Nesmetano širenje omikrona je poziv za stvaranje novog soja

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
D004FBE4-C23A-46BF-965A-775408A6D062
I ono što vas u suštini štiti od virusa je činjenica da gotovo nikada niste izloženi tom virusu.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Ni vakcine ni prošli sojevi virusa nas ne čine imunim i još uvijek treba sačekati sa potpunim opuštanjem mjera, kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa doktor Branko Rihtman, mikrobiolog sa Warwick Univerziteta iz Velike Britanije.

“Mi ne možemo dobiti potpuni imunitet, mi se jedino možemo zaštiti od virusa tako što ćemo prekinuti njegovo širenje”, kaže doktor Rihtman. “Svi treba da se vakcinišu ako mogu, sada već trećom dozom.”

Doktor Rihtman navodi da je razmnožavanje virusa problem i da smo do sada vidjeli da nove mutacije i novi sojevi nastaju u situacijama u kojima se virus neometano širi:

“Tako da ovo puštanje omikrona da neometano zarazi popuaciju u zemljama u kojima se on može zaustaviti, u zemljama koje imaju pristup vakcinama, zemljama koje imaju iskustvo u apliciranju mjera je jednostavno poziv da se stvori novi soj.”

Svaka zaražena osoba šansa za stvaranje novog soja

RSE: Novi soj korona virusa, omikron, širi se u svim dijelovima svijeta. U isto vrijeme, zemlje poput Velike Britanije, pa i Češke, Švedske, najavljuju popuštanje mjera. Sa Britanijom koja će da ih gotovo potpuno eliminiše. Sa druge strane, Svjetska zdravstvena organizacija kaže da širom svijeta preko 45.000 sedmično umire od COVID-a. Da li je vrijeme za opuštanje?

Rihtman: Još uvijek imamo jako veliki broj ljudi, prvenstveno djece koji se nisu zarazili i koji nisu otporni na virus, a nisu vakcinisani, tako da ne znam na osnovu čega donose takve odluke.

Ono što moramo zapamtiti da ovaj novi soj omikron mada izgleda da izaziva slabije simptome, jako se brzo širi. I ako imate virus koji izaziva slabije simptome u 50 posto, u 70 posto slučajeva, on to nadomjesti time što će zaraziti jako veliki broj ljudi.

I ono što je također alarmantno je činjenica da ni vakcine ni preležani prošli sojevi virusa nas ne čine potpuno imunim.

Tačno je da smo mi u velikom procentu zaštićeni od teških simptoma i od smrti, ali kada govorimo o procentima još uvijek je to, sa obzirom na toliki broj novozaraženih, još uvijek je to veliki broj ljudi koji će dospjeti u bolnice i koji će nažalost preminuti od virusa.

Tako da je svo to opuštanje po mom mišljenju je previše optimistično i trebalo bi još uvijek biti oprezan i sačekati sa potpunim opuštanjem mjera. Jer puno je lakše opustiti mjere polako i oprezno, nego nositi se sa posljedicama prebrzo podignutih mjera i svim onim što to nosi, visokim brojevima ljudi koji su zaraženi i velikim brojem ljudi koji su u bolnici.

RSE: Krenuli smo od toga da traba da nastavimo da živimo sa ovim, da treba da se naviknemo da živimo uz virus i uz mjere, do toga da je recimo najavljeno u Češkoj da će oni zdravstveni radnici koji budu pozitivni, a ne budu imali simptome moći ići na posao.

Rihtman: To mi zvuči sasvim suludo. Zdravstveni radnici se susreću u svojim poslovima sa ljudima koji su bolesni, sa ljudima koji su već riskantna grupa za oboljevanje. I uopšte mi nije jasno na osnovu čega se jedna takva odluka može donijeti.

To su ljudi koji su po prirodi svoga posla izloženi ljudima koji su u najvećem riziku od virusa. Posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da nas preboljavanje prethodnih sojeva ne čini imunim na omikron. Ljudi se zaraze po drugi, po treći put. Tako da mi nije jasno.

RSE: Postojeći narativ je da je omikron “slabiji soj”, da izaziva simptome kao prehlada, a da je delta soj korona virusa bio teži. Da li možemo uopšte govoriti o sojevima koji izazivaju COVID kao “blažim” ili “težim” kad svi mogu da dovedu do smrtnosti?

Rihtman: To je stvar statistike i procenta. Tačno je da jedna od odlika omikrona je da on lakše ulazi u ćelije koje se nalaze u gornjem respiratornom sistemu, u nosu i u grlu, nego u ćelijama epitela pluća.

Tako da se on brže razmnožava u gornjem resipiratornom sistemu i samim tim se brže i širi. Ali s obzirom da ne ulazi u pluća, ne izaziva tolike poteškoće pri disanju kod većine oboljelih, ali ne kod svih. Zato on izaziva procentualno lakšu kliničku sliku.

Ali samo to razmnožavanje virusa je problem. Ja danas kad čujem da ljudi govore o tome je omikron najvjerovatnije predstavlja kraj pandemije, ne znam na osnovu čega se dolazi do takvog zaključka? Mi bi svi voljeli da je tako. Ja bi prvi volio da je tako, da nema više pandemije i da možemo putovati, da možemo vratiti se normalnom životu.

Ali ono što smo vidjeli do sada i što je poznato svakome ko poznaje osnove biologije jeste da nove mutacije i novi sojevi nastaju prvenstveno u situacijama gdje se virus neometano širi. Svaki put kad virus zarazi novu osobu, to je nova šansa da se stvori novi soj. I zato smo uvijek govorili da se vakcinacijom treba spriječiti širenje virusa, ne samo da bi se spasili ljudi i da bi se olakšao zdravstveni sistem, nego da bi spriječili pojavljivanje novih sojeva.

I činjenica da se i ovaj novi soj omikron pojavio najvjerovatnije u zemljama gdje ili je nivo vakcinacije nizak ili u osobama koje ne mogu biti vakcinisane, osobe u kojima se virus zbog imuno deficijencije razmnožava neometano.

Tako da ovo puštanje omikrona da neometano zarazi popuaciju u zemljama u kojima se on može zaustaviti, u zemljama koje imaju pristup vakcinama, zemljama koje imaju iskustvo u apliciranju mjera je jednostavno poziv da se stvori novi soj, jer neometano širenje virusa je najbolja šansa za stvaranje novih sojeva.

Izgledno je da virus neće nestati

RSE: Da li dolazi do šanse da se na nekom mjestu pojavi novi soj koji će biti recimo opasniji i koji će drugačije uticati na imunitet?

Rihtman: Uvijek postoji takva šansa. Vrlo je teško reći kako će izgledati sljedeći soj. Ono što je drugačije od drugih virusa koje poznam jeste period kada se virus širi, a kada mi nismo simptomatični.

Ne postoji taj pritsak na virus da se pojavi soj koji će se širiti asimptomatičan, jer on to već ima. Postoji tih sedam ili pet ili ne znam koliko dana gdje se virus može skoro neometano širiti a da mi i ne znamo da ga imamo.

Kod drugih virusa koji postaju zarazni u trenutku kada postanemo simptomatični, tada ljudi idu kući, prestaju da se druže, uzimaju terapiju, počinju da se bore sa virusom. I u takvoj situaciji postoji evolucioni pritisak na virus da postane blaži. Virus koji je blaži će se automatski brže širiti.

Kod ovog virusa obzirom da imamo značajan period kada je čovjek asimptomatičan a širi virus ne postoji takav pritisak, odnosno takav pritsak je manji. Tako da moguće da će novi soj virusa biti još lakši. Ono što će najvjerovatnije biti jeste da će se on širiti još brže. Jer vidimo da svaki novi soj koji se pojavi i koji se ustali u populaciji je soj koji se širi brže od prethodnog. To je jedna konstanta koju vidimo kroz pandemiju.

A da li će izazivati težu kliničku sliku ili lakšu kliničku sliku, da li će napadati možda drugi sistem organa? Znamo da ovaj virus utiče i na kardiovaskularni sistem i na nervni sistem i na jetru i bubrege i na reproduktivni sistem čak. Može se desiti da će se preseliti sa pluća na neki drugi sistem. Sve su opcije otvorene, mi imamo jako malo mogućnosti da kažemo: e desit će se ovo ili desit će se ono.

RSE: Da li je sada izgledno da možemo reći da ovaj virus neće nikada nestati i da je neki cilj, endgame, da on postane endemska bolest?

Rithman: To je vrlo izgledno. To možemo zaključiti na osnovu dvije činjenice. Prva je da preboljevanje virusa nam ne daje apsolutnu zaštitu.

Mi ne možemo dobiti potpuni imunitet, mi se jedino možemo zaštiti od virusa tako što ćemo prekinuti njegovo širenje.

Uzred budi rečeno, to je i sa drugim virusima tako. Tako je i sa virusima koji izaziva poliodni elitis, polio protiv kojeg smo svi vakcinisani i on je na početku vakcinacije, djeca koja su vakcinisana su oboljevala od njega u manjem procentu. Ni ta vakcina nije bila sto posto efikasna, ali smo se uspjeli riješiti te boljesti zato što su skoro svi vakcinisani. I ono što vas u suštini štiti od virusa je činjenica da gotovo nikada niste izloženi tom virusu. To je najbolja zaštita.

Činjenica da preboljevanje virusa nas ne imunizuje sto posto nam govori da će se on nastaviti širiti jer mu nikada neće nestati koga da zarazi.

Druga činjenica je takođe da ovaj virus za razliku od mnogih drugih virusa prilično lako preskače između ljudi i životinja. Mi smo vidjeli već nekoliko slučajeva gdje je virus prešao na lasice.

Činjenica da je virus prešao najvjerovatnije sa slijepih miševa ili neke druge životinje, znači da ćemo mi uvijek imati u prirodi ili oko sebe ili tamo gdje se nalazimo, imaćemo neki rezervoar virusa koji će moći da nas zarazi. Najvjerovatnije je da će on uvijek tu ostati. Ali ono što moramo uraditi je prekinuti to širenje, prekinuti lanac širenja i količinu širenja koji se dešava u populaciji.

RSE: Kako bi izgledao scenarij kada bi se desilo to da je korona virus sada endemska bolest. Šta to praktično znači?

Rihtman: To znači da se velika većina ljudi njime ne zarazi, odnosno ako se zarazi imaju blage ili nikakve simptome. Kao što se dešava sa prehladom i gripom.

Ima ljudi koji imaju određene zdravstvene sisteme kojima prehlada ili gripa mogu biti smrtonosni. Ali za većinu nas ono što se događa je da ili to prebolimo za nekoliko dana bez većih problema ili jednostavno čak i ne znamo da smo bili zaraženi. Onda taj virus i ne prestaje. Kao što se dešava vjerovatno i sa drugim virusima.

Korona virusi, čitava ta porodica korona virusa je vrlo rasprostranjena i raznolika. I vrlo vjerovatno je da smo mi svakodnevno izloženi različitim korona virusima, ali mi ili ih ne primjećujemo ili se osjećamo loše i to zovemo prehladom. Ili gripom, upalom grla, viroza.

Mi pod virozom zovemo mnoga oboljenja koja su moguće izazvana stotinama virusa. Ali ti virusi su svi endemski, ne trebaju da dođu iz neke zemlje na mjesto gdje se mi nalazimo, oni su tu uvijek prisutni. Ali nisu medicinski problem. Nisu zdravstveni problem.

RSE: Nedavno se pojavila i flourona kombinacija gripe i korone, pa evo omikron, a i drugi sojevi su još prisutni. Vakcine su glavno sredstvo borbe protiv virusa, ali kako se čini sa svakim sojem gube na efikasnosti. Da li je moguće da se dođe u fazu da se za svaki soj pravi posebna vakcina ili će postojeće biti dovoljne?

Rihtman: To je sada pitanje koliko virus može da mutira, odnosno koliko ovaj njegov šiljak protein može da se promijeni da bi učinio vakcine neefikasnim.

Mi vidimo da omikron ima prilično veliki broj mutacija u tom šiljak proteinu na koji vakcine ciljaju. Ali taj protein se ne može mijenjati beskonačno. U jednom trenutku dostići će broj mutacija, taj protein će mutirati toliko da će u jednom treuntku postati nefunkcionalan, on ne može mutirati beskonačno i ne može se mijenjati beskonačno. Samo je pitanje da li smo dostigli maksimum mutacija na tom proteinu.

Ono što mislim da će biti vrlo pozitivno jeste kada dobijemo ažuriranu vakcinu, vakcinu koja u sebi sadrži sekvencu omirona, i vakcinu koja će pokrivati i omikron i prijašnje sojeve, mislim da će biti puno, puno otpornija na te sojeve i davati puno bolju zaštitu protiv svih budućih sojeva. Tako da ne vjerujem da ćemo morati raditi update za svaki soj, ali mislim da će vakcina koja pokriva jedan ili dva, tri soja dovoljno dobra da nas pokrije za sve buduće sojeve.

Maska – najefikasnija nemedicinska mjera

RSE: Svi mi čekamo kada će ovaj dugi “mart 2020.” da prođe. No dok WHO ne kaže da je pandemiji došao kraj, šta treba da radimo?

Rihtman: Mi kao prvo treba da se vakcinišemo. Ko god može, ko god nema zdravstveni problem, a zdravstveni problem nije “mislim da imam problem”, nego jasno definisan zdravstveni problem gdje vam vaš ljekar kaže vi ne smijete primiti vakcinu. Broj tih ljudi je jako mali u društvu svuda ne samo kod nas.

Svi treba da se vakcinišu ako mogu, sada već trećom dozom i time prekinuti širenje virusa. Ono što treba zapamtiti, a ono što se sada malo pomalo gubi, ljudi gube fokus, zahvaljujući kampanjama dezinformacija i širenja laži: vakcina ne spriječava sto posto širenje virusa, ali spriječava u velikom procentu. I u velikom procentu smanjuje širenje virusa.

Tako da ono što je najbitnije prekinuti širenje odnosno dovesti širenje virusa na minimum, a to se postiže vakcinacijom.

Druga stvar koju svi možemo da uradimo jeste da se držimo tih nekih osnovnih mjera koje po mom mišljenju, dok se ne proglasi kraj pandemije ne treba govoriti uopšte o ukidanju.

Nošenje maski u zatvorenim prostorijama i naravno higijena, pranje ruku, pokušaj držanja razmaka koliko god je to moguće. To su stvari koje stvarno nije teško uraditi. Nositi masku. Evo ja nosim masku od devet ujutro, sad sam je tek skinuo jer sam sam u kancelariji.

Ljudi se ponašaju prema tim maskama kao da su uvreda. To je jednostavno način da zaštitimo sebe i ljude oko sebe prvenstveno i nema nikavog razloga da mi ne nosimo masku u sredstvima javnog prevoza, u samoposluzi, u zatvorenim mjestima gdje se nalazimo u kontaktu sa mnogo ljudi.

To je stvarno minimalna stvar koju možemo napraviti, a protiv koje nema apsolutno nijedan argument a koje su se pokazale u istraživanjima koje su se sprovele u stotinama zemalja kao najefikasnija nemedicinska mjera za smanjenje širenja virusa su maske. Maske koje su dovoljno dobre ove hirurške maske FFP2 ili FFP3, koje se koriste kako treba i koje se koriste konstatno su najbolja nemedicinska mjera za spriječavanje virusa. I nema nikakvog razloga da se one ne nose.

SANDžaklija preporučuje

Šta naši urednici čitaju, gledaju i slušaju svake hefte. Prijavite se za Heftični Bilten i nikad više ne propustite velike priče.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.