“Visoka intelektualka“ Sanja na nacionalističkim RTRS i TVHB

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Govoriti o njegovom i Dodikovom konceptu realnosti i njihovoj liberalnoj demokratiji, šuplje su priče i obmane za javnost sa pozicije razmišljanja takve “visoke intelektualke“.
Picture 1
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Nedavno sam pisao otvoreno pismo “visokoj intelektualki“ Sanji Vlaisavljević, ne poznavajući je uopšte, samo iz razloga što je povrijedila na veoma brutalan i nedoličan način moj rodni grad Sarajevo i njegove građane, na veliko srpskoj  Dodikovoj televiziji RTRS.

Pomislih u prvi mah, da sam se možda i ujeo za jezik ili mi je rukica zadrhtala pišući pismo, zašto je to meni trebalo i da li to liči, istinskom velikom intelektualcu, svjetskom čovjeku, privredniku i graditelju šest velikih industrijskih objekata u lijepoj našoj Jugi.

Rođenom sarajliji ili često spominjanoj raji sa Vratnika, uzoritom učeniku, gimnazijalcu realne gimnazije, vrsnom matematičaru, bosanskom Srbinu, inžinjeru sa beogradskog Univerziteta i Elektrotehničkog fakulteta, te parlamentarcu  Savezne Skupštine SFRJ ispred naše lijepe, ponosne i prkosne Bosne i Hercegovine.

Međutim, slučajno sinoć (utorak 11.01.2022 god.) sjedeći ispred televizore uključih, što činim rijetko, kanal TVHB (televizija Herceg Bosne) program KOMPAS, koju vodi čimbenik Miroslav Vasilj, a gost mu je upravo “visoka intelektualka“ Sanja Vlaisavljević, kako reče rođena sarajka.

Odmah pomislih, da to je ona ista, kojoj sam pisao istinsko pismo, jer moja sudbina suživota i događaji na ovim prostorima su me dovoljno naučili, da iznosim istinu i samo istinu, bilo u pisanoj riječi ili nekom neposrednom govoru.

Veoma sam pažljivo saslušao cio sadržaj intervjua, što mi i nije bilo dovoljno, već sam sutridan (utorak 12.01.2022 god.) na YouTube, ponovo poslušao reprizu istog sadržaja.

Naime, cio sadržaj i karakter njenog izlaganja odmah mi je dalo povoda da istinski konstatujem, da je gospođa Sanja “visoka intelektualka“ upravo i našla pravu Crkvu tj. televiziju Herceg Bosne, gdje će se njenom Bogu pomoliti.

Priznajem, da mi je tog trenutka sasvim bilo jasno o kakvoj ličnosti je riječ, ali sam se morao sutridan isto tako potruditi da putem interneta, saznam i dođem do mnogih informacija i podataka za istu osobu, kako bi se uvjerio u vjerodostojnost mojih razmišljanja i konstatacija.

Upravo sam i saznao, da je Sanja “visoka intelektualka“ rođena te 1968 godine, negdje u Sarajevu, kada sam lično kao stručnjak, inžinjer, završio izgradnju nove Zlatare u Boru (Srbija) i kada sam sa drugom Titom, Jovankom i saradnicima u pratnji, bio na zajedničkom ručku, povodom puštanja u rad ove značajne tvornice.

Međutim, godine 1970 dolazim u Mostar na izgradnju velikog Aluminija, boravim u Francuskoj kod Pechiney na specijalizaciji i na najstarijem Univerzitetu u Evropi, u gradu Montpeljeju učim francuski jezik, radi komunikacije sa francuskim stručnjacima na izgradnji i primjeni njihove tehnologije i tehničkih riješenja.

Po završetku ove specijalizacije, sa grupom mojih tehničara boravimo kod firme “Siemens“ u Karlsruhu, na specijalizaciji cjelokupne mjerne tehnike i automatskih uređeja za Tvornicu glinice u Mostaru, a isporuka je ove firme.

Isto tako, boravio sam i u velikom Sovjetskom Savezu, u vrijeme izgradnje Termoelktrane Gacko, čija je tehnologija i oprema bila primjenjena, te u svojstvu tehničkog direktora u trajanju od osam godina, vodio sam cjelokupnu tehničku aktivnost.

Dakle, kao stručnjak za automatizaciju tehnoloških procesa, kao poliglota sa poznavanjem više svjetskih jezika i drugim mojim sposobnostima, uspješno sam izvršavao sve moje radne obaveze.

Ovo posebno ističem radi spoznaje moje ličnosti, veoma uspješnog visokog intelektualca, društveno aktivnog i porodično odgovornog građanina naše lijepe Juge i docnije moje jedine domovine Bosne i Hercegovine.

Međutim, napuštanjem moga rodnoga grada Sarajeva i dolaskom u Mostar, posebno u period agresije na ovaj grad, sa istoka i zapada, gubi mi se svaki duh, ljudskosti, humanosti i zajedničkog suživota, sa komšijama iz sarajevskog svijeta u doba moje mladosti.

Ko je mogao da pomisli, da će doći vrijeme zla, bola i tuge za izgubljenom našom realnošću radai življenja u lijepoj domovini, kakva je i bila Jugoslavija, poštovana i mcijenjena u cijelom svijetu, koji sam imao prilike obilaska i spoznaje naših vrijednosti?

Pored toga, što su moji ideali i idoli nestajali, promjenom realnosti zbivanja i življenja na ovim prostorima, sa dvojnom agresijom, nestaje i životni “zlata vrijedan“ aksiom iz Titova vremena, da sačuvamo “bratstvo i jedinstvo“ kao zjenicu oka svoga.

Nismo ga uspjeli sačuvati, kao mnoge ljudske vrijednosti i vrline, probudio se nacionalizam koji je negdje tinjao poput prvih ćelija karcinoma, ali se razvijao i metastazirao, kao ubojito sredstvo i gore od fašizma, protiv kojeg smo se borili.

Da se povratim na Mostar i riječi izgovorene “velike intelektualke“ Sanje Vlaisavljević u studiju TVHB, da je došla u Mostar kojeg izuzetno voli.

Došla je u Mostar, grad “ slučaja “ i neznajući da je isti danas, još uvijek “poluustaški“ grad, sa svojim istočnim i zapadnim dijelom, sa ustaškim ulicama od Mile Budaka, Lorkovića, Francetića i inih njihovih sljedbenika.

Došla je u Mostar, u kojem je vlast velike nacionalističke stranke HDZ-a, sa ideologijom osvajanja, uzurpacije i diskriminacije građana i stanovništva druge vjere i nacije, bila predmet progona, logora, ubijanja i protjerivanja u strane zemlje, obilovala divljaštvom i razbojničkim ponašanjem, po ideološkoj matrici “oca nacije“ Franje Tuđmana i njegovih mostarskih “doglavnika“ od Mije Brajkovića do Dragana Čovića i inih?

Sarajka, Sanja Vlaisavljević nije znala, da je na ulazu u firmu, koja je uzurpirana od HDZ-a i njenih bojovnika, bio crni grafit ispisan “Srbima, Bošnjacima i psima ulaz je zabranjen“?

Isto tako, Sanja nije čula niti je saznala da su 09. maja 1993 godine, vojne armade susjeda HVO-a i HOS-a, izvršili napad na Bošnjake Mostara, izvršili njihov progon i zatvaranja u brojne logore širom Hercegovine.

Isto tako, Sanja nije nigdje gledala na domaćim i stranim televizijama ili pročitala u tjedniku “Feral Tribune“ iz Splita, da su čimbenici i nacionalisti HDZ-a sa Mijom Brajkovićem, poslije izgubljenih izbora za Gradsko vijeće, upravo otvorili “SEZONU LOVA NA VIJEĆNIKA“ na moju malenkost Milana Jovičića, izabranog vijećnika sa građanske liste “za jedinstveni Mostar“.

Sa tadašnjom ponudom međunarodnih faktora za politički azil, po izboru države, nisam se odazvao, već sam ostao u svojoj jedinoj domovini, da se i dalje na svoj način borim za njenu opstojnost i prosperitet.

Lucidno je i licemjerno, poštovana “velika intelektualko“ Sanja Vlaisavljević, doći u Mostar i na njihovoj televiziji HB, kao što si slične uvrede i za Sarajevo iznosila na veliko srpskoj televiziji RTRS-u, te isticati laži i obmane, koje godinama slušamo, o ugroženosti hrvatskoga naroda, a ne govoriti o bolesnim političkim ambicijama Dragana Čovića, koji pored patriote i “zlatnog ljiljana“, građanina ove  nam jedine domovine, gospodina Željka Komšića, ne može ostvariti svoje želje i nakane.

Govoriti o njegovom i Dodikovom konceptu realnosti i njihovoj liberalnoj demokratiji, šuplje su priče i obmane za javnost sa pozicije razmišljanja takve “visoke intelektualke“.

Možda  je Sanji i teško shvatiti da su zaista građani birali Željka Komšića, te po potrebi opet će ga birati, jer ne žele vidjeti i doživljavati nacionaliste u svakoj našoj narednoj vlasti u institucijama i na  najvišem nivou.

Kako je pozitivno tumačila i svoje viđenje razgovora i dogovora u Dubrovniku, između gospode Plenkovića i Bakira Izetbegovića, trebala je zanti da je i ranije slične tajne i kafanske dogovore vodio sa Draganom Čovićem u Mostaru o gradu Mostaru, pa smo godinama bili taoci te nakardne politike i njihovih međusobnih dogovora.

Treba znati, Sanja “visoka intelektualko“ da svi u ovoj nam našoj Bosni i Hercegovini trebamo i moramo biti ravnopravni i jednaki, po svim ljudskim pravima, te što bi Milorad Dodik, guslar iz Laktaša i bio moj prestavnik bosanskog Srbina u vlasti, kada i nije bosanski Srbin i ne voli ovu državu, a po kriminalu i lopovluku je sebi obezbjedio vilu na Dedinju.

Zašto bi Hrvati iz Bosne, čiji je grobar bio Franjo Tuđman (po konstataciji književnika i novinara Ivana Lovrenovića) imali svoga prestavnika u Draganu Čoviću, koji je inače sličan grobar hercegovačkih Hrvata?

Dakle, suština je Sanja Vlaisavljević, u realnoj činjenici da ova država naša jedina, kao buduća članica Evropske zajednice, mora i treba biti građanska i sekularna država, a nikako nacionalistička, kojoj teže i tvoji miljenici Dragan Čović i Milorad Dodik.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.