Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Kako me lijepo podsjećaju ove vile sa “crvenim krovovima” naših nacionalističkih tajkuna, moćnika u vlasti i kriminalaca, u lopovlucima i domaćem znoju stečene, sa onima naših “Neumaša” i “crvenih” vlastodržaca u bivšoj lijepoj Jugi.
Istina je, da su ovi prvi bili “zasluženi” crvendaći po svojim zaslugama, pozicijama i funkcijama, poslije onog oslobodilačkog rata protiv fašista i domaćih izdajnika, a ovi su naši domaći “novokomponovani” kao recidivi onih blajburško-ravnogorskih izroda, kao agresorski papci, zlih ideoloških nakana, uzurpatora i stvaralaca zločinačkih tvorevina, od RS-a do Herceg Bosne.
Dok su “Neumaši” gradili svoje vikendice sa crvenim krovovima i društvenim materijalnim sredstvima, dotle ovdašnji agresorski vlastodršci, na kriminalan i lopovski način, sa opljačkanim finansijama bilo banaka ili građanstva, izgradili svoje vile, od Mostara do Dedinja, preko Poljina.
Dobro se prisjećam, da sam tih godina (1960.) bio parlamentarac Skupštine BiH, iz udruženog rada,te sam bio veoma grlat i aktivan u skupštinskoj raspravi o našim “neumašima”.
Neki su mi i zamjerili, te kada je bila priprema i izbori za parlamentarce naše iz BiH u Saveznoj Skupštini SFRJ u Beogradu, na sjednici Predsjedništva SSRN (socijalističkog saveza radnog naroda) o našim kndidatima, u to vrijeme je bio i takav sistem odlučivanja, našao se jedan znani “Neumaš” koji me je lažno oklevetao da sam kao tehnički direktor u to vrijeme Termoelektrane u Gacku, nepravilno dijelio stanove ove firme, te su me skinuli sa liste kandidata.
Međutim, moj dobri Predsjednik Skupštine BiH, u to vrijeme, gospodin Zlatan Karavdić (čiji je rah. Babo bio moj nekadašnji direktor realne gimnazije u Sarajevu) formirao je odmah komisiju Skupštine i poslao je na teren Gacka, Mostara i Sarajeva da ispitaju moj slučaj.
Poslije veoma dobrog nalaza i pozitivnih ocjena za moj rad i pošteno djelovanje u firmi i na terenu mojih aktivnosti, povratili su me na listu, te izborom u Skupštini BiH, izabran sam za našeg parlamentarca u Saveznoj Skupštini u Beogradu za mandatni period 1986/90.
U mome slučaju, veoma je interesanta moja sudbina i priča, a sve se dešavalo tajnovito, ali zahvaljujući dnevnom listu „ Oslobođenje „ i njihovom novinaru koji je sutradan sve to objelodanio u novinama, tako sam i saznao istinu , mogao sam djelovati,uz pomoć gospodina Zlatana Karavdića, koji je cijenio moje angažovanje.
Međutim, ovi naši današnji agresivci i kriminalci, sa svojim nacionalističkim nakanama, od Dejtona do danas, provode javno i nedvosmislenu uzurpatorsku i kriminalno-lopovsku politiku u svim domenima našeg društvenoga suživota.
Prije svega sa svojom rušilačkom i nacionalističkom stranačkom politikom, gledajući svoje stranačke i lične interese, dva najopasnija “kriminalna blizanca” guslar iz Laktaša Milorad Dodik i orguljaš iz Mostara Dragan Čović isključivi su remitilački faktor na putu i razvoju države do Evrope i NATO-a.
Svakako im je od pomoći i treći u vladajućoj strukturi, Bakir Izetbegović kao čelnik najjače stranke SDA u Bošnjaka.
Dok su ova dvojica, Milorad i Dragan, isključivi secionisti i javni rušitelji države, sa namjerom izlaska iz njenoga sistema, formiranjem svojih državica i pripajanjem istih veliko srpsko-hrvatskim već viđenim zabludama i suludim nakanama, stvaranja velike Srbije i bivše NDH-azije.
Nije niti čudno, da su im upravo i glavni podstrekači i mentori u njihovim glupostima, sa istoka Aleksandar Vučić i njegovi brojni “vučići” nistomišljenici, kao i sa zapada izvorni HDZ sa Andrejom Plenkovićem i predsjednikom Zoranom Milanovićem sa saradnicima.
Dotle je treći, Bakir Izetbegović dio kriminalnog kola sa svojim ulizicama, koji se tajnovito i kafanski susreće i dogovara sa ovim istinskim rušiteljima i velikim nacionalistima, ali to sve čini u ime Bošnjaka.
Rekao bih, za razliku od dvojca „ razornih blizanaca „, Milorada i Dragana, Bakir donekle ima nekog i potrebnog patriotskog osjećaja u cilju sačuvanja jedine nam domovine, a da li su mu interesi, ipak, za neku „ fildžan „ državicu i sopstveno stečeno bogatstvo teško je procjeniti, uglavnom će mu pripomoći “vodeni valovi” koje nagoni na mlinove svojih koalicionih partnera, sve ove brojne godine, stranke HDZ i SNSD-a i njegovih čelnika.
Mora se priznati, da je godinama sa HDZ-om i Draganom Čovićem držao firmu Aluminij u statusu uzurpirane državne imovine i nedostatku radničkih prava drugih radnika (nehrvata).
Godinama su zajednički držali grad “slučaja” Mostar i njegove građane kao taoce njihove nacionalističke politike i sopstvenih stranačkih interesa.
Isto tako, Bakir je često sa Miloradom Dodikom dogovarao i njihove interese, sa svojim Fadilom Novalićem, na relaciji Federacije i RS-a.
Tako je ustupio Dodiku i njegovoj stranci, svoje stranačko mjesto u parlamentu Doma naroda, što se pokazalo i ubitačno za sistem odlučivanja.
Sve u svemu, zanemaijući njihovo silno bogatstvo koruptivnim metodama stečeno i još uvijek teško dokazivo u ovakvom našem bolesnom pravnom sistemu, bila bi puna sreća i zadovoljstvo, da se ova tri “štetočinska lika” što prije zauvijek eleminišu sa naše političke scene.