Želja da se najbliži obraduju nekoj lijepoj prazničnoj poruci okupljala je nekada cijelu porodicu. Novogodišnje čestitke bile su posebna draž. Pažljivo su se ispisivale i davale svečanu notu svakom domu. Danas rijetki njeguju tu lijepu naviku.
Hristinina majka Ranka prisjeća se kako su novogodišnje čestitke bile obavezan dio praznične atmosfere.
Jelke i zimski pejzaži, Snješko i Djeda mraz, rukom ispisane poruke koje unose vedrinu u praznične dane ostaju u lijepim uspomenama.
I u torbama poštara sve je manje čestitki.
Oni koji su na vratima bjelopoljskih porodica dočekivani sa posebnom radošću pričaju kako su stizali do svih adresa na kojima je sa uživanjem otvarana pošta.
Vremena kada su i džakovi i poštanski sanduci bili puni novogodišnjih čestitki, danas se prepričavaju sa nostalgijom.
Sa pošiljkama među kojima je najmanje čestitki, bjelopoljski poštari odlaze na teren. Obradovaće bar porodice kojima je neko drag čestitao Novu godinu ili Božić. Potrudio se da možda, poput Hristine, sa tek naučenim slovima iskreno i toplo ispiše riječi koje donose osmijeh na lice i očekivanu sreću u Novoj godini.