki kažu da dogovor o stvaranju nove skupštinske većine i obaranju Krivokapićeve vlade podrazumeva i odlazak Đukanovića sa čela Demokratske partije socijalista. Ima li u tome istine?

Daliborka Uljarević: O tome se dosta pričalo u javnosti, ali još uvijek nemamo nikakvu potvrdu. Činjenica je da se Đukanović sve manje pokazuje kao moderan političar koji može da reformiše sopstvenu partiju i utiče na progresivne procese u državi. Dolazi vrijeme kada treba ozbiljno da razmisli o svom političkom penzionisanju. Ali na drugoj strani ni u samoj Demokratskoj partiji socijalista nema lidera koji bi mogao na adekvatan način da ga nasledi – tako da je Đukanović već duže vremena i sidro i teg za Demokratsku partiju socijalista.

S jedne strane, on homogenizuje jedan broj pristalica te stanke, ali i u Demokratskoj partiji socijalista sazrijeva uvjerenje da je potrebno da se partija mnogo ozbiljnije reformiše nego što je to bilo na kongresu januara prošle godine. Vjerujem da se ide ka tome, ali meni se to ne uklapa u političko-psihološki profil Đukanovića. Ne vjerujem da bi se on zarad podrške novoj vladi tako lako odrekao svoje pozicije. Tako da pretpostavljam da će on ostati na mjestu predsjednika države do predsjedničkih izbora, a da će se možda tokom ove godine održati neki novi vanredni kongres DPS-a gdje bi se on pomerio na mjesto počasnog predsjednika.

Zlatko Vujović: Ako pitanje odlaska Đukanovića sa čela Demokratske partije socijalista vezujete za formiranje manjinske vlade, ja ne mislim da to ima veze jedno s drugim.. Ali mislim da će se postepeno u nekoliko koraka dogoditi da na mjesto predsjednika partije dođe neka nova ličnost. Đukanović svakako neće davati ostavku na mjesto predsjednika države, niti je to iko od njega tažio, a da li će se kandidovati na narednim izborima – to ne znam.

Mislim da je vrijeme da dođe do smjene generacija u svim političkim partijama i da se otvori prostor da što veći broj političkih partija ima koalicioni kapacitet da ne bismo bili zarobljenici blokada i lidera bez obzira sa koje strane dolazili.

Omer Karabeg: Ako se formira manjinska vlada, što je u ovom trenutku najizvesnije, koliko bi ona mogla potrajati?

Daliborka Uljarević: Mislim da ta vlada ne može trajati duže od godinu dana. Vjerujem da ćemo slijedeće godine imati prijevremene parlamentarne izbore zajedno sa predsjedničkim. Nova vlada treba da napravi vrlo jasne i precizne ciljeve koje treba da ispuni kako se ne bi politički samoubila. Mora da napravi kvalitativnu razliku u odnosu na ono što je bila vlada Zdravka Krivokapića.

Zlatko Vujović: Mi još ne znamo ko će biti konstituenti nove vlade i što će biti njena programska platforma. I sam gospodin Abazović, koji je tvorac ideje o toj vladi, kaže da je možemo zvati i manjinskom i tehničkom – kako ko voli. Nije to baš isto, ne postoji znak jednakosti između ta dva pojma. Ako je riječ o nekoj vrsti tehničke vlade, koja treba da razriješi nekoliko gorućih problema – uključujući naimenovanja u pravosuđu i izbornu reformu, onda bi svakako bilo dobro da ta vlada ima ograničeni mandat koji će trajati do novih vanrednih izbora koji bi se mogli održati paralelno sa predsjedničkim.

S druge strane, ako ta vlada treba da ubrza proces evropskih integracija, ona može i duže da potraje, ali u tom slučaju ne može biti koncipirana na način kako je sada zamišljena – da počiva na tri stuba koji predstavljaju URA, Socijalistička narodna partija i manjinske partije. To nije nešto što može omogućiti dugotrajnost te vlade tako da vjerujem da je riječ o nekom privremenom aranžmanu koji će rezultirati ili vanrednim parlamentarnim izborima ili nekom rekonstrukcijom ka modelu koji bi bio bliži klasičnoj političkoj vladi.

Litijaški staž

Omer Karabeg: Da li bi nova vlada mogla da ispravi neke loše poteze bivše vlade, posebno u oblasti obrazovanju gde je zaista bilo neverovatnih poteza?

Daliborka Uljarević: Ona mora da radi na tome. Pomenuli ste obrazovanje. Mislim da ne samo nova vlada nego i slijedeća, koja će biti u punom mandatu, neće moći da ispravi sve ono loše što je urađeno dok je taj resor vodila još uvijek aktuelna ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta koja je razorno djelovala po resore koje je preuzela. Te posljedice će se dugo morati sanirati, ali postoje stvari kojima se nova vlada mora hitno pozabaviti da bi sistem obrazovanja mogao da funkcioniše.

Mi smo i ranije imali jako puno problema u obrazovnom sistemu, ali su oni sada učetvorostručeni. Došli smo i do nečega što je meni bilo nezamislivo. Jako sam se ponosila time što Crna Gora ni u javnom diskursu nije imala temu uvođenja vjeronauke u škole, ali se ona počela uvoditi na mala vrata. U školske odbore počela su da ulaze lica bliska crkvi, a za direktore i pomoćnike direktora postavljani su ljudi kojima je jedina preporuka bio litijaški staž ili neka druga vrsta bliskosti sa crkvom. To mora vrlo urgentno da se reguliše jer taj virus predstavlja ozbiljnu opasnost po obrazovanje u jednoj sekularnoj državi.

Zlatko Vujović: Bio bih zadovoljan ukoliko nova vlada ne bi pravila slične greške. Ali svakako postoji neki minimum grešaka koje se moraju ispraviti kao što je, recimo, odluka o uslovima sticanja crnogorskog državljanstva donesena na elektronskoj sjednici dok su poslanici raspravljali o smjeni te vlade, a neki njeni članovi bojkotovali tu sjednicu. Postoji niz takvih odluka i pogrešnih poteza i biće teško da nova vlada u kratkom roku otkloni sve negativne posljedice rada vlade gospodina Krivokapića.

Ali moraće početi od nečega. Moraće da otkloni makar minimum negativnih posljedica da bismo mogli funkcionisati kao sistem i da bismo krenuli u smjeru suprotnom od klerikalne orijentacije koja je obilježila vladu gospodina Krivokapića.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.