Neko ih je prevario,
Lošu riječ kao put im predstavio,
U nebeski krug lažno podigao,
Dok po zemlji nered čine.
Iz kruga su pravu ime dali,
I pravdu pod noge bacili!
Neko im je podmetnuo laž,
Strašnu upletenu riječ.
Odobriti ubijanje nevina čovjeka,
Grijeh je, koliki i ubiti sve ljude!
Tim mladićima na raskršću,
Neko je pokazao pogrešan put,
Slagao ih da nevini – nisu nevini,
I da im je krv nevinih halal,
A njih zbog toga čeka slava,
Na ovom svijetu – status heroja,
Ime bulevara, škole, vrtića,
Spomenik na nekom trgu,
U vječnosti – bašte raja.
Ubiti jedan narod?
Istrijebiti ga…
To nije moguće.
Neko ih je na tome prevario,
Otrovnu riječ medom osladio
Zločin slavom opjevao.
Sakrio im istinu da narodi nestaju
Samo kada su nepravedni,
Kada su ogrezli u zločinu,
Kada na zemlji nered i smutnju siju,
Kada se ne odazivaju na istinu!
Kada otimaju tuđe, na čast nasrću…
I da ako sve to nisu, u ime Boga,
Bog ih čuva!
Neko ih je strašno prevario!
Usadio im vjeru u vjeru kruga,
Srušio im urođeni poriv o čovjeku,
Kada im čovjek postaje antičovjek,
Kada im ljudi postaju lažni ljudi.
Neko ih je prevario!
Jer u torove se ljudi ne ugone,
A, oni, mladići sa raskršća u krugu,
Torove su oko sebe sagradili,
U krugu se iznad svijeta uzvisili
Uvjereni da im je Bog to mjesto dao.
Neko ih je u svemu tome prevario,
Med i žuč u riječi pomiješao,
Halalio im zlo a dobro haramio,
I čovjeka na žrtvenik kruga okovao.
