Lažne suze sina razmetnoga

Ilustracija: Pedro Takahashi
Ilustracija: Pedro Takahashi
Koga treba da fascinira veličina? Zaboga, badnjak je, kao i uopšte verski rituali, samo simbol. Kao zastava na primer. Ne mora jarbol od sto metara da biste bili veći patriota, ne mora cela mladica hrasta da biste bili veći vernik.
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

I ove godine je organizovano tradicionalno takmičenje ko će uneti veći badnjak u predsedništvo. Na žalost aktuelnog predsednika, njegov prethodnik je i dalje u vođstvu i može ga se nadmašiti samo unošenjem stogodišnjeg hrasta. Utešna nagrada je što je ovaj aktuelni ipak prvi koji je navukao štrikane rukavice da bi (po toplom vremenu!) uneo badnjak. Što je, priznaćete, pravo osveženje za nekoga ko se inače ne ophodi u rukavicama.

Koga treba da fascinira veličina? Zaboga, badnjak je, kao i uopšte verski rituali, samo simbol. Kao zastava na primer. Ne mora jarbol od sto metara da biste bili veći patriota, ne mora cela mladica hrasta da biste bili veći vernik. A kad smo već kod toga – zašto se verski običaji upražnjavaju u državnim ustanovama? Valjda se ti praznici slave kod kuće i u crkvi? U preduzećima se slavi samo Osmi mart i to tako što ženski deo kolektiva ode kućama dok se muški sladi prasetinom. Pa ni Prvi maj, koji je državni praznik, ne slavimo tako što organizujemo izlete po kancelarijama, nego roštiljamo po izletištima. Kao što ni na Veliki petak ne idemo okolo sa krstačom na leđima da bismo svima pokazali kako se sećamo Golgote (one pre Đokovića u Australiji).

Ali, da se ne zavaravamo, zna ova vlast odlično šta je bukvalno a šta simbolično. Simbolične su nadoknade za rad koje plaćaju strani „investitori“, simbolične su povišice prethodno ukradenih penzija, simbolične su kazne za podržavaoce vlasti. Zna vlast i da po Ustavu predsednik republike simbolizuje državno a ne partijsko jedinstvo, kao i da mural simbolizuje genocid. Zna takođe i da pominjanje polnog organa ne znači bukvalno pozivanje na coitus sa nečijom majkom, kao što zna da aluzije, metafore, hiperbole ne znače bukvalno pišanje po grobovima niti prizivanje rumunskog scenarija, barem ništa više nego što je onaj preteći SMS koji smo svi dobili usred pandemije bio prizivanje italijanskog scenarija.

Zna vlast i da na Božić tradicionalni pozdrav počinje sa: mir božji, a ne sa: ostrvi se na bližnjeg svog naročito ako ti se učini da bi on mogao počiniti jeres da bude kandidat na izborima. Kao što bi, ako se već predstavlja kao verujuća i u crkvu a ne samo partiju, morala da zna da na blagdan treba biti blag prema inovercima i nevernicima i da nije bogougodno siktati po televizijama da ne možeš da gledaš te „lažne suze foliranata koji glume da im je do nečega stalo a pojma nemaju ni o čemu“. Jer zna se valjda ko jedini sme da pusti lažnu suzu na televiziji. Dobro, i Putin.

Čudnom podudarnošću, baš nekako dan-dva ranije, videli smo na javnom servisu jednu suzu jednog televizijskog autora koji bi po svemu nadmašio sve ostale takmace na predsedničkim izborima. Ne samo da je dobro poznat najširoj publici, što je značajno jer se nema ni vremena ni medija za upoznavanje novih lica, nego je, opet za razliku od svih ostalih a naročito aktuelnog predsednika vlasti – i opšte omiljen. Drugo, takođe za razliku, on od naših para novčano nagrađuje samo one koji to zasluže svojim znanjem a ne svojom partijskom pripadnošću.

Mir božji, neka potera počne.

 

SANDžaklija preporučuje

Šta naši urednici čitaju, gledaju i slušaju svake hefte. Prijavite se za Heftični Bilten i nikad više ne propustite velike priče.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.