Poruka Vučića

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Ostaje nam svima, nama i vama, da se zapitamo dokle zaista vjerovati i Aleksandru Vučiću i njegovim brojnim “vučićima“ recimo Vulinu, Dačiću i ostalim istomišljenicima?
milann
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Upravo zahvaljujući saradnji i redovnoj objavi mojih tekstova “Sandžaklija Magazinu“, pišem i šaljem vam ovaj tekst.

Poštovani i dragi moji Novopazarci i Sandžaklije, maksuz vama iz lijepe, ponosne i prkosne Bosne i Hercegovine, pišem ovaj sadržaj uz srdačne pozdrave i najljepše želje za vaš prosperitet i svaki napredak.

Kao, Novopazarski zet i uz srdačan pozdrav sinu Goranu, rođenom u vašem gradu, danas građaninu prelijepe Švicarske, baš ovim povodom i simbolikom o kojoj je riječ, želim vas podsjetiti na mnoge događaje.

Kao rođeni sarajlija, Bosanac ili bosanski Srbin, odrastao i odgajan u duhu zajedništva, ljubavi, humanosti, dostojanstveno u okruženju mojih vrlih komšija Bošnjaka, ostao sam obogaćen tim mentalitetom i prekrasnim  Božjim/Allahovim porukama  iz Kur’ana i Evanđelja, u ovom tmurnom i zlom vremenu dešavanja, ostao sam i dosljedan toga puta.

Upravo ovim povodom nemilih događanja u Priboju, te posjeti predsjednika Aleksandra Vučića i njegove besjede, kao i poruke  iz naslova “Srbi i Bošnjaci neće se tući“ želim vam i ponešto poručiti, kao iskusni i vrli građanin ove moje jedine domovine Bosne i Hercegovine, koja i dan danas živi i bori se protiv recidiva ideološke matrice Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića iz Karađorđeva.

Kao agresori i uzurpatori, sa istoka i zapada, veliko srpski i veliko hrvatski ubojiti nacionalisti, sa svojim guslarom iz Laktaša i diktatorom Miloradom Dodikom i jaranom “rušilačkim blizancem“ orguljašem iz Mostara, doglavnikom Draganom Čovićem, ne vole ovu Bosnu i Hercegovinu i često slave svoje genocidne tvorevine Republiku Srpsku i Herceg Bosnu.

Žive u ludačkoj težnji i nastojanjima da ih pretvore u državice, da ostvare raspad naše države i da ih pripoje “srpskome svetu“ velike Srbije i nekadašnje ustaške NDH-azije.

Kao uspješni student beogradskog Univerziteta i svršeni elektroinžinjer, bio sam graditelj velikih industrijskih objekata u Srbiji i mojoj Bosni i Hercegovini, ukupno šest velikih tvornica, te sam kao stručnjak  doprinio dosta  razvoju ovih nam nekadašnjih prekrasnih Republika, velike nam sjajne Juge.

Bio sam i aktivni društveno-politički radnik ili parlamentarac Skupštine SFRJ u Beogradu ispred moje domovine BiH. Nekada sam se, početkom 90-tih godina u ovoj istoj Saveznoj skupštini i sukobio sa Slobodanom Miloševićem, tvorcem tzv. “balvan revolucije“ koja se rađala u to vrijeme i razvijala od Triglava do Đevđelije.

Pitao sam ga tada, da li je svjestan da će doći vrijeme kada će odgovarati pred sudom pravde, za ova svoja nedjela, a njegov odgovor je uslijedio: “ To je želja moga srpskoga naroda“.

Osvrćući se danas na sve sudske odluke međunarodnog suda u Hagu i njihovu doktrinu da narodi nisu krivi, već su induvidualci odgovorni , njima se sudi, kao ratnim zločincima , rekao bih, neka bude tako za individualnu odgovornost, ali je činjenica, bar u Bosni i Hercegovini, da je ostala kolektivna mržnja i narodi se mrze, što je i prava i jedina istina.

Lično znam, da ste imali jednog veoma uzoritog, čestitog i umnog čovjeka, rah. efendiju Zukorlića, koji je uvijek ispravno mislio i dobro govorio, upravo u interesu svih vas, svojih Sandžaklija.

Nažalost, takvih ljudina je danas malo ostalo i kod nas i  kod vas, na svim našim Balkanskim prostorima.

Ovim želim posebno da istaknem i sve “slavopojke“ i poruke i vašeg predsjednika, gospodina Aleksandra Vučića, koji upućuje i vama povodom nemilog događaja u Priboju. Ovo ističem iz razloga, veoma dobrog poznavanja istoga i brojnih sličnih poruka, koje godinama odašilje nama u našu Bosnu ponosnu, ali je njegovo ponašanje, nažalost sasvim kontradiktorno namjerama i željama ostvarenja njegovih poruka. A, zašto?

Ima za svoga glavnog mentora i savjetnika, velikog Srbina i rušitelja naše Bosne i Hercegovine, posebno javno istaknutog mrzitelja “Muslimana“ kako ih često naziva u našoj domovini, guslara i psihopatu, svoga doktora Radovana Karadžića iz Haga, guslara iz Laktaša Milorada Dodika.

Dakle, on nije niti Bosanac, niti bosanski Srbin, mrzi ovu državu do zlih granica, a miljenik je svoga Vučka i njegovih vučića iz Beograda. Zajednički su negatori genocida u Srebrenici i svojih ubojitih  agresorskih dejstava u Bosni i Hercegovini, rušitelji njenoga sistema vlasti i redovni osporavajući elementi njenoga integriteta i suvreniteta.

Pored moga silnog životnog iskustva, kao građanina ovih naših nekadašnjih zajedničkih prostora, svjetski čovjek, privrednik, professor i poliglota više jezika, studirao sam Elektrotehniku u neposrednoj blizini i Vučićevog Pravnog fakulteta.

U više navrata sam mu i lično pisao otvorena pisma, gajio sam i određene simpatije, posebno iza brojnih njegovih slavopojki, kakva je recimo i ova vama upućena, ali mu nikako mi Bosanci nismo uspjeli nikada dokazati da se treba osloboditi ovakvih i sličnih “krpelja i stjenica“ i raznih štetočina, koji nama građanima Bosne i Hercegovine, još uvijek sišu krv iz naših vena, kao recidivi ideologije i politike naslijeđene od Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana.

Iako je to poznato mojim vrlim Sandžaklijama, ali vrijedi ponavljati, koliko su Srpske agresorske snage držale u opsadi moje Sarajevo i ubijali njegove nevine građane.

Isti srpski agresor je sa istoka kao i hrvatski sa zapada, napadao, rušio i ubijao nedužno stanovništvo Mostara, a hrvatske snage su 09. maja 1993, godine napale sve Bošnjake i odvodili su ih u brojne logore po Hercegovini. Isto tako, hiljade naših mostaraca, sa cijelim porodicama su protjerani u zemlje Evrope i svijeta, a imovina im je opljačkana.

Ostaje nam svima, nama i vama, da se zapitamo dokle zaista vjerovati i Aleksandru Vučiću i njegovim brojnim “vučićima“ recimo Vulinu, Dačiću i ostalim istomišljenicima?

Poštovane i drage moje Sandžaklije, bar mi Bosanci i Hercegovci imamo jedno gorko u tužno iskustvo, do današnjih dana, te  nas ništa i ne može iznenaditi, uzdati se u se i svoje sposobnosti i mogućnosti, uz pomoć iskrenih prijatelja i nebesku pomoć.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.