Djeca u Srbiji prva su po korištenju društvenih mreža u Evropi. Prema podacima, 86 posto njih koristi internet svaki dan, 65 posto uzrasta devet do deset godina prisutpa internetu preko mobilnih. Na internetu žrtve širom svijeta traži oko 750 hiljada predatora mada ovaj broj može biti i veći za sto puta.
“Reći ću još jedan podatak, u 2020. godini desilo se 46 hiljada sumnjivih kontakata odraslih lica s djecom u Srbiji. Prijave što policiji, preko društvenih mreža. To je globalna statistika koja se odnosi i na Srbiju. Zamislite taj broj. Mi kod pedofila nikad nismo imali jasan profil ko su te ličnosti. To nisu neku čudaci posebnog izgleda, posebnih manifestacija ponašanja. Prosto ne znate ko to može biti. To su ljudi svih nivoa obrazovanja, i samci, i porodični ljudi, oženjeni, uspješni, mogao je uvijek to biti bilo ko.
Dijete nije svjesno s godinu dana, s tri godine, s pet, šta se uopšte dešava da li uopšte ima profil na instagramu, fejzbuku, Tviteru, Tik Toku. Dijete toga nije svjesno a izlaže se opasnosti. Roditelj iz najbolje namjere to čini, a ne zna gdje taj sadržaj može završiti. Što je najgore, to može pratiti dijete čitavog života jer i kada se pronađe lice koje manipulira s tim snimcima, iako Zakon definiše da se takav materijal uništi, pitanje je koliko se može uništiti nešto što se nađe na internetu.
Zakon treba da se pozabavi s tim da zabrani pristup otvaranja profila licima koja ne samo da nemaju 18 godina već da se zabrani roditeljima ili da barem postoji neka granica da ne može biti barem ispod 14 godina jer bi se umnogome spriječilo predatorsko iživljavanje. Roditelji ostavljajući podatke o djeci gdje idu u školu, s kim se druže kao da im crtaju metu,” kaže Dženis Šaćirović kriminalist, IUNP
