Kako se to pjeva u Sandžaku

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Ilustracija: Suncana Kuljis
Ilustracija: Suncana Kuljis
Ne zna Bošnjak da pjeva i pjesmom poziva na mržnju, čak i kad hoće.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Sandžak je prostor dobrih ljudi, koji katkada znaju zapjevati. Pjeva se u mom Pazaru, u Tutinu, Sjenici, Prijepolju, Novoj Varoši, Priboju, Rožaju, Beranama, Petnjici, Bijelom Polju, Plavu, Gusinju, Pljevljima… I vazda se pjevalo.

U pazarskim kahvama, restoranima, buregdžinicama i ćevabdžinicama čuje se i sevdalinka i ilahija, a ponekad i neka druga pjesma. Pjeva se pjesma sevdalinka, pjesma ljubavi i o ljubavi. Poneki znaju i neku drugu veselu pjesmu. Ali ne znaju, nikada nisu umjeli pjevati o mržnji, niti pjesmom dovoditi do bilo kakvih neprijatnosti bilo kome. Prosto, to nije u duhu i mentalitetu ovog naroda.

Bošnjak pjeva sevdalinku i drhti, ponekad i zaplače, posebno kad se zaželi svog zavičaja i negdje čuje: „Oj Sandžaku mjesto moje drago / Ti si ponos ti si moje blago“ pa nastavi „Kad pogledam sa bedema vidim divan grad / Novi Pazar moj zavičaj najmiliji grad“, a zatim pređe na Sjenicu i kaže „Mlado momče za Sjenicu pita / Je l’ Sjenica gdje je nekad bila“ i sa nje na „Kladnice mori Kladnice / S koje si strane Sjenice“.

Ne zna Bošnjak da pjeva i pjesmom poziva na mržnju, čak i kad hoće. Eto, pjesmom se sjeća i 1809. godine i krvavog pohoda na Novi Pazar i Sjenicu, pa opet prefinjeno pjeva „Oj golube moj golube / Ne padaj mi na maline, goro zelena / Ne padaj mi na maline, ružo rumena“ Pjeva i o opustjelim pljevljanskim mahalama, ali opet prefinjeno: „Moćevčiću mali Carigrade / Dok bijaše dobar li bijaše…“

Pjeva tako i o svojim gazijama i ne zaboravlja ih, ali opet ne vrijeđajući nikoga. Upamtio je svog Jusufa Mehonjića kroz stihove „Mlad se Jusuf oženio / Do ponoći s ljubom bio“, svog Ali-pašu Gusinjskog kroz prekrasne izvore, Muftiju Šemsikadića, Mehamed-pašu Sokolovića, Mula Jakupa Kardovića, Husein-kapetana Gradaščevića, Husrev-bega, Isa-bega, braću Moriće i na desetine drugih velikana… a upamtit će i Muftiju Zukorlića. Pjeva i pamti ih, ali nikog ne vrijeđa niti omalovažava pjesmom.

Katkada pjeva o užem zavičaju, kao u sevdalnici ”Ne čudim se Šipu u planini / ni Rožaju što je pod planinom / ni Akovu što je u tjeskobi / ni Pazaru što je na jordamu / ni Sjenici što je u ravnici.” Raduje se huku svojih rijeka Ibra: “Ibar voda nema broda, do sve kamen do kamena”, Lima “Kad puhnula zima oko Lima / Ja, kako je jadna Đula živa”, visinama svojih planina Hajle, Visitora, Javora, Golije, Zlatara… O ljepoti što je Bog dragi stvori za svačije oko i huku za svačije uho. I ne zna za mržnju.

Kroz pjesmu zna da iskaže filantropiju i kroz floru i faunu, pa tako se u njoj nađe i karanfil, zumbul, bjeturan, bor, badem, ruža, kadifa, cvijet, šeftelija, soko, golubica, lastavica, jelen, srna, utvazlatokrila, kumrija i svaka druga milokrvna biljka i pitoma životinja.

Ali, ne zna da mrzi i pjeva o mržnji. Nije mu u krvi, edebu i adetu, jer zna pjesmom da se brani i čuva srce od hrđaluka, zavisti i mržnje. Više voli da ga optereti čežnjom, žudnjom, željom za lijepim i ljepotom duha.

E, to se pjevalo od vajkada i pjeva u mom Sandžaku. I znalo se, a i danas se zna: “Kroz Bosnu ne pjevaj, kroz Srbiju ne sviraj i kroz Makedoniju ne igraj.” – s tim, što se u Sandžaku često dodaje još i: “Zasviraj, pa za pojas zadjeni!”

SANDžaklija preporučuje

Šta naši urednici čitaju, gledaju i slušaju svake hefte. Prijavite se za Heftični Bilten i nikad više ne propustite velike priče.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.