Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Ovo je loš dan za Džulijana Asanža. Ovo je loš dan za novinare širom svijeta, loš dan za slobodu medija, loš dan za transparentnost i kontrolu vlada.
Gorka je ironija da je londonski sud otvorio put za progon istraživačkog novinara Džulijana Asanža upravo na Dan ljudskih prava.
Gorka je ironija da je sudska odluka donesena na dan kada dvoje novinara u Oslu primaju Nobelovu nagradu za mir.
Isto tako je gorko da je ta odluka objavljena drugog dana održavanja „Samita o demokratiji” koji je organizovao američki predsjednik Džozef Bajden.
Jačanje medija uz pomoć SAD-a – zar ovako?
Američki ministar spoljnih poslova Entoni Blinken je upravo sav važan istakao „neizostavnu ulogu” medija kada se radi o informisanju javnosti i pozivanja vlada na odgovornost. „SAD će se i dalje zalagati za hrabri i neophodni rad novinara na cijelom svijetu.” Za jačanje nezavisnih medija širom svijeta SAD žele da izdvoje više od 400 miliona dolara.
Kako se to uklapa uz višegodišnji progon Džulijana Asanža, uz prijetnju zatvorom u trajanju od 175 godina zbog navodne špijunaže, ali prije svega zbog objavljivanja tajnih dokumenata o ratovima u Iraku i Afganistanu?
To su dokumenati koji dokazuju američke ratne zločine. Za te zločine do sada niko nije odgovarao.
Umjesto toga je pokrenuta osvetnička hajka na novinara kojem svijet može da zahvali uvid u američko vođenje rata.
Bezbrojne organizacije su se založile za oslobađanje Džulijana Asanža: Amnesty International, Reporteri bez granica, Human Rights Watch, pa i Međunarodna federacija novinara sa svojih 600.000 članova.
Svi oni vide individualnu patnju osnivača Vikiliksa, izolovanog u zatvoru s najstrožim mjerama bezbijednosti. I vide opasnost koja iz njegovog progona proizlazi za slobodu medija širom svijeta.
Autoritarni režimi pažljivo prate
Autoritarni režimi već sada odbijaju kritiku na račun svog ophođenja s kritičkim novinarima – ukazujući na slučaj Asanža.
U žalbenom postupku radilo se, tehnički gledano, samo o riziku da Asanž izvrši samoubistvo u slučaju izručenja SAD. Već taj rizik, koji je u prvostepenom postupku ocijenjen kako vrlo veliki, bio je dovoljan sudu da u januaru odbije izručenje.
Sada bi garancije SAD trebalo da obezbijede da Asanž neće biti zatvoren u neljudskim uslovima, koje su svjedoci tako slikovito opisivali u provstepenom postupku.
U te grancije se može sumnjati – s obzirom da je tim istraživačkih novinara nedavno objavlo planove bivše američke administracije da izvrši atentat na Asanža.
I bez toga Nils Melcer, povjerilac UN-a za borbu protiv torture, već dugo govori o pravosudnom skandalu vezanom za „politički motivisan” progon Asanža. On je istražujući pronašao tako veliki broj kršenja prava i pravila sudskog procesa u slučaju Asanža da je to bilo dovoljno za čitavu knjigu – „Džulijan Asanž – priča o progonu”.
Pinočea u vilu, Asanža u zatvor
Asanžova odbrana će podnijeti žalbu na presudu. Dakle, ovaj slučaj se nastavlja.
Sada bi bilo krajnje vrijeme da Džulijan Asanž taj postupak ne mora više da podnosi u zatvorskoj ćeliji. Britansko pravosuđe bi trebalo da ga odmah smjesti u kućni pritvor.
U drugim slučajevima britansko pravosuđe nije imalo problema s takvim rješenjem. Kada je Španija krajem 90-ih tražila izručenje čileanskog diktatora Pinočea, ovaj ubica ljudi je 16 mjeseci, koliko je trajao sudski postupak, odluku čekao udobno smješten u jednoj vili južno od Londona – sve dok nije bio oslobođen.
Proteklih godina se stalno moglo čuti da se Zapad takmiči s autokratskim režimima. Ako Džozef Bajden, domaćin „Samita demokratije” to misli ozbiljno, trebalo bi da pokuša da bude bolji od svjetskih diktatora.
Angažman za slobodu medija počinje u svojoj kući. Sjedinjene Američke Države bi konačno morale da prekinu proganjenje osnivača Vikiliksa Džulijana Asanža. To je sramota za demokratije cijelog svijeta.
