Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Na današnji dan (26. 01. 1994.) u spektakularnoj policijskoj akciji kodnog naziva „Lim“ ispred svoje kuće u Potkrajcima kod Bijelog Polja uhapšen je sada rahmetli Omer Omerović. Danima porodica nije znala gdje se nalazi, a onda su krenula masovna hapšenja Bošnjaka po Sandžaku.
Prema navodima Helsinškog komiteta za ljudska prava, policijsku torturu je prošlo preko 17.500 ljudi, a 100.000 je trajno napustilo Sandžak (Srbija i Crne Gora). U montiranom sudskom procesu u Novom Pazaru i Bijelom Polju, čelnicima Stranke demokratske akcije (SDA) sramnim sudskim presudama dodijeljeno je 168 godina stroge robije.
Zahvaljujući Dejtonskom sporazumu, a na insistiranje međunarodnih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, u preambuli pomenutog sporazuma dogovoreno je naše puštanje iz zatvora. Dakle, isto onako kako su nas nenadno hapsili, tako su nas i pustili. Poslije dvadeset i osam godina, ovako bi izgledao u najkraćim mogućim crtama telegrafski izvještaj o policijskoj akciji ‘Lim’.
Nemam namjeru da ovom prilikom pišem o detaljima i doista strahovitim patnjama i mučenjima sedamnaest i po hiljada ljudi. (Dio stradanja možete naći na internetu u knjizi „Gdje sunce ne grije“) Naprotiv, želim iskazati bol i razočarenje zbog sramne šutnje samozvanih bošnjačkih političkih i vjerskih vođa.
Često se pitam, da li ti ljudi koji megalomanski grabe dunjaluk uopšte razmišljaju o Sudnjem danu i polaganju računa. Šta će odgovoriti Veličanstvenom Gospodaru svih svjetova kada ih upita:
„Zašto ste ćutali i zašto ste davali prisegu Mojim neprijateljima. Kako ste mogli praviti političke dilove sa zločincima? Šta ste uradili da zločince stigne zaslužena kazna? Jeste li bili svjesni Dana pravde kada ste sklapali sporazume čak i sa onima koji su bili spremni da za pripadnika jednog člana njihove zajednice ubiju stotinu muslimana? Kako ste mogli praviti koalicije sa onima koji su slali dobrovoljce i gorivo za genocid u Srebrenici…?“
Na kraju ne bih, ali moram. Bošnjački narod Sandžaka je policijskom akcijom ‘Lim’ bačen na koljena. Iako u nokdaunu, imao je šanse da ustane i nastavi političku borbu. Ali zahvaljujući domaćim izdajnicima – doživio je nokaut. Teško se poslije takvog stanja vratiti u ring. Ali, nema bezizlaznih situacija. Prvi korak u tom pravcu je otkazati legitimitet svim dosadašnjim bošnjačkim manipulatorima i mafiokratiji.
Naći istinske i nekompromitovane intelektualce iz mlađih naraštaja i sa njima, uz Božiju pomoć, krenuti u političku borbu za povratak starog sjaja i slave. Nastavimo li dalje sa ovima, ne gine nam nestanak sa ovih prostora. Bošnjačka inteligencijo, na vama je historijska odgovornost. Ne ponavljajte greške egocentrika i megalomana. Imajte na umu Uzvišenog Boga i Sudnji dan. Sretna vam katarza i politička borba omladino.
