Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Kako je lijepo susreti se sa takvom ljudskom ličnošću, koja je bila spremna i voljna mijenjati i transformisati sopstveni indentitet ili kako je oslovio u svojoj knjizi “Od ustaše do antifašiste”. Ovaj rođeni Argentinac i povratnik u roditeljsku rodnu Hrvatsku, kao ugledni hrvatski novinar, gospodin Drago Pilsel piše na svome portalu, Autograf.hr:
“Jedno pedeset likova sam potjerao s mog FB profila vidjevši da su ozareni i presretni, dapače oduševljeni Milanovićevim ponašanjem. I nastavit ću s tom vrstom ”etičkog čišćenja”. Ne želim imati posla s budalama, baš kao što kolega Pavičić više ne želi imati posla s Milanovićem”.
“Predsjednik Republike Hrvatske je moralni invalid i potrebno je reći: S tim čovjekom mi više nemamo ništa”.
Boris Dežulović u kolumni na portalu N1TV zaključuje da mu je retorika jednaka srpskim nacionalistima odnosno da se i kod Milanovića ti nacionalizmi spajaju. Zoran Milanović je jedan teški kompleksaš koji ima ozbiljan problem kada treba odgovoriti na pitanje: “Gdje si bio 1991 godine”, kazao je Viktora Ivančića.
Kako to piše u predgovoru knjige Ive Komšića, novinar Drago Pilsel piše za Zorana Milanovića i sljedeće:
“Mladić koji je obećavao i koji je onomad, kako podsjeća Ivančić, simbolički posadio Tuđmana na Markov trg, izvukao djeda ustašu iz prašnjave škrinje na tavanu, Srbe nazvao “šakom jada“, Bosnu i Hercegovinu proglasio “ velikim govnom“…, te je večeri želio zaokružiti velikim odjebom za Bosnu i Hercegovinu i kulturi ljudskih prava kao takvoj. Zoran Milanović je uživao u ulozi nasljednika Franje Tuđmana i vidljivo je da uživa u toj nacionalističkoj orgiji. Odlikovao je mnoge gardijske brigade HVO-a, specijalnu policiju MUP-a HR HB, dakle sve zlatne dečke UZP-a Franje Tuđmana i Gojka Šuška u i prema BiH i dr.. To Milanovićevo podilaženje rigidnim desničarima, ustašama, ratnim zločincima i našem narodu u Herceg Bosni nije, shvatili ste, od jučer. Na neka upozorenja od strane svojih generala, odgovorio je: “Ja sam predsjednik hrvatske države, temeljem Splitskog sporazuma te su postrojbe mogle sudjelovati u operaciji Oluja i fućka mi se ako će bosanska strana protestirati, neka protestiraju, to je moja odluka i neka ide”
Dakle, predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni komandant Oružanih snaga RH Zoran Milanović uručio je 15. Januara 2021 spomenuta odlikovanja između ostalih i postrojbama HVO-a i specijalne policije MUP-a HR HB i ne bih više pisao o tim odvratnostima, piše Drago Pilsel. Priznajem da sam zaboravio na konstataciju Jelene Lovrić (Jutarnji list 07. Decembra 2014.) da je Milanović “diler velikih opsjena, prodavač magle i obmane, čovjek bez vjerodostojnosti”.
Dakle, pisati ili govoriti o neljudskim radnjama, izrekama mržnje i nedoličnog ponašanja prema našoj Bosni i Hercegovini i njenoj zvaničnoj vlasti, a tako otvoreno i skandalozno podržavati istovremeno njene, naše domaće rušitelje i uzurpatore, kao njihovi mentori Zoran Milanović i Aleksandar Vučić, preko Milorada Dodika i Dragana Čovića neposredno ispaljuju otrovne strijele, zaostale iz njihovih agresorskih dejstava do Dejtona, na našu domovinu i njene građane
Ponovo citiram novinara Dragu Pilsela:
“Moralni invaliditet govori o nesposobnosti da se čini dobro. Nemoral su djela koja idu protiv modela ponašanja i valorizacije koji su prihvaćeni u društvu. Nemoral se veže za zlo, ali se najbolje razumije kao nekritičnost prema sebi i nesposobnost za najbolji način življenja kroz rasuđivanje. Etika pomaže čovjeku da pronađe bolji način življenja u društvu. Milanović, kao nemoralna, odnosno moralno deficitarna osoba unosi nered (kroz agresiju na građane, medije i pojedine institucije) i promovira neetičko ponašanje. Zoran Milanović je odavno pokazao da ne mari za moralnost i za etičnost. Sjetimo se samo vraćanja odlikovanja ratnom zločincu ili davanja odlikovanja osobama i postrojbama koje se tereti za ratne zločine.”
Da li postoji neka razlika između Milanovića i Vučića u konkretnim razmišljanjima i ponašanjima prema Bosni i Hercegovini? Teško je to prihvatiti, jer je njihovo zajedničko učešće u agresiji na BiH u postdejtonskom period nastavljeno sa njihovom ružnom i neprihvatljivom retorikom.
Dovoljno je samo reći da su nam izvršioci i realizatori njihovih stremljenja prema BiH, kao mentori i mecene, njihovih pipaka, odnosno “papaka“ guslara iz Laktaša Milorada Dodika i orguljaša iz mostarskih Bara Dragana Čovića, prava slika i prilika i njihovih likova i nedjela.
Zaista je postalo i dosadno, ogavno i iluzorno bilo šta pozitivno očekivati ili govoriti o našim susjedima i komšijama, kroz ove mračne slike njihovih istomišljenika.
Belosvjetski su to đilkoši, nedonoščad svojih starijih uzora i ideologa Franje i Slobodana, izvršioci neposrednih naredbodavaca Radovana i Mate, veliki nacionalisti i nevjernici u svojoj vjeri i lažni Bogomoljci na misama kod Pape Franje i Bogosluženjima kod patrijarha Porfirija.
