Srbija: prilično nesinhronizovana opozicija

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Ilustracija: Stephanie Kubo
Ilustracija: Stephanie Kubo
Potraga za opozicionim kandidatom za predsjednika i dalje traje, ali je jasno da to neće biti nikakav zajednički kandidat kompletne opozicije. U ovom trenutku može se govoriti samo o kandidatu najjačeg opozicionog bloka.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Podjela na više kolona za parlamentarne izbore donekle se preslikala i na predsjedničke izbore. A pored toga što će svaka kolona najvjerovatnije imati svog predsjedničkog kandidata, očekuje se i izvjestan broj nezavisnih kandidata.

Višemjesečno nagađanje ko će biti predsjednički kandidat opozicije prekinula je, i to na veliko iznenađenje ostalih koalicionih partnera, Stranka slobode i pravde (SSP) Dragana Đilasa, koja je najavila da za tu trku podržava Zdravka Ponoša. Penzionisani general Vojske Srbije je formalno i dalje član Narodne stranke (NS), koja je u koaliciji sa SSP. On u okviru svoje stranke nije dobio podršku za tu kandidaturu (utoliko je potez SSP bio iznenađenje), jer je, kako kaže lider NS Vuk Jeremić, „za tu vijest saznao iz medija“. Ako ništa drugo, to je bio znak velikog nepovjerenja koje postoji unutar najjačeg opozicionog bloka i očitih problema u međusobnoj komunikaciji.

Bez jasnog dogovora

„Vidim to prije svega kao loš signal biračima i potpuno nerazumijevanje javne slike koja se na taj način šalje“, ističe za DW Dejan Bursać, iz Instituta za političke studije. „Ta kolona je i do sada pravila slične greške, mislim tu prije svega na dogovore oko kvota i činjenicu da su praktično presjedili referendum, koji je ipak pokrenuo neki dio biračkog tela. Na sve to vi sada pokazujete da ne možete da se dogovorite u okviru koalicije“, kaže sagovornik DW.

Novinar Đorđe Vlajić smatra „da sve to djeluje prilično nesinhronizovano, i kao potvrda da unutar tog glavnog opozicionog toka ne vlada atmosfera povjerenja i saradnje“. Vlajić za DW kaže da to „svakako nije ohrabrujuće, i pokazuje da unutar opozicije ne postoji jasan dogovor kako će da nastupe na izborima, i koje političke ciljeve su postavili i da znaju kako će da ih postignu“.

 

Gorak ukus kod Narodnjaka

Takav razvoj događaja izazvao je i brojne komentare kako je na taj način ugrožena i sama koalicija, i to svega par mjeseci pred izbore. Dejan Bursać primjećuje da će „to svakako ostaviti gorak ukus bar kod jedne članice te koalicije. Paradoksalno je što su oba kandidata koji su u opticaju – Zdravko Ponoš i Miroslav Aleksić – članovi Narodne stranke. Ako se ostane pri tome da Ponoš bude kandidat, ta stranka ipak može to da posmatra kao svoj poraz u tom internom sukobu. A nikome pri tom ne ide u prilog što je to javno izneseno“, navodi Bursać.

Lider NS Vuk Jeremić, bar za sada, daje pomirljive izjave i, kako je rekao, „naš prvi kandidat je Miroslav Aleksić, ali spremni smo da podržimo i Zdravka Ponoša“. To možda donekle smanji tenzije unutar koalicije, ali, kako ocjenjuje Dejan Bursać, „svjesni su da sami ne mogu da prebace cenzus, ostale kolone su već formirane i teško da oni sada nekoj mogu naknadno da se priključe. Najracionalnije je stoga da ostanu tu gdje jesu, jer tu ipak najviše mogu da dobije, bez obzira da li će imati svog preferiranog predsjedničkog kandidata.“

Đorđe Vlajić s druge strane izražava sumnju da su ovo i konačne odluke kada je riječ o predsjedničkim kandidatima. „Ako se ne varam, za sada je u opticaju nekih pet ili šest imena. Možda su ovo i neki predizborni zečevi koji bi trebalo da privuku pažnju i skrenu pažnju na metode naprednjačke satanizacije, a da se onda u poslednjem momentu pojavi neko novo ime.”

Uzaludna opoziciona istraživanja?

Vuk Jeremić je takođe, reagujući na kandidaturu Ponoša, istakao da je ta koalicija naručila istraživanja javnog mnjenja o najpopularnijim opozicionim predsjedničkim kandidatima. Rečeno je da će ti rezultati stići 25. januara, ali je očito da će ti podaci ostati samo za internu upotrebu, nakon što je Ponoš zvanično istaknut u prvi plan. Narodna stranka saopštava da njihovo istraživanje pokazuje dobar rejting Marinike Tepić, Bože Prelevića, Miroslava Aleksića i Zdravka Ponoša, ali i naglašavaju da dva kandidata stoje bolje i od Aleksića i od Ponoša.

Dragan Đilas sa svoje strane kaže da Miroslava Aleksića nisu mjerili, „jer ga ne doživljavaju kao predsjedničkog kandidata već više kao poslanika ili ministra“, i da je „mjeren rejting Marinike Tepić i Zdravka Ponoša“.

Ko je koga mjerio i kako, ostaje za razgovore unutar te koalicije, ali postavlja se ipak pitanje imaju li rezultati tih istraživanja više ikakvog smisla, jer je teško očekivati da će se sada povući Ponoševa kandidatura, u trenutku kada za to već dobija podršku ostalih stranaka koalicije i uglednih javnih ličnosti.

„Zaista se sada gubi poenta tih istraživanja“, naglašava Dejan Bursać i dodaje: „Ukoliko je bio dogovor da se čekaju ti rezultati, onda je to jedna politička igra u kojoj je Narodna stranka ispala naivna. Ali, to bi zaista trebalo da bude interni proces, jer izgleda kao da birate robota, a ne živog čovjeka, i nisam siguran da je to nešto što bi trebalo da se javno objavljuje“, smatra naš sagovornik.

Poželjan višak kandidata?

Kada je krenulo licitiranje s imena raznih kandidata, ponovo se upozoravalo da je veliki broj kandidata loša vijest za opoziciju. Međutim, sve su jači glasovi koji tvrde da je baš za predsjedničke izbore dobro da bude više kandidata, koji bi bolje motivisali birače za izlazak na izbore, i što bi dovelo do drugog kruga predsjedničkih izbora.

„Ta taktika mi je logički bliska, napominje Dejan Bursać, „ali mislim da nismo došli do te tačke da ti kandidati mogu da dotjeraju Vučića do drugog kruga i da ga tamo pobjede. Mislim da je još rano za to, i da je na ovim izborima SNS prejaka za tako nešto.“

Nezadovoljan ostatak opozicije

Isticanje Zdravka Ponoša u prvi plan dovelo je i do negodovanja ostatka opozicije, koja smatra da se na taj način neopravdano guraju u drugi plan ostali opozicioni kandidati. Nesporno je da koalicija oko SSP pokušava da se predstavi kao jedina prava i iskrena opoziciju.

„To nije loša logika“, primećuje Dejan Bursać, „jer vi imate brojne glasače opozicije koji su protiv Vučića, ali nisu vezani ni za jednu stranku. Oni će glasati za onaj blok ili opozicionu stranke za koje veruju da su najjače i koje mogu da osvoje najviše glasova.“

Beogradski mediji pišu da je kandidatura Zdravka Ponoša privukla i pažnju stranih diplomata, i da se možda u narednom periodu mogu očekivati i susreti stranih diplomata sa Ponošem. To je bio signal za prorežimske medije da još jednom naglase kako je „Ponoš kandidat NATO i zapadnih ambasada“, i da „nije važno glasanje naroda, ako za Ponoša dignu ruku zapadni ambasadori“.

SANDžaklija preporučuje

Šta naši urednici čitaju, gledaju i slušaju svake hefte. Prijavite se za Heftični Bilten i nikad više ne propustite velike priče.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.