Ruska sjenka rata nad Ukrajinom

U aktuelnom trenutku najvažnije je smiriti narastajuće tenzije i ,,urazumiti i obuzdati” velikorusku politiku inperijalizma.
289E6892-4EF4-4C41-9481-570584347B67
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Rusko zveckanje oružjem na granici sa samom Ukrajinom, njeni politički ali iznad svega vojni resursi stavljeni su u službu zvaničnog Kremlja. Jedan od poslednjih političkih oligarha Evrope, Putin je još jednom je pokazao svoje puno i pravo lice. Ne prihvatajući snagu argumenata, dijaloga i razgovora Putin, se okreće onom što najbolje umije a to je politika prijetnji i rata. Zvanična Rusija  je rasporedila više od 100.000 svojih vojnika na granici sa Ukrajinom i na pripojenom Krimu u proteklim danima ali i sedmicama. Rusija ne krije na koje načine bi mogla da izvede manevre, plitičko-vojna kampanja Kremlja iz dana u dan je sve žešća, a zapad, koga je Ukrajina posmatrala kao na mogućeg partnera i zaštitnika koji će stati uz nju u ovim teškim trenucima ostaje bez riječi. 

Sadašnja Ukrajina, Rusija i susjedna nastale su na obalama rijeke Dnjepar, prije gotovo 1200 godina u Kijevskom Rusi, sprednjovjekovnoj državi koja je uključivala veliki dio Istočne Evrope. Ali Ukrajinci i Rusi su krenuli različitim putevima jezički, istorijski, identitetski i najvažnije, politički. Zapravo ko je ikada izučavao ozbiljnije istoriju Kijevske Rusi shvatiće da je kolijevka slovenskih naroda Ukrajina. No Rusija je kroz svoje istorijske i političke etape sprovodila klasičan proces ,,Rusifikacije Ukrajine” još od prve polovine XVI vijeka proces asimilacije, kulturne, identitetske, nacionalne posebnosti jednog naroda. Politika Ruskog Carstva u periodu od 1654 – 1917. godine a nakon toga u periodu 1920 – 1991 i period od 1991 pa do dana današnjeg. Godine pod vođstvom nekadašnjeg „ jedinstvenog” Sovjetskog Saveza pod čijom je nasilnom aneksijom, vojnom čizmom, kulturnom, i identitetskom asimilacijom, bila Ukrajina, predstavlja mnoge bolne rane, i izvor su čestih sukoba i neslaganja između ove dvije države. Izazivanje sukoba na istoku Ukrajine i nasilne aneksije Krima od strane Rusije, samo su dio propagande koja se vodi prema Ukrajini. Politika tih odnosa se manifestuje i danas u savremenoj Evropi i izaziva mnogobrojne nedoumice i pitanja. Ako želimo da jedan narod nasilno asimilujemo poznato je da kulturni identitet, jezik, književnost, i crkva predstavljaju i prve i najznačajnije posebnosti jedne države i jednog naroda. Da bi što bolje razumjeli odnose Ukrajine i Rusije moramo hronološki da sagledamo proces istorijskih činjenica, koje se ne mogu osporiti a koje predstavljaju jake argumente i dokaze. Specifičnost rusifikacije Ukrajine gotovo da nema primjera među slovenskim narodima, sa toliko dugim periodima nepriznavanja jedne nacije. Ukrajini je kroz dugi period istorije silom bila nametnuta rusifikacija a sve je rađeno da im se oduzme, kulturna baština, jezik, etnonim, identitet, crkva a to predstavlja osnovne elemente postojanja jednog naroda.

Ukrajina je prošla kroz dvije revolucije u 2005. i 2014, oba puta odbijajući rusku nadmoć i tražeći put da se pridruži Evropskoj uniji i NATO-u. Putina posebno ljute izgledi da se NATO baze stacioniraju pored njegovih granica i kaže da bi, ukoliko se Ukrajina pridruži NATO savezu koji predvodi SAD, to značilo prelazak crvene linije. Nakon ukrajinske Revolucije dostojanstva iz 2014, tokom koje je nakon višemjesečnih protesta konačno svrgnut promoskovski ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič, Putin je iskoristio taj vakuum moći da pripoji Krim i podrži separatiste u jugoistočnim pokrajinama Donjeck i Lugansk. Ruska invazija na Donbas okončana je 2015. godine, ali je na teritoriji ostao ruski pokret, koji je na stalnoj vezi sa Moskvom. Sada, ovom vojnom akcijom, trećom u poslednjih osam godina, mogli bi da završe započeto i donesu dugoročnu ,,korist” Moskvi. 

Vrijeme koje je pred Ukrajinom nameće brojna razmišljanja i teze. U aktuelnom trenutku najvažnije je smiriti narastajuće tenzije i ,,urazumiti i obuzdati” velikorusku politiku inperijalizma. Jer Rusija predstavlja sve izuzev faktora stabilnosti i mira. Putinova Rusija predstavlja jednu od glavnih prijetnji miru u svijetu koja stalno svojim zveckanjem oružjem ali i gomilanjem trupa na granici sa Ukrajinom želi da nametne sukobe. Očigledno je da Putin hoće da krene stopama Petra Velikog evidentno je da  greške iz raspada nekada jedinstvennog SSSR-a nisu bile dovoljne da se povuku značajne istorijske pouke. Rusija želi da pokaže silu, snagu i nadmoć nad najstarijom slovenskom državom Ukrajinom majkom svih slovenskih naroda. Na Americi i Evropi je da obuzda imperijalističke tenzije i razvrat ruskog predsjednika Putina. Putinu treba nova podrška Rusa, duboko svjestan i suočen sa činjenicom stalnog pada rejtinga u svojoj sopstvenoj državi. Igra na kartu patriotizma kako bi na taj način dobio veću podršku naroda i ojačao svoju poziciju. Ono što smatram istorijskom pravdom i stavom je borba za Ukrajinu, kao nezavisnu državu koja je prošla najteže stranice svoje istorije i uvjek se iznova poput besmrtnog Feniksa, rađala i opstajala. Zar i danas u eri XXI vijeka Ukrajina, treba da plati skupu cijenu ruskog imerijalizma. EVROPO NE ĆUTI!!!

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.