Džibrilova oporuka

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Jesmo li se mi ikada zapitali zašto volimo dunjaluk, da li zbog njegovih užitaka koji nas odvraćaju od pokornosti Allahu ili zbog iskorištavanja vremena u ibadetu i dobrim djelima koja će biti naš kapital na Ahiretu?!
Screenshot-2020-12-25-at-15.59.16-741x486
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Melek Džibril, a.s., je jedne prilike oporučio i obznanio Muhammedu, s.a.v.s., pet stvari. Ko ih bude ispravno shvatio, on je shvatio suštinu postojanja i suštinu vjere islama po kojoj bi svaki čovjek trebao da uredi svoj život. Prva oporuka je glasila: ”Živi kako god hoćeš, ali znaj da ćeš umrijeti.” Ovo je podsjećanje na izvjesnost smrti koja je sudbinski određena i koju niko ne može izbjeći. Smrt je odsutni koji se čeka, a koji će sigurno doći na vrijeme i neće ni sekunde zakasniti. Međutim, ono što je važno naglasiti jeste da će doći iznenada, bez najave, bez kucanja i bez traženja dozvole. Allah, s.v.t., je čovjeku dao mogućnost izbora u životu na ovom svijetu osim kod smrti.

Od čovjeka ni najmanje ne zavisi hoće li i kada smrt doći. Smrt je jednostavno kapija kroz koju će svi ljudi proći i to je odredba Svemoćnog Allaha, s.v.t. Ali, ono što se tiče ljudskog izbora važnije je od same činjenice da će svako biće smrt okusiti, a to je mogućnost izbora kako će okončati svoj život i u kakvom stanju će dočekati trenutak smrti. Hoće li umrijeti kao vjernik ili kao nevjernik, kao pokoran Allahov rob ili kao griješnik i razvratnik! To je suština ove poruke, jer kako god ničiji život nije isti, tako ni smrt neće biti ista, a također ni vječnost koja dolazi poslije smrti, a koja će biti u znaku vječne sreće i užitka ili u znaku vječne tuge i nesnosne patnje. Upozoravajući na ovu nepobitnu istinu Allah, s.v.t., u Kur’anu kaže: Misle li oni koji čine zla djela da ćemo s njima postupiti jednako, kao sa onima koji vjeruju i dobra djela čine i da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju. ( Kur’an, str. 500).

Druga oporuka bila je: ”Voli koga god hoćeš, ali znaj da ćeš se od njega rastati.”  O čovječe, koji si volio svoj imetak, svoju ženu i djecu, svoj položaj i ugled u društvu i svoje prijatelje, znaj da će doći dan kad ćeš se s njima neminovno rastati. I znaj da će se na Sudnjem danu mnoge ljubavi pretvoriti u mržnju, a mnoga prijateljstva u neprijateljstva. Allah, s.v.t., je objavio: Tog dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, osim onih koji su se Allaha bojali i grijeha klonili.  Jedan pobožan čovjek je na samrti upitao svoju ženu koja je sjedila pored njega i plakala: ”Šta te je rasplakalo?” ” To što ću uskoro postati hudovica”, odgovorila je. Zatim je isto pitao svoju djecu, a oni su odgovorili da plaču zbog toga što će uskoro postati siročad. Tada im je ovaj mudri čovjek rekao: ”Teško vama, svi plačete zbog mog dunjaluka, a niko se od vas ne brine kakav će biti moj ahiret i jesam li se pripremio za polaganje računa.” A poznati ashab Muhammeda, s.a.v.s., Muaz ibn Džebel je na samrti govorio: ”Gospodaru moj, Ti znaš da sam Te se bojao i da sam Ti bio pokoran, zbog toga se nadam Tvojoj milosti i oprostu. I Ti znaš da nisam volio ostanak na dunjaluku zbog njegovih ukrasa i prolaznih užitaka, već zbog dobrovoljnog posta, noćnog namaza i druženja sa učenim ljudima.”

Jesmo li se mi ikada zapitali zašto volimo dunjaluk, da li zbog njegovih užitaka koji nas odvraćaju od pokornosti Allahu ili zbog iskorištavanja vremena u ibadetu i dobrim djelima koja će biti naš kapital na Ahiretu?

Treća oporuka je glasila: ”Radi šta god hoćeš, ali znaj da će ti se po tome suditi.” Kako budeš radio tako će ti se i platiti. Nagrada na Sudnjem danu je u skladu sa djelima. Znaj da ništa, ni malo ni veliko, neće biti izostavljeno i da se nikome ni koliki je trun nepravda neće učiniti. I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete griješnike prestravljene zbog onoga što je u njoj. ”Teško nama!”- govorit će – ”kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!” – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti. ( Kur’an, str. 299). Knjiga naših djela na osnovu koje će nam se suditi je naš autorski rad, naših ruku djelo i ona će nam biti uručena na Sudnjem danu. I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati, na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati: ”Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati.  ( Kur’an, str. 283).

Džibrilova četvrta oporuka bila je: ”Znaj da je ugled i slava vjernika u noćnom namazu.” Nema ništa ljepše ni veličanstvenije od sedžde u osami. U tmini noći kad se duša potpuno preda užitku munadžata sa svojim Gospodarem Allahom, s.v.t. Kada se Njemu dovom obraća i jada na svoje slabosti i grijehe, potpuno svjesna da je samo Allah, njen Stvoritelj u potpunosti razumije i da samo On može oprostiti grijehe i tugu otkloniti. Da samo On može podariti smirenost, sigurnost i pomoći da ostaneš uspravan i priseban u svim situacijama. To su trenuci najboljeg odgoja duše koja čezne za čistotom i uzvišenošću.

Onaj ko upotpuni svoj iman noćnim namazom bit će ugledan, prepoznatljiv i slavan i na dunajluku i na Ahiretu. Takav ne treba nimalo da žali za lažnom slavom onih koji su tu slavu stekli putem nemorala, razvrata, nasilja, laži i spletkarenja. Dovoljno mu je da samo pogleda kako neslavno završavaju svoj život oni koji su se na dunjaluku kitili lažnom slavom i koji su čitav život glumili srećnike i zadovoljne ljude, a u stvarnosti njihov život je bio besmisao, tjeskoba, košmar i tuga. A Ahiret će im biti još gori. Kako je samo  pjesnik mudro upozorio halifu Haruna Er-Rešida da se ne obmanjuje vlašću i lažnom slavom kada mu je rekao: ”Živi kako hoćeš u hladovini prekrasnih dvoraca, ali kada ti duša do grla dođe saznat ćeš sigurno da si sam sebe obmanuo.”

I peti vasijet glasio je: ”Ponos muslimana je u neovisnosti od drugih ljudi.” Ova oporuka je važna za muslimane posebno danas kada smo u većini slučajeva postali ovisni o drugima. Ona je svojevrsni poziv muslimanima da se trgnu iz nemara, da otvore oči, da iskoriste svoje potencijale i blagodati koje im je Allah dao u izobilju i da ulože trud kako bi kao pojedinci i kao ummet postali neovisni i ponosni. Musliman ne bi smio dozvoliti sebi da zavisi od tuđe milostinje i da dovede sebe u takvu poziciju da mora pokucati na tuđa vrata, a posebno ako su to vrata palača tiranskih vladara, i očekivati pomoć i milost od onih koji mu zlo snuju. Samo istinskim osloncem na Allaha, s.v.t., i maksimalnim zalaganjem i iskorištavanjem vlastitih potencijala možemo sačuvati svoju vjeru, čast i ponos, a u suprotnom bit ćemo u situaciji i iskušenju da često puta pogazimo i uzvišene vjerske principe i temelje našeg identiteta zbog neznatne pomoći i koristi koju moramo tražiti od drugih zahvaljujući našem nemaru, i samozaboravu.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.