Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
U ovim mojim staračkim godinama, zasluženog ugodnog penzionerskog života, u permanentnoj družbi sa mojim internetom, prisjećam se i pišem interesantne istinite događaje, kako iz maladosti isto tako i u sadašnjosti.
Da počnem od moga strastvenog navijanja, kao pionir, omladinac i srednjoškolac bio sam zaista strastveni navijač futbalskog kluba “Sarajeva“, kao rođeni Sarajlija.
Često bi, poslije završene nastave i izlaska iz škole znali i da se međusobno potučemo, mi navijači “Sarajeva “ i “ Željezničara “ da bi opet sutradan normalno i lijepo sjedili u školskim klupama.
Sve je ovo bio rezultat strastvenog navijanja i ljubavi prema klubu, bez ikakvih znakova mržnje ili bilo kakvih drugih poriva, za razliku na današnje vrijeme, kada je u pitanju mržnja na nacionalnoj ili drugoj osnovi.
Kao student beogradskog Univerziteta, normalno sam navijao za “Crvenu zvijezdu“ redovno posjećivao “Marakanu“ i gledao njene utakmice, sa određenim zadovoljstvom i žarom znatno manjim, od onoga sarajevskog ili današnjeg Veleževog u Mostaru.
Iz toga perioda, prijatno se prisjećam i dva interesantna događaja, što me inspirisala i naredna slika i priča sa Aleksandrom Vučićem, inače studentom Pravnoga fakulteta u Beogradu.
Prva je svakako o čuvenoj beogradskoj kafani “Madera“ sa Tašmajdana u neposrednoj blizini ovoga istoga Vučkovoga fakulteta.
U ovoj kafani bi se često na kafici nalazio sa , u to vrijeme veoma čuvenim trenerom i sportskim djelatnikom, gospodinom Miljanom Miljanićem, koji je kao igrač i trener proveo u “Crvenoj Zvijezdi“ skoro tri decenije.
Kao prijatelji i poznanici, sate smo provodili u ćaskanju, zna se i o čemu, jer je on bio živa legenda sposrtskoga i futbalskoga života u bivšoj Jugi i šire.
Uspomene i podsjećanja na legende ovoga kluba, od Miljanića, Mitića, Kostića, Đajića, Šekularca, Stojkovića – Piksija i onih njihovih veličina, uvijek je bila sadržajna i blagougodna tema za razgovore?
Drugi događaj je isto tako za pamćenje, kada sam kao student kupio karte za bioskop “20 Oktobar“ pored hotela Moskva, za večerašnju prestavu inreresantnog novog filma, sa mojom djevojkom tadašnjim studentom Ekonomskog fakulteta, inače mojom budućom suprugom. Kako sam ja stanovao u centru grada u studentskom domu “Ivo Lola Ribar”, u neposrednoj blizini Elektrotehničkog fakulteta, a moja djevojka u studentskom domu na Novom Beogradu, u očekivanju njenoga dolaska pred bioskopom, tada je naišao, u to vrijeme izuzetno popularni i legenda futbala Dragoslav Šekularac sa djevojkom, tražeći kartu više.
Onako “šeretski“ i nezainteresovano ponudio sam Šekularcu moje dvije karte, on je izvadio iz džepa kao maramicu hrpu novca i pružio mi je iznos dvostruke moje studentske stipendije.
Bio sam prijatno iznenađen i posmatrajući da me od sramote neko ne posmatra sa strane, okrenuo sam se i pobjegao na autobusku stanicu pred moju djevojku, da odemo u slastičarnu i da naš film odgodimo za drugu priliku.
U godinama 1986/90, kao parlamentarac u skupštini BiH i Saveznoj skupštini u Vijeću Republika i Pokrajina, časno, ljudski i dostojanstveno sam prestavljao interese moje i naše Bosne i Hercegovine.
Poslije dvostruke agresije na moju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, u današnjem periodu i trenutku, obuzima me stid i sramota, kao Bosanskog Srbina, velikog graditelja u bivšoj Jugi, stručnjaka svoga poziva, profesora i poliglotu, te ljudski i čovjekoljuno odgojenog i vaspitanog njenog građanina, posmatrajući nedjela i nebuloze tzv. sosptvenog srpskoga roda.
Upravo mi, kao inspiracija i ovoga sadržaja, dolazi slika i prilika ovoga Vučka, bivšega studenta prava onoga neposrednog fakulteta uz moju i Miljanovu kafanu „Madera“ na Tašmajdanu.
Zaključujem sa bolom i tugom, prisjećajući se prohujalih lijepih vremena i događaja, da se možda i djelimični Vučkov karakter mijenja, u neposrednoj transformaciji i promjenom ličnoga indentiteta, pred ogledalom iznoseći i konačnu istinu: da je svakodnevno lično lagao.
Dakle, u periodu bezumnih udara i napada na moju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, kada njegove ulizice i poslušnici, bezumni moji sunarodnjaci, veliki Srbi i nacionalistički bijednici, sa Dodikom i njegovim istomišljenicima, nastoje se dodvoriti ovome predsjedniku Srbije i postati velike “Srbende”.
Lijepo je saznanje kada individua staje ispred ogledala i mijenja svoje memorijske čipove, u želji i nadanju da od laži stvara istinu, po ugledu na već viđenu Gebelsovu informativnu tehnologiju. Šta to više i bolje očekivati, ti predsjedniče Aleksandre Vučiću, kao student profesora Šešelja i jaran đilkoša ,kriminalca i švercera sa beogradskih ulica, guslara Milorada Dodika ?
Bio si sa kalašnjikovom i svojih 18 godina, sa svojom družinom, iznad moga rodnoga Sarajeva i veoma ushićeno si posmatrao zlokobna dejstva i granatiranje i Gradske vijećnice i građana ovoga grada?
Danas često govoriš o suverenitetu države Bosne i Hercegovine, dok je tvoji “štakori i velikosrpska nacionalistička banda i papci” cijepaju i urušavaju.
Bio si u Srebrenici i poklonio se nevinom žrtvama tvojih uzora i ubojica sa ratnim zločincem Ratkom Mladićem, ali si njihov redovni saučesnik u negiranju genocida. Zašto to činiš Aleksandre Veliki?
Da i bio bi veliki da si se ugledao na Vili Branta, njegovo klečanje, iskaz kajanja svim žrtvama od fašističkog djelovanja i zatražio je pomirenje i praštanje, zašto nešto slično i ti nisi uradio Aleksandre?
Evo, svakodnevno ponavljaš o nužnosti dobrih odnosa sa Bošnjacima, a sa svojim guslarom iz RS-a Miloradom Dodikom sviraš stalno iste note mržnje, ponižavanja i netrpeljivosti prema tim istim Bošnjacima.
Predsjedniče Aleksandre Vučiću, zaista kao Bosanski Srbin, beogradski student i svjetski čovjek, graditelj velikih industrijskih objekata u tvojoj Srbiji, a danas i zasluženi korisnik dijela penzije iz Srbije, iskreno i otvoreno, dobronamjerno te pitam; “ Zašto i dokle ćeš guslati Miloradove note” radi tvoga dobra i dobra cijelog srpskoga roda?
Nije ti bilo ni teško, niti sramotno pred svojim istomišljenicima iz vlade Srbije, premijerke Ane Brnadić i predsjednika skupštine Ivice Dačića i inih saradnika, da opereš i noge velike i poštovane evropske političarke, gospođe Angele Merkel. Aferim, to si ti i neka si ???
Bila je i tvoja simpatija, jer je bila uvijek i korektna prema državama Balkana i Srbije, Bosne i Hercegovine, S. Makedonije, Crne Gore i Kosova, a da li će njenu politiku i dobre odnose sa nama svima imati i njen nasljednik, ostaje da vidimo.
Odmerio si snagu u šahu i sa Bakiromj Izetbegovićem, što je dobar znak da posjeduš i strateške vještine i umne i razumne mogućnosti koje nam šah omogućava.
Zašto u svojoj predsjedničkoj funkciji i sa tim ljudskim vrlinama uz šahovsko geslo GENS UNA SUMUS / JEDAN SMO ROD, nisi sklon i njegovoj primjeni u svome djelovanju, razmišljanju i tvojoj svakodnevnici?
Poštovani predsjedniče Republike Srbije, ukoliko je tvoja individualna transformacija da od “lažova“, kako iznosiš, pređeš na istinu, tada ti mi svi Bosanci i Hercegovci, svi konstitutivni narodi i njeni građani,koji navijamo i volimo svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, sa iskrenim poštovanjem skidamo kapu i u budućnosti te gledamo kao Velikog Aleksandra. Oslobodi se “krpelja i gnjide“ guslara iz Laktaša, Milorada Dodika.
