Evropske vrijednosti iz neumskog kupleraja

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Vrapcima na granama, našim bosansko-hercegovačkim, sve ovo poznato, ali, nažalost naše Sarajevo i njene podaničko- lizničke strukture vlasti, nisu imale dovoljno sluha da oslušnu i te ubitačne i nakaradne melodije, sa ovih prostora.
Ilustracija: Dimitrije Stojmenov
Ilustracija: Dimitrije Stojmenov
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Da li je famozna priča o reviziji tužbe protiv Srbije, za učinjena genocidna nedjela u našoj domovini Bosni i Hercegovini ili je bilo pitanje 9. januara, slavlja genocidne tvorevine RS i postrojbi nekih oružanih snaga, besjeda Ivanića i ludačkih hvalospjeva, guslara iz Laktaša, ili njegove komemorativne nakane prema našoj domovini, što je sve stvar neukusa i ludila, ograničeno ljudskim normalnim umom, ali pogodna je klonovska hrana, koja se svakodnevno servira osiromašenom svome stadu bezumnika i slijepaca.

U ovoj zamršenoj cirkusijadi i kuhinji, ponudi različitih menija, teško se bilo snaći i odrediti se prema pravim i istinitim ponudama, ma sa koje strane dolazili, da li individualnih, od Dodika i njegovih đilkoša, guslara ili orguljaša Dragana Čovića, da li Mladena Ivanića i drugih psihijatrijskih sljedbenika, velikosrpskih isceljitelja i dušebrižnika ili krvnika, bili oni pacijenti iz Haga ili turisti iz kazamata u kojima su služili ili služe zaslužene kazne.

Da li je famozna priča o reviziji tužbe protiv Srbije, za učinjena genocidna nedjela u našoj domovini Bosni i Hercegovini ili je bilo pitanje 9. januara, slavlja genocidne tvorevine RS i postrojbi nekih oružanih snaga, besjeda Ivanića i ludačkih hvalospjeva, guslara iz Laktaša, ili njegove komemorativne nakane prema našoj domovini, što je sve stvar neukusa i ludila, ograničeno ljudskim normalnim umom, ali pogodna je klonovska hrana, koja se svakodnevno servira osiromašenom svome stadu bezumnika i slijepaca.

Zatim se, pored samita premijera država regije Balkana u Sarajevu, istovremeno održava i „Neumski kupleraj“, čime se žele svijetu predstaviti lažne neke evropske vrijednosti, ugnjetenih, majoriziranih i nevinih čistokrvnih hrvatskih „jaganjaca“ sa ovih prostora. Bile bi to sve jako ozbiljne stvari, kada se istinski ne bi radilo o običnim farsama, navedene cirkusijade, čiji su akteri klovnovi Draganova, stalna roba, poput Bojane Krišto, koja ga prati u stopu ili Jelke Miličević, koja je stavila svu svoju imovinu pod hipoteku, kako bi se njen „čistokrvni Hrvat“ Dragan Čović, oslobodio od optužbi za sve svoje kriminalne rabote, te kako bi konačno na čudan način, taj optuženički materijal i dosije iščezao, zahvaljujući, upravo, znanim čimbenicima, koji su tada radili u tužilaštvu i sudstvu. Dakle, da li ima nešto što se ne zna?! Sve se zna, nadati se da će sve jednog lijepog sunčanog mostarskog dana izaći na vidjelo!

Nama, građanima ovoga grada, opljačkanog i uništenog grada Mostara, kao i brojnim građanima u njemu i još više onih naših komšija i zemljaka, u dijaspori širom svijeta, koji su pod čizmama, prijetnjama, ubistvima i silnim progonima, napuštali svoje domove, svoj rodni grad, ili su tavorili i podnosili mučenja u brojnim njihovim kazamatima – logorima smrti, od Heliodroma, Dretelja, Gabele, Stoca, Ljubuškog i inih znanih i neznanih destinacija, te predočiti vrijednosti Evropi, od hrvatskog scenarija Poglavnika i njegovih sljedbenika. Predložio bih joj, da se kani jalova posla i da se posveti doktorskoj tezi: „Kako prognati Ustaštvo iz Hrvatske i Herceg Bosne“.

pastedGraphic_1.png
Logori, rušenja svjetskih spomenika, dočeci ratnog zločinca osuđenika iz Haga, hrvatske su dokazane vrijednosti za Evropu!

Svakako je bilo prilike istaći i veliku pljačku državnog kapitala, firme Aluminij i Soko, zatim neviđenu diskriminaciju njihovih radnika nehrvata, na nacionalnoj osnovi, kao rezultat majorizacije i siline stvaranja, sveukupnog dobra od hrvatskog starteškog interesa, kao što je u svojim besjedama iz ranijeg perioda isticao i njihov Poglavnik Franjo, kao tvorac ludačkog agresorskog scenarija i na ove firme i na ove prostore. Trebalo je i ovu hrvatsku vrijednost ozvaničiti i afirmisati pred Evropom.

Bilo bi to svakako i neukusno, bez određenih začina, njihove Doglavnice Kolinde, koja se već u više navrata trudi, dokazati toj istoj Evropi, da je u Bosni i Hercegovini na djelu, evidentna islamska radikalizacija, za koju su i oni, Hrvati, dokazani naši dušebrižnici od 09.maja 1993. godine, veoma spremni, uz povratničke svoje snage NDH, iz Argentine, Čilea, Australije ili Kanade ili… prizvati u pomoć, u cilju sprečavcanja iste ove radikalizacije i prodora islama u Evropu, za koju, eto oni stvaraju njene vrijednos Predložio bih joj, da se kani jalova posla i da se posveti doktorskoj tezi: „Kako prognati Ustaštvo iz Hrvatske i Herceg Bosne“.

Dobro je ovo, jer je istinito i za naše Bošnjake, da im se vraća poput bumeranga, njihovo vezivanje zastava sa HDZ-om ili ne pokretanje tužbe u Hagu, prema Hrvatskoj, kao drugom, zapadnom agresoru, na našu domovinu i njeno stanovništvo. Vrapcima na granama, našim bosansko-hercegovačkim, sve ovo poznato, ali, nažalost naše Sarajevo i njene podaničko- lizničke strukture vlasti, nisu imale dovoljno sluha da oslušnu i te ubitačne i nakaradne melodije, sa ovih prostora.

Svakako, ovih dana, uslijedio je i dobar primjer saradnje i nastojanja, unaprjeđenja dobrih odnosa u regiji Balkana, kroz primjer samita premijera u Sarajevu.

Upravo i koristim priliku, da osvijetlim i podržim veoma dobra i pozitivan razmišljanja, poštovanog i cijenjenog, bivšeg reisu-l-uleme dr Mustafe ef. Cerića, iskazujući dostojanstvenu ulogu i našeg Denisa Zvizdića, kao dokazanog domaćina, organizatora, razumnog i vrijednog političara iz reda naših Bošnjaka, /citat M.C./: “Makar za trenutak doživio sam taj lijepi osjećaj državnog domaćina moje zemlje kroz ličnost Denisa Zvizdića, koji sve više pokazuje da je dorastao bosanskom državnom zadatku. Zbog toga, premijer Zvizdić zaslužuje našu punu bosansku podršku.“

Ne sumnjajući u ovu vjerodostojnu i opravdanu kvalifikaciju i konstataciju, uvaženog, gospodina Cerića, poznavajući gospodina Zvizdića i njegove istinske dobre korjene, ugledne i cijenjene porodice iz Gacka, gdje sam proveo godine izgradnje velikog giganta, rudnika i termoelktrane. Moji dobri Gačani, su dokazni izvorno nadareni, umni i pošteni sugrađani, dokazani intelektualci, a jedan od njih je svakako i naš Premijer Denis Zvizdić. Činjenica je, da je veoma odskočio od svih političara, u svakom pogledu, što mu je i uloga dobrog domaćina, a ja bih rekao i dostojanstvena vodeća politička figura kod Bošnjaka, odrednica koja ga krasi, uz svako priznavanje i poštovanje. U svakom slučaju, ne samo dobar domaćin, već i glava svoga naroda, poželjna ličnost i figura, o kojoj treba i trezveno doživljavati i pratiti u našoj društveo- političkoj zbilji.

pastedGraphic_2.png
Podaničko – uliznička vlast i utemeljiteli Herceg Bosne

Ne mogu, a da se ne podsjetim jedne tribine u Narodnom pozorištu u gradu Mostaru, kada je uvaženi reis Cerić, nama prisutnima iznio i svoja razmišljanja u postojanju i osudi, jednog broja podaničkih duša, kod Bošnjaka, ja bih pridodao i ulizica, prema Meši Selimovići u njegovom romanu „Tvrđava“ što smo mi Mostarci to ponajbolje i konkretno osjetili. Uzmimo samo u obzir firme Aluminij i Soko, zatim hidrocentralu Mostar i druge brojne objekte u gradu, koje su tako velikodušno, naši podanici i ulizice u vlasti, od Bičakčića , preko Nermina Nikšića i do Fadila Novalića, poklonile strukturama HDZ-a i njenim nacionalističkim i agresorskim elementima i čimbenicima.

Cijenim i poštujem iznesene stavove, poštovanog, gospodina Mustafe Cerića i kamo sreće da nam dragi Allah / Bog, podari i više ovakvih umnih i razumnih ljudi, naša Bosna bi vječno bila i ostala životni raj na zemlji.
Evo me opet ovih dana, radi podsjećanja iz Neuma sa objavljenim člankom 17.marta 2017 godine, ali ovoga puta sa Zoranom Milanovićem, Draganom Čovićem i brojnim njihovim čimbenicima, sa šahovnicom i jastrebovima iz HNS-a, koji svojim oštrim kljunovima nastoje da nam probiju lubanje i isisaju ovo malo mozga , koji nam je ostao poslije njihove agresije.

Sa određenim prijetnjama i lucidnim željama, njihovi čimbenici; Ljubić,Cvitanović, Čavara, Karamatić, Krišto i ini sa svojim HDZ-om i HNS-om, kao i doglavnikom Draganom Čovićem, žele nam pod svaku cijenu nametnuti takvu izmjenu izbornog zakona, kako bi i konačno „oživotvorili„ svoju zločinačku Herceg Bosnu.

Evo, kako je to lijepo u listu „Oslobođenje „ objasnio novinar Avdo Avdić;

„Kada je u pitanju Dom naroda Federacije BiH Dragan Čović ne želi da stavi ova pitanja na dnevni red pregovora o izmjenama Izbornog zakona, a međunarodni posrednici i Palmer i Angelina Eichorst idu mu na ruku. Oni su fokusirani samo na „hrvatsko pitanje“ odnosno na izbor članova  Predsjedništva, kako bi ispunili zahtjeve Dragana Čovića.

U praksi je zaista Federacija BiH talac svojih institucija, te mogu inače blokirati na razne načine ovaj entitet. 

Primjera radi za Dom naroda dvanaest Hrvata delegirali su Kantoni u kojima je HDZBiH NEPRIK0OSNOVEN. Dakle, od ukupno 17 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH, HDZBiH J EIMAO SIGURNIH 12. i UPRAVO U TOME JE I NJIHOVA MOĆ.. Kada kontroliše 2/3 u recimo, Klubu Hrvata, onda niko osim vas ne može predložiti predsjednika ili podpredsjednika Federacije BiH iz reda hrvatskog naroda.. A bez potpisa predsjednika i potpredsjednika Federacije, nema imenovanja Premijera Federacije BiH.

To znači da sa 12 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FbiH određujete pravila prilikom formiranja izvršne vlasti u Federaciji. Ili će biti onako kako kažete, ili neće biti nikako.

Ove činjenice ukazuju da su Hrvati zaista, apsolutni vladari u Federaciji, te je i vlada već godinama u tehničkom mandatu, te nije nikakvo čudo da su i njihovi Bošnjaci u vladi postali njihove ulizice i zajednički uzurpatori i vlasti i recimo Aluminija, Sokola i brojnih hercegovačkih firmi.

To znači da predsjednik Marinko Čavara i premijer Fadil Novalić, mogu ostati na tim funkcijama sve dok je to želja, ovoga bolesno ambicioznog nacionalističkog hrvatskog političara, Dragana Čovića“ /završen citat/

Znajući da je Parlamentarna Skupština BiH je dom demokratije i to je mjesto na kojem se trebaju i moraju raspravljati i donositi tako važne odluke i zakoni, kao najvažnijim pitanjima građana, gdje je jedino moguće postići napredak i naći odgovarajuća riješenja.

Zato se, već godinama pitamo čemu vode kafanski razgovori i dogovori, zašto po restoranima i hotelima, umjesto u ovim institucijama države.

Dok guslar iz Laktaša i dalje „gusla„ i provodi svoje  secesion9ističke aktivnosti, a latentnu, lucidnu i perfidnu ‘politiku oko Izbornoga zakona prebacuje svome „lukavijem rušilačkom blizancu„ Draganu Čoviću, koji eto cijelu svitu pregovarača odvodi u HDZ-ovo gnijezdo, u Neum, gdje su i ranije navikli upućivati i stvarati neke sospstvene  ili „Evropske vrijednosti„ po njihovoj mjeri i aršinima.

Evo, kako smo iz medija saznali da na ove pregovore ne idu prestavnici stranaka SDP-a i DF-a, čime istinski dokazuju našim građanima, koji će u oktobru ove godine i davati svoj glas na izborima, da su oni istinski patrioti, domoljupci sa lijevom orijentacijom i svim građanskim željama i potrebama.

Prestavnici ovih nacionalističkih stranaka HDZ-a i SNSD-a sa svojim satelitima ulizicama, papcima i pajdašima, kao i nacionalne stranke kao SDA, SBB i druge, kao i preostale desno orijentisane stranke, krenuli su na teren svojih zabluda i šahovskih poljana, sa svojim istomišljenicima, da nam pripreme i8 skroje našu nacionalističku sudbinu.

Međutim, u krajnjoj liniji, trebaju znati, bez obzira na sve dogovore, krajnja je odluka i glas parlamentaraca u Paralamentu BiH, nadajući se da će trezveno razmatrati i konačno odlučiti svojim glasovima.

Kako to iskreno i lijepo naglašava i Predsjednik države Željko Komšić, da i njegova stranka kao i SDP, neće ići u Neum i učestvovati u pregovorima sve dok „ traje državni udar koji provodi Milorad Dodik i njegovi papci i ulizice, a gdje se pokušava udovoljiti Draganu Čoviću“ inače grobaru hercegovačkih Hrvata .

Kako to iznosi uvaženi Profesor i predsjednik „ Platiforme za promjene „gospodin Hdžikadić;“ Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović pokušava opravdati saradnju HDZ-a i Dodika. On svoje frustracije i nacionalističke težnje treba liječiti negdje drugo, ne na BiH, PORUČUJE GOSPODIN Hadžikadić „ /završen citat/

„Veliki je izazov zdravom razumu upratiti putanju misli Zorana Milanovića. Definitivno , riječ je o političkom konvertitu, koji se u procesu prelaska sa lijevog, na krajnje desni politički spektar negdje izgubio. A da proces lutanja nije dovršen, Milanović nas često podsjeća pa i jučer. 

Nekada je govorio da je proslava dana RS-a najgori mogući izabrani datum, nakon kojeg su uslijedili grozni zločini i da slaviti to kao sveto začeće jedne paradržave, nije politički pametno.

Čak je dodao da je RS trebalo vojno uništiti.