Od Aleksandre do Madine ista priča

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Od Aleksandre do Madine ista priča_61ba8e9308b74.jpeg
Skandalozna presuda kojom se izravno kriminalizira solidarnost.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Visoki prekršajni sud u Zagrebu odbio je žalbu Dragana Umičevića, aktivista udruge Are You Syrious (AYS). Drugim riječima, potvrdio je presudu Općinsko suda u Vinkovcima iz 2018. godine po kojoj je Umičević kažnjen zbog “pomaganja u ilegalnom prelasku granice” obitelji Hussiny. Stupanjem na snagu pravomoćne presude Umičević je dužan platiti kaznu u iznosu od 60.000 kuna. Taj iznos itekako nadmašuje njegova mjesečna primanja zasnovana na invalidskoj braniteljskom mirovini.

Ovu samu po sebi skandaloznu presudu kojom se izravno kriminalizira solidarnost dodatno obilježavaju dva momenta. Naime, jedna od članica obitelji Hussiny je bila i Madina, djevojčica koja je poginula nakon pushbacka prilikom prvog pokušaja prijelaza granice kod Tovarnika. Umičević im je pomogao pri trećem pokušaju prelaska granice nekoliko mjeseci kasnije. Dakle, Umičević je pomogao obitelji djevojčice za čiju smrt je, prema presudi Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), hrvatska država direktno odgovorna. Upravo je ta presuda donesena nekoliko tjedana prije nego što smo saznali za presudu Draganu Umičeviću. Preciznije, presuda Visokog prekršajnog suda donesena je u rujnu, ali nije bila otpremljena u trenutku kad se saznalo za presudu ESLJP-a. Dakle, mogla se uskladiti s tom presudom. Kako neslužbeno doznaje Jutarnji list, presuda jest bila vraćena sudskom vijeću, ali ne kako bi se uskladila s onom ESLJP-a već kako bi se “podebljalo” ranije obrazloženje.

Bilo bi naivno vjerovati da se ovdje radi o izoliranom pravnom postupku koji nema veze sa službenom politikom. Slučajevi premlaćivanja na granica, sav institucionalni rad zataškavanja i pritisaka, posebno na udrugu AYS, kao i presude hrvatskih sudova koje su prisilile obitelj Hussiny da se obrati ESLJP-u, jasno sugeriraju da je riječ o državnoj politici. Ta je politika toliko ustrajna da ju nije pokolebalo ni to što je dovela do smrti djevojčice. I učinila je sve da državu izuzme od bilo kakve odgovornosti. Drukčiji je bio zločin, drukčiji kontekst sasvim i drukčije metode su bile korištene, ali zataškavanja i proceduralni cinizam i previše podsjećaju na proteklih tjedana obljetnicom aktualizirani slučaj Aleksandre Zec. Definicija uloge države u povijesti tog slučaja koju je iznio Viktor Ivančić savršeno odgovara i ulozi državi u slučaju Madine: “…državne su vlasti bile najsnažnije uključene kroz pozu ciničnog samoizuzimanja. Njihova je realna prisutnost bila najjasnije obilježena formalnim odsustvom. Radilo se o eklatantnim primjerima državnih zločina upravo zbog toga što je država – reprezentirana političkom i sudskom vlašću – pribjegla metodi da ‘nema ništa s tim’.” Presuda Draganu Umičeviću, dakle, ne predstavlja samo kriminalizaciju solidarnost već i kontinuitet državne politike kad su u pitanju politički “sporne” smrti djevojčica.

I dok se državne institucije ne uspijevaju nositi s odgovornošću za smrt dviju djevojčica, upravo sada prosvjednici pred Saborom, uz podršku MOST-a u Saboru, prosvjeduju protiv cijepljenja djece jer im se tako navodno ugrožava zdravlje. Unatoč tome što se raznim cjepivima godišnje spriječi smrt milijuna djece. Prosvjednici i njihovi politički pokrovitelji tako samo igraju ulogu korisnih budala za vladajuće koji se pored njih čine racionalnim i empatičnim. I tako navodno imunim na optužbe za proceduralni cinizam i smrt djevojčice.

Čitajte više