Rebus zvani RS

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
De facto i de jure! Zamalo ne napisah poput čeličnog parlamentarca kada izusti “de franko i de jure”
Ilustracija: Alexandra Bruel
Ilustracija: Alexandra Bruel
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Ne po riječima, već po stvarima, u pojašnjenju rebusa kažu stari Latini. Stoga ću i ja pokušati slikovito označiti RS, kao tvorevinu na prostoru Bosne i Hercegovine, a da istu ne zovem “gencidna” jer kako čujem u pripremi je zakon koji to spori. No, tačno je da je ista nastala kao jedan od dva entiteta u Daytonu 21. studenog ili ti novembra 1995. godine, a ne kako to oni što su i pravovjerje iskrivili tvrde, da je nastala 9. januara, koju godinu prije kada su nosači ideje o nestanku jednog naroda napustili Skupštinu Republike Bosne i Hercegovine, da bi do Daytona činili genocid i zločine širom Bosne i Hercegovine uz pomoć Udruženog zločinačkog poduhvata HR HB.

Također istog rebusa zla od kojeg zvanična politika HDZ-a u Zagrebu ali i Bosni i Hercegovini, ne odustaje. Vojska i policija RS-a uz tehničku i svaku drugu pomoć pa i ljudstvu iz agresorske Srbije, čemu je svjedok aktuelni “predsednik” inače četnik sa Jevrejskog groblja, počinili su zločine širom BiH i genocid ne samo u Srebrenici nego i Prijedoru… To su utvrđene činjenice, zbog kojih su, ne još svi, dobili zatvorske kazne od preko više stotina godina pred Međunarodnim sudom u Hagu, gdje je i potvrđen genocid. RS je kao takva maligni dio Bosne i Hercegovine čime se svakodnevnim trovanjem mržnjom stanovništva, posebno djece i omladine koja se obrazuje za ideju zla, ta bolest samo uvećava.

Potpisujem da nisam niti ću cio narod nazvati “genocidnim”, jer isto nije uredu, makar samo jedan čovjek ne mislio kao nosači ideje zla. Hoću podcrtati strašnu spoznaju, da ukoliko Bošnjaci sa znanjem budu ostali na levelu zidnih novina, i budu išli preko Drine da postanu “zvezde” i ne budu bar pet puta dnevno učili svoju blisku prošlost, imat će novi genocid u bliskoj budućnosti. Zvuči zastrašujuće, ali istinito. Nisu li na novogodišnjoj proslavi u Priboju policajci Srbije “pevali” o Srebrenici i Vukovaru?

Zato proslavljena bitka “Breza ‘94” u kojoj je potpuno vojno, iako puno slabiji u tehnici, sa junacima koji nisu učili ubijati djecu, već u ime Boga braniti svako dijete, majke, sestre, supruge, herojska pobjeda Armije R BiH nad četvrtom vojnom silom tada u svijetu, postat će zabranjena tema nasuprot ešalona prostatisa u Banja Luci. Nije dobro mahati zastavama i parolama. Operaciju “Breza ‘94.” treba izučavati na visokim školama kako se to čini u Americi, sa eksurzijama djece na mezar narodnog heroja i pričati im istinu.

Kako ne bi uvrijedili narod koji zna a krije nebrojeno sekundarnih grobnica Bošnjaka. Narod, što kao jedan na televiziji izjavljuje papagajski da je RS nji’ova država samo zato što muslimani ‘oće svoju državu. RS je entitet svih građana po popisu iz devedeset prve jednako kao i Srba, onih koji se pozivaju na Dayton samo u dijelu spomena istog, dok pravo na život, jezik i vjeru pripada jedino Srbima. Anex 7. Dejtonskog sporazuma je odrednica koju anulira stanje progona i zločina na terenu, što se slavi na svakom koraku kao herojstvo a ne zločin u razmjerama genocida.

Kolektivnim ludilom koje je upravo po uzoru malignosti nastanka entiteta RS zahvatilo većinu srpskog naroda na tom prostoru, sada bi naivno trebali progutati sa pričom o holokaustu u Aušvicu i genocidu u Jasenovcu, uz asistenciju minimiziranja zločina nad Bošnjacima od strane predsjednika susjedne države. Negirajući genocid nad Bošnjacima kao jedinu satisfakciju žrtvi, Vlada RS predlaže zakon kojim ta ista žrtva ne smije spomenuti da joj je genocid počinjen. I to je po pravilima RS-a sasvim uredu, dok malobrojni povratnici još samo dišu bez prava na jezik, vjeru, kulturu, pa i život u entitetu RS nasuprot onih što pucaju na džamije, nasuprot osuđenog ratnog zločinca koji je zamijenio ikone na zidu. To je narod koji se poziva na pravu vjeru. Priznajem, neke budale bi još i ovdje da se igraju rata.

Zbog sindroma “zidnih novina” na koji se svela ljubav spram čitanja kod Bošnjaka, imamo i sramotu da nam ulema, još profesor, nije valjano razumio “Pjesmu Bošnjaku” od Safvet bega Bašagića pa lupa gluposti za koje svi dobijamo šamar da se i naš vjerski poglavar morao oglasiti. Zbog kupljenih diploma koje su se štampale diljem RS-a i prodavale državnim službenicima i namještenicima iz F BiH, a koje je pod pritiskom javnosti poništavao a potom rehabiltovao tadašnji ministar obrazovanja u Vladi RS-a, (taj instalirani Hrvat danas je ministar pravde, i nije legitimni, op.a.) mi imamo puno budala u rubrici generala. De facto i de jure! Zamalo ne napisah poput čeličnog parlamentarca kada izusti “de franko i de jure” i još se trudi da nam pojasni pa podeblja izrečenu glupost.

Zato se ne treba čuditi kako tamo neki Denis Šulić, instalirani Bošnjak sa određenim rokom trajanja, pojašnjava šta je to RS u sastavu Bosne i Hercegovine. Teško njemu s toliko gluposti. Što bi rek’o vrli Dino, “posle njanja nema kajanja”.

Tačno je da je entitet Republika Srpska nastao u Daytonu u sklopu potpisanog Okvirnog sporazuma za mir, gdje su potpisnici R Hrvatska i S R Jugoslavija, nikako garant istog, jer su jedino garantovano učestvovali u agresiji na BiH. Znam da djeca Srba u entitetu RS uče drugačije, jer se isto servira i djeci Bošnjaka povratnika u RS iskrivljena historija u kojoj su zločinci junaci, koji su hrabro ubijali djecu i starce, nezaustavljivo silovali majke i sestre, čak i maloljetne djevojčice.

Tako rebus kaže da Republika Srpska nastavlja tamo gdje su osuđeni ratni zločinci zaustavljeni. U nevaljaloj raboti im asistira i legitimni predstavnik Hrvata u BiH, kojem će zbog njegove rečenice “Čuvajte Republiku srpsku!” izgovorene u NS RS-a, u Posavini podići spomenik. Tako će legitimno predstavljati protjerane Hrvate. Htjeli da ga podignu Draži, jer im je biva draži, ali je za spomenik na ravnoj Posavini kepec u neprimjerenoj ambalaži. Kratak k’o februar! Pa vele i kad mu ga podignu opet je sasvim mali. Konačno rješenje rebusa zvanog RS dat će upravo oni što se njome zaklinju.

Ali kakve sad veze ima RS i februar? U kratkoći bolan, u kratkoći!

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.