Fundamentalisti sekularizma

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Svoju kolumnu pod naslovom - "Krik počasnog građanina Bužima," koja se odnosi spomenute događaje iz Bužima i Zenice, Karić je objavio u uvodniku Preporoda. Kolumna je bila dovoljno izazovna i sadržajno još više prihvatljiva za inače sugestivnu TVN1 BiH te je redakcija iste prenijela na svoj web portal.
FUNDAMENTALISTI SEKULARIZMA_61e7756f67e3d.jpeg
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Ovo je jedna od onih priča koje traju čak i kada se prestanu pojavljivati u medijima. Taman kada djeluje kao da je stavljena tačka na njih, skoro pa neočekivano se odnekud pojavi podsjetnik da nije završeno. Zna se desiti u domaćem javnom prostoru da neki mediji ili političke partije dugo forsiraju konkretnu društvenu temu, danima, sedmicama je razvlače. Pritom je forsiraju toliko upadljivo da svakome ko je prati može biti jasno kako je nekome stalo do te neke teme vezane za posebni događaj, izjavu, kontroverzu. Međutim, oni kojima je stalo, kada naiđu na one koji se ne slažu sa njihovom postavkom teme ili tumačenjem, pa reagiraju javno, onda ovi prvi počnu da prozivaju druge za pretjerano bavljenje tom tematikom u vrijeme kada ima većih i značajnijih problema. Nešto slično se izgleda događa sa istaknutom pričom o plakatima u Zenici i Bužimu. Kako je već mnogima poznato, neki uticajniji domaći mediji su isforsirali ovu priču stavljajući je iznad mnogih drugih aktuelnosti u društvu. Pritom su pokušali da svima nametnu samo jedno, to jest svoje, viđenje cijele stvari u pokušaju da od poruka sa plakata naprave nešto skandalozno, nečuveno, uvredljivo, opasno.

Skoro sve one koji bi javno negodovali su označavali kao netrpeljive i zatvorene, skoro kao kakve heretike. Slično je bilo i širom interneta. Komentari ispod tekstova na ovu temu su mahom usmjereni na one koji su podsjećali da plakatima nije bilo ništa uvredljivo niti sporno. Prozivani su da se ne bave drugim većim problemima u zemlji, nego su im, eto, kao najveći problem djeda mraz, nova godina, božić, jelkica. Naravno, jasno je da oni koji su podržavali skidanje poruke sa plakata, naročito onog zeničkog, nastupaju sa duplim standardima, jer oni su zapravo potencirali ovu priču u odnosu na druge i veće javne probleme, i još to rade, kao i vodeći mediji, a ne oni koji su imali kontrareakcije.

Napuštena suština, zaboravljena tema

I kako sve to traje sedmicama, kulminacija sage je možda stigla od proslavljenog akademika Enesa Karića. Svoju kolumnu pod naslovom – “Krik počasnog građanina Bužima,” koja se odnosi spomenute događaje iz Bužima i Zenice, Karić je objavio u uvodniku Preporoda. Kolumna je bila dovoljno izazovna i sadržajno još više prihvatljiva za inače sugestivnu TVN1 BiH te je redakcija iste prenijela na svoj web portal.

Tekst je očito pravljen, ili barem tako shvaćen i prihvaćen od portala koji su ga objavili – jednostrano za potrebe priče o razlozima napada na plakate u Zenici i Bužimu.
Uzevši u obzir ugled, veliko obrazovanje, ogromno životno iskustvo, plodonosno izdavaštvo i opće znanje akademika Karića, za ovu kolumnu možda vrijedi reći ono poznato – “želimo vjerovati,” odnosno nadamo se da je posrijedi nesporazum. Naime, kolumna sadrži neke pogreške koje bi mogle opasno dezinformirati čitateljstvo, ne samo u vezi sa “spornim” plakatima nego i svijetonazorski, te doprinijeti već postojećem nerazumijevanju islamskih vrijednosti u javnom prostoru, a sve za jednostrane potrebe onih koji su digli halabuku sa cijelim slučajem.
Stoga izdvajamo nekoliko spornih detalja u njegovom tekstu, uz navode o čemu se zapravo (ne) radi.

“Simpatični sufija” sa malim “mekteblijom”

 

U jednom dijelu ovog eseja se kaže: “Radost kršćana, katolika ili pravoslavnih, koji će proputovati kroz Bužim i vidjeti da im se čestita blagdan Božić i Nova 2022. godina. Taj putnik i građanin, taj katolik i pravoslavac, oni nisu ni HDZ, ni SNSD, oni nisu rušitelji Bosne i Hercegovine. Oni su jednostavno putnici, oni su ljudi koji se raduju toj čestitci.”
Govoreći o prometnoj “gužvi” kroz Bužim koji je inače napustilo dosta žitelja, nagađa se moguća slučajnost prolaska određenih Katolika ili Pravoslavnih kroz ovaj grad. Stoga ispada kako je billboard čestitka tamo za svaku slučaj, ako bi vozilom tuda slučajno prošli neki Kršćani. Da li bi se oni radovali toj čestitci, ne možemo znati jer bi to opet bilo nagađanje. Ali u današnjoj preplavljenosti plakatima sa svakakvim reklamama, čestitkama, porukama, teško da bi i ovaj plakat primjetio, da nije bio medijski razvlačen.

Dalje se kaže:
“U Kur’ānu na više mjesta Bog oglašava da On nije htio da čovječanstvo bude jedne vjere! Bog to različito čovječanstvo poziva da se “natječe u dobru“. U Kur’ānu Bog nije nigdje nazvan muslimanskim Bogom! Bog je u Kur’ānu imenovan kao “Bog /Gospodar/ svih svjetova!“
Ovaj pasus je nekako upadljivo sugestivan. Plakatima se nije insinuiralo da “čovječanstvo bude jedne vjere.” Ništa na porukama sa plakata nema veze sa kur’anskim citatom, tako da je ovo ispalo bespotrebno, kontraproduktivno i neupućene može navesti na neprijateljstvo prema autorima plakata koji ničim nisu navodili da “svi trebaju biti jedne vjere,” ali po ovome ispada kao da jesu.

Da li iko zna taj slavni rođendanski datum?

Zapravo, rijetki su možda opazili da se radi o suprotnom. Fanatični zagovarači obaveznog nametanja gregorijanske nove godine za svakoga treba da budu obaviješteni kako ‘čovječanstvo ne treba da bude samo jedne vjere,’ niti može da bude po životnoj logici. Ne treba čovječanstvo ni da bude samo jednoga kalendara, samo jedne vrste praznika. Stoga, ovdje već postaje jasno da akademik možda nije shvatio kako se suštinski ne radi ni o kršćanskoj niti o bošnjačko-muslimankoj tradiciji to jest blagdanima, nego o sekularizmu. I ne samo akademik nego mnoge javne ličnosti to nisu shvatile, ili nisu željele shvatiti. Ne sekularno, kao klasično odvajanje crkvene ustanove od svijetovne države, nego sekularizam, o njemu se radi u toj priči. Novu godinu, djeda mrazove i jelkice kao obavezan dekor svake godine u svim javnim institucijama ne nameću ni Katolici niti Pravoslavci, nego agresivni sekularisti. “Obavezno” smrzavanje usred noći na ulicama i trgovima, umobolno histerična upotreba pirotehnike kojom se teroriziraju i traumatiziraju stariji ljudi i životinje, orgijanje uz rasipanje hrane, pića i novca, ništa od svega toga nije dio ni kršćanske tradicije, ne samo muslimanske. Ipak se to radi, a u tome “uživaju” i deklarisani ateisti koji za sebe tvrde da nemaju ništa sa religijom, osim u slučaju zapadnjačke verzije božića i katoličkog praznika Silvestrovo poznatog pod nazivom nova godina. Tako da je ovdje potrebno da se i Kršćani ograde od sekularista koji su praktički ukrali neke njihove blagdane, te ih banalizirali i pretvorili u njihovu suprotnost. Mogu da se ograde i preko plakata poput zeničko-bužimskih a mogu i preko elektronskih medija ako im dopuste. Inače, u nekim krajevima svijeta postoje kršćanske sljedbe koje odbacuju djeda mraza javne proslave božića i nove godine na ovaj način. Iako malo, ima ih i u Bosni.

Dalje se u tekstu kaže:
“Ne znaju mnogi muslimani da i mi muslimani imamo pravo obilježavati rođenje Isāa el-Mesīha, sina Merjemina (Isusa Krista sina Djevice Marije). Pa, molim vas ja sve lijepo, molim vas iz srca, poslušajte sljedeće: Nijedno rođenje niti jednog Božijeg poslanika u Kur’ānu, u koji mi muslimani vjerujemo da je doslovna Božanska Riječ, nije tako detaljno i tako uzvišeno opisano kao što je to slučaj sa rođenjem Isāa el-Mesiha (Isusa Krista)!”

Ovdje se opet otišlo dalje od suštine i od same tematike. Nije sporno da muslimani mogu neobavezno obilježiti rođenja Isusa a.s. iliti Mesiha, a mnogi to i rade širom svijeta. Ali je u cijeloj postavci bitan način obilježavanja, ne obilježavanje samo po sebi niti “proslava.” To opet nema veze sa novom godinom i sa njenim sekularističkim poimanjem i nametanjem na koje se odnosi poruka sa bužimsko-zeničkih plakata. Usput, akademik ne spominje koji je datum određen za takvu komemoraciju, da li 25 decembar po gregorijanskom ili po julijanskom kalendaru? Ako akademik želi da muslimani obraduju susjede svojim dovama za Isusa a.s. i njegov rođendan, kako da to učine bez zapostavljanja bilo Pravoslavaca ili Katolika koji isti blagdan obilježavaju sa datumskim razlikama, što je valjda svima poznato. Možda mumini znaju kada je on stvarno rođen pa tada obilježe njegovo rođenje, ali nema podataka o tome u ovom tekstu.

“A i famozni Djeda Mraz dā se protumačiti kao jedan lijepi dobroćudni sufija koji je išao selom i udaranjem u bubanj podsjećao muslimančad da idu u mejtef!” – Kaže se pored ostalog u akademikovom eseju. Možda se priča o djeda mrazu može i ovako protumačiti ali to je stvar nečije slobodne mašte, i niko nikom ne brani da zamišlja djeda mraza kako želi. Najčešća i najnametljivija tumačenja su ona komercijalna, to jest američka, djeda mraz kao neodvojivi sponzor coca cole, i obrnuto.

U još jednoj rečenici akademik se udaljava od poente sage o plakatima. Kaže – “kršćani nisu HDZ, hrišćani nisu SNSD.”
Niko nije ni spomenuo na plakatima da ovo ima veze sa spomenutim političkim partijama, niti je poruka usmjerena prema “kršćanima” i “hrišćanima” zbog stranačke pripadnosti. Zapravo, nije upućena nikakvim ni “hrišćanima” ni “kršćanima,” nego prvenstveno muslimanima i to ne kao poziv nego kao podsjećanje. Akademiku je valjda promakao taj detalj. Katolici i pravoslavni imaju pravo obilježavati svoje blagdane, niko ne spori te stvari, niti im iko smije braniti.

Nakon što su ovoliko zbrke i tenzija stvorili zbog poruke koja nikog ne vrijeđa, medijski sekularisti sada mogu da “likuju” jer su, kao i toliko puta prije, uspjeli vještački formirati napetosti između nekih muslimana i nekih kršćana da bi potom probali sebe nametnuti kao “mirotvorce” koji kao stišavaju tenzije. Kao po sistemu “zakuhaj onda smiruj,” i to da budeš “neutralna strana.” Pri tome se služe raznim manipulativnim sredstvima do kojih dođu. Zato je ovaj akademikov tekst objavljen upravo na portalima takvih medija. Prepoznali su u njemu potencijal za indoktrinaciju publike svojim svijetonazorima. Za sada djeluje kao da im ide od ruke. Ipak, ma koliko jaka, to je samo privremena moć televizije i druge elektronike, i dalje nije dosegnuta moć istine.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.