Njegoš i mi – Generator genocida dr Šemsudina Hadrovića

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Da, skandal je to veliki, jer nigdje na svijetu ne postoji takva bizarna situacija u kojoj dominantni narod svoju supremaciju nad manjinom vrši preko literature i školske lektire, kao što je to slučaj sa nama. Najcrnji primjer je svakako Gorski vijenac.
NJEGOŠ I MI – GENERATOR GENOCIDA DR. ŠEMSUDINA HADROVIĆA_61d10c44b5ba7.jpeg
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Na temu Njegoš i mi Bošnjaci će odmahnuti rukom i okrenuti se ustranu. Čast vrlo rijetkim izuzecima: Mubera Mujagić, dr. Suada A. Džogović, dr Esad Bajtal, dr Šemsudin Hadrović , Ilja Sijarić i možda još neki naši su junaci, kojima nije svejedno šta se iza brda valja. A naši književnici, profesori književnosti, političari i drugi intelektualci se ne pojavljuju ispod pepela kad je strašni Njegoš na pozornici. Skandal.

Da, skandal je to veliki, jer nigdje na svijetu ne postoji takva bizarna situacija u kojoj dominantni narod svoju supremaciju nad manjinom vrši preko literature i školske lektire, kao što je to slučaj sa nama. Najcrnji primjer je svakako Gorski vijenac. On je nekonvencionalno, nelegalno i nelegitimno oružje velike razorne moći. Dr Hadrović jasno naglašava njegovu vezu sa istragama muslimanskog življa na teritoriji Crne Gore i BiH u daljoj i bližoj prošlosti.

Podsjetimo se: Gorski vijenac je vjersko-ideološki pamflet-spjev u kojem je osnovna tema istraga poturica, predstavljena kao junačko djelo, vrijedno slave. Takvo nešto je nedopustivo u književnosti, zato Gorski vijenac nije književno djelo.

Književnost je univerzalna i vanvremenska civilizacijska tekovina zasnovana na humanizmu, etici i estetici. Toga u gorskom vijencu nema.

Nedopustivo je bilo koji zločin – a ne samo istragu jednog naroda –, opjevati ili opisati kao junačko djelo i proglasiti ga književnim. A baš to se desilo sa Gorskim vijencem. On je takav kakav je bezobzirnom bahatom silom uvršten u školske programe i nametnut đacima da ga izučavaju kao obaveznu lektiru.

Dr Hadrović se in bona fide odvažio i u podgoričkom Almanahu 2013. objavio esej pod nazivom Generator genocida; isti smo preuzeli i objavili na web magazinu bosnjaci.net također 2013. godine. Neka nam bude dozvoljeno da uz pohvale dr Hadroviću iznesemo i određene primjedbe na sadržaj eseja.

ISTRAGA POTURICA

Dr Hadrović u eseju eksponira problem što crnogorska naučna i književna javnost ne priznaje da su se istrage muslimanskog življa događale u kontinuitetu od vremena borbi protiv turskog okupatora sve do agresije Srbije i Crne Gore na BiH nakon raspada SFRJ, kao i to da Gorski vijenac obrađuje konkretan istorijski događaj istrage. Za ovo on podastire dokaz:
»Do nazad petnaestak godina sva izdanja Gorskog vijenca štampana su sa jednom rečenicom-konstatacijom koju je i sam Njegoš želio da istakne, a kasnije je Vuk Stefanović Karadžić samo ponavljao i u raznim oblicima potvrđivao:

Istoričeske sobitie.«

Za književnost kao vrstu umjetnosti apsolutno je nevažno da li je tema stvarni ili izmišljeni događaj. Stoga smatramo da je autor ovom problemu posvetio previše vremena i prostora u eseju, na štetu književne kritike, koja je krucijalni motiv svake rasprave o Gorskom vijencu. Naravno da su se mnoge istrage desile kao posljedica indoktrinacije izvršilaca sadržajem Gorskog vijenca – Srebrenica, recimo –, ali ovdje moramo razdvojiti istoriju od književnosti. Dokazati moramo da Gorski vijenac nije književno djelo, da bi mogli rješavati probleme koje taj pamflet prouzrokuje.

PONOVNO ČITANJE GORSKOG VIJENCA

Dr Hadrović u vezi pogubnog pjesničkog izraza u Gorskom vijencu piše:
»Sa aspekta današnje legislative ovakve bi izjave bile sankcionisane kao govor mržnje i raspirivanje vjerske i nacionalne netrpeljivosti, koji u konačnici podstiču na genocid. Pošto se to do sada nije desilo a tragične posljedice su evidentne, krajnje je vrijeme da se o ovome počne razmišljati sa vremenske distance u kojoj se nalazimo.«

NJEGUŠEVI RATNICI I ZLOČINCI IZ DEVEDESETIH: …Karadžić, Kilibarda, Rašković…

Nije jasno na čiju današnju legislativu autor misli, ako na crnogorsku, onda se ne možemo složiti: Crna Gora nažalost nazaduje što se tiče demokratskih procesa, a obzirom da je isto stanje i u cijeloj Evropi iluzorno bi bilo očekivati da će sutra biti bolje. Prije gore.
Obožavaoci Gorskog vijenca se koriste raznim manipulacijama da bi odbranili neodbranjivo: spjev je pisan u takvo vrijeme, treba ga umjeti čitati, pravilno tumačiti, istraga se nije desila… Za te potrebe smišljene su mnoge floskule.

Pored poznate ponovno čitanje u upotrebi su i druge, kao naprimjer drugačije gledanje i drugačiji pristup Gorskom vijencu. Autor nasijeda manipulacijama N. Kilibarde hvaleći ga ushićeno: „Intelektualno poštenje i iskrenost N. Kilibarde o ovom pitanju je veliko ohrabrenje i dobar početak koji ukazuje na mogućnost i potrebu drugačijeg gledanja i pristupa književnom djelu P. P. Njegoša a posebno Gorskom vijencu i Istrazi poturica. Dakle, namjera je i potreba da se novim viđenjem i ‘ponovnim čitanjem’ GORSKOG VIJENCA pomogne dosegnuti istina o Istrazi poturica, jer ta istina zasigurno nije samo onakva kakvom je vide mislioci crnogorsko-pravoslavne provenijencije, niti se ona kao takva može nametnuti i prihvatiti kao konačna i univerzalna.“

Nije moguće da se bilo kakvim čitanjem bilo šta promijeni; Gorski vijenac je sasvim prosto štivo da prostije ne može biti; malo đače smjesta shvati čitajući ga da je nešto strašno naopako i da je ludost ponovo ga čitati. Čudi autorovo uvjerenje da bi čitajući ga nekim čarobnim očima dosegli istinu o istrazi poturica. Kakvu istinu? Kome šta nije jasno? Kako će nam pusti Gorski vijenac ponuditi istorijsku istinu o istragama?

Umjesto da predloži povlačenje Gorskog vijenca iz školskih kurikuluma, dr. Hadrović kao u očajničkom pokušaju da se pamflet-spjev spasi i postane pravo književno djelo pita:
»Hoće li u Crnoj Gori biti i kada, provedena ¨revizija¨ tumačenja i pristupa Gorskom vijencu i kakve će ona promjene donijeti?«

Kakva revizija tumačenja, kakav pristup? Kakve crne promjene? Možda ova: „Preporučujemo da se neki dijelovi Gorskog vijenca ne čitaju u školama, jer su uvrijedljivi za naše Muhamedance“, kako stoji u nekom dokumentu koji autor navodi.

Preporučujemo da se Gorski vijenac ne čita ni u kojoj školi na svijetu. Samo to bi bilo čojsko i junačko rješenje tog opskurnog problema.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.