Predstavljanje azerbejdžanskih književnika u Crnoj Gori

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Prikaz poezije Rašada Medžida, azerbejdžanskog književnika.
Rašad Medžid
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Rašad Medžid (azerbejdž. Rəşad Məcid 1964.) je pjesnik, romanopisac, publicist. Diplomirao je na Fakultetu novinarstva Azerbejdžanskog državnog univerziteta. Prva pjesma objavljena je 1981. godine. Autor je deset knjiga. Zbirke poezije objavljivane su mu u Turskoj i Italiji. Sekretar je Saveza pisaca Azerbejdžana, glavni urednik „525. novina“.

 

JER SI TI, TI

Obala je prelijepa,

jer si ti, ti.

Jer postojiš ti,

more je tako mirno.

A ovaj svijet je tako sladak, sladakjer

ti jesi ti.

 

SELO PORED PRUGE

Selo pored pruge

sanja svake noći;

padina,

mjesečina,

žubor rijeke;

svijetlo noćnog voza

zasljepljuje;

zadrhti zbog zvučnih signala

noću;

kucanje točkova pogrešno se

zamjenjuje sa zvukom rijeke;

i pomiješa na trenutak mjesečinu,

sa svjetlošću noćnih vozova

… ponovo se vraća svojim snovima

selo pored pruge.

 

KO SI TI, HEJ NOVOROĐENČE?

Ko si ti, hej novorođenče?

Iz kog se vijeka vraćaš

plačući tako?

Hajde reci mi:

– Ko ćeš mi biti,

a ko ću biti za tebe ja?

Ko si ti, hej novorođenče?

Dok se sunce nije ugasilo

vjetar još nije oduvao sve,

i dok ukus vazduha ne zasjeni

tvoje svježe sjećanje

odgovori mi, reci:

– Ko si ti ?

Ovaj svijet, ovo sunce ćete zaslijepiti,

otupiti tvoj pogled,

kako se film suši na dnevnom svjetlu,

tako će pamćenje da ti nestaje;

Dok nijesi naučio da govoriš,

dok ti pamćenje nije isparilo

reci mi brzo:

Ko si ti, hej novorođenče?

 

RAZMIŠLJANJE

Pokušao sam

da te razumijem

osjetio sam da

sviće.

 

POSLEDNJI DAH

Vidio sam te:

nije proključala krv,

ni jedna duša nije bila uznemirena.

To je bila moja ljubavna

poslednjem dahu.

Napuštena kuća

Napuštene kuće

izdaju balkoni.

Pod tušem zaglušujuća

tišina soba.

Vidi se na licu

ono što ne volim

i zaboravljam.

 

KUĆA

posvećeno siromašnim četvrtima

Kao djeca koja se igraju žmurke

sunce ne može naći

mrak ove kuće.

Evo jedne sobe

sa rupom na krovu,

i sa pola prozora:

napola zatvoren

knjigama na ovoj strani;

a s druge strane – komšijskim kotlom.

Vazduh ove sobe je težak,

težak je vazduh ove sobe!

Dušu cijepa čak i tama

koja se skriva.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.